Izvor: Politika, 20.Nov.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kako preko provalije
Neobična su nas, zaista, zadesila vremena. Kao da smo jednom nogom još u devetnaestom, a drugom već u dvadeset drugom vijeku i tako raskrečeni i raspolovljeni moramo normalno funkcionisati. Neki će reći kako to i nije ovdašnja specifičnost, nego svojstvo svake omanje i nerazvijene zemlje, koja je još u tranziciji, ali takav prigovor baš u ovom slučaju ne stoji. Jer smo jedino mi, među svim evropskim kandidatima za srećnu budućnost, koliko juče bombardovani, a prije toga po medijima >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ocrnjeni i uprljani do te mjere da se u nekoliko narednih decenija, sve i da hoćemo, nećemo oprati. Da nije tako zar bi braću Bugare i Rumune ekspresno a olako primali u Evropu, kao da Evropa nije ništa? Nema parametra po kojemu komšije odvajkada za nama ne zaostaju, pa ipak taj zaostatak i bagaž bivših vremena nije bio prepreka da ih se brzo ne primi u evropsku familiju, kao da su Istočne Švabe, kao da su rod rođeni.
Iz toga je i budali jasno (ili bi moralo biti) da su u pitanju drugi kriteriji i druga pravila i da se jedno govori, a drugo radi. Uostalom ako su, kako kažu, bombardovali milosrdno i selektivno, isključivo zbog Kosova isključivo bivšu vlast, zašto sad mirno i pošteno ne vrate to isto oteto Kosovo kad su onu vlast smjestili pod zemlju?
Iz svega je jasno da vremena, bar što se stranaca tiče, svakako nisu najbolja, ali nikad i nisu bila niti će ikad bolja biti. Niti su stranci jedini uzrok od sve naše nevolje (Gundulić). Samo je priprostom umu vazda neko drugi za sve kriv, samo legendarno "donje čelo trpeze" neće da zirne u ogledalo i da tamo ugleda krivca za vlastite nevolje.
Postoje knjige u kojima su sačuvane priče, običaji i poslovice iz kojih se vidi da se nekada davno (u onom devetnaestom vijeku sa početka teksta, ili još ranije) ovdje, na primjer, uopšte nije lagalo. Da je, za razliku od danas, postojala takozvana časna riječ, da se volove vezivalo za rogove, a ljude za riječ. Tada nije bilo banaka ni njihovih garancija, advokata ni stručno pisanih i na zakonu zasnovanih ugovora, nije bilo boniteta ni privrednog registra, nije možda bilo ni države i njenih zakona, ali se živjelo i postojalo po nepisanim pravilima i običajima, koji se nisu kršili. Jer je, kako uči poslovica, bolje da propadne selo, nego u selu običaj. Novim generacijama je, izgleda, pošlo za rukom da unište i selo i običaj.
Nije drugačije ni ako se pogleda kakav se lijek za budućnost nudi. Budući da je bivši režim (bile njegove pristalice toga svjesne ili ne) dobrano, ako ne i posve, kompromitovao ideju kolektivizma, sad su na ovdašnjoj javnoj sceni najbrojniji i najglasniji filozofi i drugi autori zaduženi da unište svaku pomisao na rješenja kojima, direktno ili indirektno, ne upravlja MMF, Svjetska banka ili Pentagon. Nastojanje je doduše pažljivo uvijeno u teorije o primarnoj poziciji pojedinca, o trijumfu individualne volje, suverenosti slobodnog tržišta i drugim sličnim vrlinama i prednostima neoliberalnog koncepta, koji će jedini navodno a sigurno prevesti čovječanstvo iz carstva zla u carstvo slobode. U praksi (prvenstveno od Regana, Vojtile i Gorbačova, ali i odranije) taj trijumf "osamljene gomile" doveo je s jedne strane do sloma dotadašnjeg socijalizma, ali i do drastično zaoštrene podjele svjetskog bogatstva na procentualno sve manju skupinu sve većih bogataša i (takođe procentualno) sve veću masu siromaha, arbajtera i bijednika. Doveo je do dužničkog ropstva ogromnog broja navodno suverenih država, do globalnog terorizma i jačanja državnog nadzora u tzv. demokratskom svijetu (4,5 miliona danas uključenih kamera za video nadzor u Velikoj Britaniji), doveo je do neslućenog razvoja aparata sile i moći (čitaj svih vojski) i mnogih drugih drastičnih promjena u jednoj civilizaciji za koju se kaže da predstavlja konačni rezultat "kraja ideologije".
Sad bismo se mi, oni s početka teksta, trebali nekako zgodno i skladno uklopiti u ovo s kraja teksta. Vaspitani na primjerima o kojima piše Surep ("Kad su živi zavideli mrtvima") trebamo se što hitnije i efikasnije uključiti u svijet pedofilije i narkomanije, u nemilosrdnu konkurenciju svih protiv svakog, u jedan sve brži mehanizam u kojemu se u ime teoretskog pojedinca satire upravo taj živi ljudski pojedinac.
[objavljeno: ]
.jpg)
