Vojvođanske priče: Tečni lebac opet peni, Dunđerskom u čast

Izvor: Večernje novosti, 22.Jan.2016, 19:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vojvođanske priče: "Tečni `lebac" opet peni, Dunđerskom u čast

PIVARA Lazara Dunđerskog u Zrenjaninu trebalo bi uskoro da postane spomenik kulture, a postupak za utvrđivanje ovog statusa pokrenuo je ovdašnji Zavod za zaštitu spomenika kulture. Zaštitari zrenjaninske baštine sačuvali su kompleks i kazane tako da bi kriglom "tečnog `leba" ponovo mogli da se počaste turisti, željni da osete ukus i miris penušavog napitka od hmelja, kakav je bio pre više od veka. Pivara je podignuta 1911. godine duž leve obale Begeja. Izvedena je prema projektu urađenom >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << u praškom mašinskom birou "Novak i Jan" (1910). Objekti pivare nadovezuju se na palatu Dunđerski, izgrađenu 1906. godine u stilu secesije i prema projektu građevinskih majstora iz Budimpešte. Palata se od 1991. nalazi pod zaštitom države kao spomenik kulture od velikog značaja. Isti status zahteva se sada i za jedinstvenu industrijsku arhitekturu pivarskog kompleksa, koji danas u Srbiji postoji samo još u gradu na Begeju. - Sredinom 18. veka, tačnije 1746. godine Nemac Sebastijan Kratcajzen podigao je fabriku za proizvodnju piva na lokaciji gde je pivara i danas. Lazar Dunđerski ju je kupio 1891. i sproveo najveću rekonstrukciju u arhitektonskom i proizvodno-tehnološkom smislu. Graditeljski sloj iz 1911. ostao je do danas najstariji i istorijski najznačajniji. Otuda inicijativa da se kompleks uzdigne na nivo spomenika kulture - objašnjava Vesna Karavida, istoričar umetnosti iz zrenjaninskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Očekuje se da će stručnjaci iz nadležnih državnih ustanova pozitivno odgovoriti na inicijativu kolega iz Zrenjanina. Tim pre, jer su oni uspeli da sačuvaju i pod zaštitu stave sve građevinske objekte pivare podignute 1911. - poput ledare, varione, ležnog podruma, silosa... Sačuvane su i zaštićene brojne industrijske mašine i postrojenja za proizvodnju piva koja potiču s početka prošlog veka! Najstariji je mlin za slad iz 1910. godine. Možda za neverovanje, ali zajedno sa kazanima za kuvanje, spreman je da odmah natoči kriglu "tečnog `leba", kako Banaćani tepaju pivu...Filteri nemačke firme iz 1920, godine Kuriozitet je da pivara nikada nije prekidala proizvodnju od osnivanja, pa sve do privatizacije 2003. godine. Zbog poslovnog avanturizma kontroverznog biznismena, 2006. završila je u stečaju i potom - bankrotirala. Za inicijativu o proglašenju spomenika kulture srećna okolnost je što je Grad Zrenjanin vlasnik zemljišta i svih nekretnina. Među poveriocima, koji imaju hipoteku nad postrojenjima, najznačajnija je država, odnosno, Poreska uprava, što takođe olakšava realizaciju projekta. - Sve to, verujemo, omogućiće da pivaru, kao jedan od simbola Zrenjanina i deo njegovog identiteta, istovremeno osposobimo za ponovnu proizvodnju. Naravno, u realnoj meri, a ceo kompleks, kao industrijsko nasleđe, stavimo u funkciju razvoja grada - kaže Rade Vasiljević, iz građanske inicijative "Zrenjaninsko volim", koja predlaže otvaranje muzeja piva, malih pivskih radionica, školu pivskog zanata...Kompleks pre poslednje rekonstrukcije, sprovedene 1958. godine Zrenjaninci su spremni da kopiraju i iskustvo prijateljskog češkog grada Hradec Kralove, gde su uspešno obnovili objekat stare pivare i udahnuli mu novi život uvođenjem brojnih savremenih sadržaja. - Reč je o upotrebi industrijskog nasleđa u cilju razvoja turizma. Maštovitom restauracijom stare pivare i upotrebom savremenih materijala, u njen objekat smestili su centar regiona. Sa brojnim institucijama - od univerziteta, do komercijalnih sadržaja, poput banaka, kafića, tržnih centara. Projekat je realizovan uz pomoć evropskih fondova. Ne vidim razlog zašto pivara Dunđerskog u Zrenjaninu ne bi postala turistička atrakcija ovog dela Banata - ističe Bojan Kojičić, konzervator iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, gde je arhitekta Anica Tufegdžić već izradila predlog restauracije kompleksa pivare.Kako je poklonjena komunistima PIVARU Lazara Dunđerskog nasledio je sin Gedeon, a zatim je vlasnik postao Gedeonov sin Dušan, u čijem posedu je bila sve do 1944. godine. Posle oslobođenja 1945. godine, pod nikada do kraja nerazjašnjenim okolnostima, Dušan Dunđerski poklonio je pivaru Komunističkoj partiji Jugoslavije. Tada je ona postala državna, da bi zatim prešla u društvene ruke i decenijama poslovala u sastavu kombinata "Servo Mihalj". Posle privatizacije 2003. godine, gazda je postao Momčilo Rajić, zvani Spas, koji je ubrzo na nju stavio katanac.1910. Mlin za slad spreman za proizvodnju Reprezentativnost fasade ka reci RITMIČNOST, likovnost, harmoničnost i svedena dekorativnost, svakako najviše iskazane na fasadama objekta okrenutim Begeju, kvalitet su koji spomenik kulture svrstavaju među reprezentativne primere industrijske arhitekture u Vojvodini - predočava Vesna Karavida, ističući da je srećna okolnost što arhitektonske intervencije na kompleksu pivare, koje su se dešavale u nekoliko navrata, nisu degradirale njegovu vrednost.Jedan od kazana za kuvanje i šećerenje ječma, a nekada hmelja Dozvola uz taksu od 150 forinti PREMA zapisima poznatog istoričara Banata Feliksa Milekera, nemački zanatlija Sebastijan Kratcajzen, koji je već bio zakupac pivara u Pančevu i Zemunu, dozvolu bečke Dvorske komore za proizvodnju piva u Velikom Bečkereku dobio je 1. novembra 1745. godine, uz godišnju taksu od 150 forinti. Proradila je naredne 1746, zahvaljujući majstorima iz Nemačke, koji su pivo kuvali u uređajima pristiglim iz Češke. Sa pomoćnim objektima i parkom na levoj obali Begeja, gde se pod otvorenom verandom narodski nazivanom "kiosk" točilo i prodavalo pivo, zauzimala je pet katastarskih jutara. Na istom mestu nalaze se danas svi objekti pivare "Dunđerski".Vodonoše sa Begeja ZBOG nepotpunih istorijskih izvora, nagađa se zašto se Kratcajzen opredelio za proizvodnju piva baš u Velikom Bečkereku. Nesumnjivo mu je bilo da je ovo područje Banata okruženo razuđenom rečnom mrežom i da su zbog nezdrave vode harale zarazne bolesti. Za spravljanje piva, inače, koristila se voda iz Begeja, od koje su navodno nekada Banaćanke kuvale i čuvenu nedeljnu "žutu supu"... Ali, kako je reka vremenom postala previše zagađena, pristupilo se bušenju arteskih bunara, čija je voda decenijama bila osnov za spravljanje zrenjaninskog piva.

Nastavak na Večernje novosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.