Čuva se u izrekama, šalama, pa i na društvenim mrežama: Vranjski jezik kao kulturno blago

Jelena STOJKOVIĆ

17. 05. 2020. u 10:30

U Vranju se govor dijalektom neguje u književnom stvaralaštvu, kao i u svakodnevnoj komunikaciji

Чува се у изрекама, шалама, па и на друштвеним мрежама: Врањски језик као културно благо

Slađana Nedeljković, autorka zbornika pesama "Ete takoj"

REČENICA "Dala majka na dve deca po dve jabuke", postala je urbana legenda jer mnogi stručnjaci kažu da je nemoguće prevesti je na književni jezik i zbog toga se u Vranju tvrdi da je ona napisana na "vranjskom jeziku".

Čuveni književnik Bora Stanković je zadužio Vranjance svojim delima, ali ipak, činjenica je da se dijalekt korišćen u njegovim romanima danas koristi delimično u kombinaciji sa žargonom.

Vranjanci u šali kažu da kada se svađaju može da ih razume samo onaj koji govori "vranjski jezik", koga se oni ne odriču, pa ni u sveri savremenih tehnologija.

Na nekoliko stranica i grupa na društvenim mrežama mogu se naći simpatični postovi pisani ovim dijalektom, a jedna od takvih stranica je i "Vranjske rabote svake subote".

PROFESOR srpskog jezika i književnosti Gordana Dimitrijević kaže, za "Novosti", da dijalekti srpskog jezika nisu imali podjednak "tretman" poslednja dva veka.

DOVOLjAN JEDAN PADEŽ VRANjANCI uopšte nemaju dilemu da su padeži suvišni i da jedan završava posao. U čuvenom "priručniku za strance" - "Vranjski bez muku u 25 lekcije", može se naučiti lekcija o padežima, uz adekvatnu ilustraciju primerom. "Nominativ - Toj si je Vranje; genitiv - Toj je razglednica od Vranje; dativ - Idem prema Vranje; akuzativ - Vidim Vranje; vokativ - Oj, Vranje; instrumental - S Vranje što još može da se poredi; i lokativ - Što još ima u Vranje."

- Dok su jedni uzeti za osnovu srpskog standardnog književnog jezika, drugi su proglašavani jezikom seljaka i provincijalaca. Zato ne čudi činjenica da ljudi sa govornog područja starih štokavskih dijalekata, u koje spada i govor južne Srbije, često smatraju da njihov maternji jezik nije dovoljno emancipovan. Oni se ustručavaju da ga koriste izvan svog govornog područja i posledica toga je da danas nemamo izvorno čist dijalekat, već mešavinu normiranog jezika i govora naših predaka - pojašnjava Dimitrijević.

Prema njenim rečima, realna jezička praksa pokazuje da se stari vranjski govor još uvek čuva u frazeologizmima, u izrekama, šalama, pa čak i na društvenim mrežama.

- Važno je naglasiti i to da književno stvaralaštvo na dijalektu uglavnom ostaje u uskim lokalnim okvirima, što svakako nije dovoljno za njegovo očuvanje - kaže Dimitrijević.

SLAĐANA Nedeljković, autorka zbornika pesama na dijalektu pod nazivom "Ete takoj", kaže da u Vranju postoji dosta ljudi koji govore dijalektom.

- U osnovi to je najvažnije jer znači da je dijalekat živ i da se koristi u komunikaciji. Ono što u tom kontekstu privlači pažnju jeste taj pežorativni smisao ili ton, ako govorite u nekom drugom gradu dijalektom, ali sreća je da imamo predstave, pesme, manifestacije koje mogu na najlepši način predstaviti ono najlepše iz govora Vranja, ono što srce dira i budi osećanja - kaže Nedeljković.

Gordana Dimitrijević

Promocija povodom knjige "Ete takoj" Međunarodnog Zbornika poezije na dijalektu iz 2019. godine, okupila je veliki broj kako stvaralaca, pisaca na dijalektu iz Vranja, tako i publike.








Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)