Izvor: Nezavisne Novine, 26.Jul.2019, 20:26   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Doživjeti stotu

"Bijelo dugme" je davno opjevalo gnjavažu starosti. Danas, kada je dug životni vijek sve izvjesniji, ova tema je predmet ozbiljnih istraživanja i definisanja fiskalnih i drugih državnih politika. Istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma je pokušalo da kvantifikuje ovu situaciju. Od polovine 20. vijeka očekivani životni vijek se produžavao u prosjeku za jednu na svakih pet godina, tako da većina djece rođene danas imaju očekivano trajanje života preko 100 godina.

Opšte mjesto >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << kada se govori o problemima penzijskih sistema su povećano očekivano trajanje života i manja stopa rađanja, što znači da sve manje radnika mora biti podrška za sve više penzionera.

Dodatni globalno prisutni ograničavajući faktori, koji se donekle mogu primijeniti i na nas, su činjenice da dodatne penzije nisu lako dostupne, da se očekuju dugoročno niske stope rasta, da imamo nizak nivo finansijske pismenosti i neadekvatne stope štednje.

Još veliki broj zaposlenih, bez obzira na razvijenost ekonomije, nema mogućnosti da pristupi nekoj od opcija štednje kao što su penzijski planovi. Nedostatak prilike da započnu sa štednjom, kao i ohrabrenja da "sklanjanje novca sa strane" postane navika ograničavaju mnoge da akumuliraju neka sredstva. Ovo je posebno izraženo kod zaposlenih u neformalnom sektoru ili samozaposlenih.

Finansijska tržišta su u prošlosti imala visoke stope rasta, ali buduća očekivanja su niža od istorijskih prosjeka. Takođe, niske kamatne stope su za rezultat imale rast budućih obaveza koje neće nadomjestiti budući prinosi na investicije. Ovi faktori djeluju ograničavajuće na penzijske fondove, kao i na institucije obavezne da finansiraju trenutne i buduće penzionere. Pojedinci će takođe biti pogođeni nižim stopama rasta svoje penzijske štednje u odnosu na prethodne periode.

Globalno, ali i lokalno, finansijska pismenost je na veoma niskom nivou. Ovo je poseban problem u sistemima koji se pored primanja od države i poslodavaca oslanjaju i na štednju pojedinaca. Nemanje svijesti o tome kako funkcionišu kamate i prinosi, kako inflacija utiče na štednju, prednostima diverzifikacije znači da mnogi pojedinci nisu u stanju da optimalno upravljaju svojom penzijskom štednjom.

Kako bi se zadržao razuman nivo primanja i u penziji, potrebno je štedeti između 10% i 15% godišnjih prihoda. Danas, u većini zemalja individualne stope štednje su značajno niže. Imajući u vidu okruženje niskih kamatnih stopa, nerealno je očekivati da će štednja samo 5% prihoda (možemo reći da je i ovaj procenat prilično optimističan za nas) obezbijediti adekvatan prihod u penziji.

Uvijek je lakše reći nego učiniti, a najlakše je ne činiti ništa. Demografski trendovi se ne mogu, ili vrlo teško i u dugom roku mogu promijeniti. U međuvremenu, većina zemalja će morati, i to i čini, povećati starosne granice za penziju. Potrebno je štednju učiniti jednostavnom i dostupnom svima. Rad na finansijskom opismenjavanju treba početi još u toku školovanja. Potrebno je jasno definisati i reći šta građani mogu očekivati od prvog stuba u dugom roku, kako bi postali svjesni sopstvene odgovornosti za dostojanstvenu starost.

(Autorka je izvršna direktorica Društva za upravljanje EDPF-om)

Nastavak na Nezavisne Novine...