Izvor: novanasarec.org.rs, 28.Jul.2019, 08:58   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Bogati siromasi

Bogati siromasi



LESKOVAC



Trajče bio pros čovek, jedva četri razreda osnovnu da je završio. Zanat da popravi bicikle nasledio si od tatka. Nema bicikle koju neje popravio i to samo s jedan ključ, trinesticu.

I, kad prolazi kroz ma’alu tad svi šunelka. Svi saginjav glavu na dole i ko miševi traže
rupu od izlomljen asvalt, što ga još stari Amet rametlija napravio, da se sakriju. Stra’ i trepet beše! I vedri i oblači.
Može mu se. Dalo mu se. Njegovo si vreme s’g.
Ovi najhrabri, što nisu mogli da pobegnev, počeli s ritual molbe, žalbe, prestavke i ulizivanje: “Trajče, koje će piješ? Ima ladno pivo, sad ga turimo u frižider. Da nesi gladan?! Oćes jednu pljeskavicu kod Zaima da poručimo? Mada gi pravi tanke ko CD.”

I tako svi redom.
Svi su morali da ga poštuju, od njega i još nekolicinu iz istu bandu, zavisi oće li da blanduju po ceo dan i da prime pomoć, ili će morati za iste pare da rade. A on, oštar pogled, gleda gi sa visoko i samo kaže:
-Može, može, al’ brzo neka bude. U pola jedan imam sastanak kod Baro Manuš. I jede on i pije na brzinu, i na njihov račun, a oni, ko bagim im drago, a ovam’ ga psuju u sebi: “Da bogda ti na nos sve izašlo! Ne napija si nikad! Boles’ te izeja!”.

I počinje on svoju priču koju i deca znaju napamet: “Ljudi, be!” počinje Trajče sas onaj dubok glas. Ni mikrofon mu ne treba.

-Mnogo ste, be, pros i nepismen narod! Pa vi li mislite da je na mene lako?! A? Cel dan da visim po tija ‘ladni hodnici tam. Da vi pišem zahtevi i molbe. Da me ritav koj kako stigne! Da visim ko luster tam. Da molim za vas, dvorim. Da gi čekam da završavav naporni sastanci. Bez jedenje, pijenje i bez cigare! –

I tad se zalete malo crno obojeno Ciganče sa pocepane patike dva broja poveće :

-Čika Trajče, pa ti ne pušiš cigare, kolko znam!

I svi počeli se smeju.

-Takoj, znači, a? E pa če pozdraviš roditelji od sledeči mesec če primate pomoč čhindo, malo sutra!!!! Pa koj če vi dava, be, 17 ‘iljade mesećno plus dećiji dodatak, dva deca 5 ‘iljade, a koj pa
gi ima više taj be gazda! A ništa ne radite, samo ko ovce blejite po cel’ dan. Samo visite na ono interno.-

-Internet se kaže, čika Trajče, – opet ono malo Ciganče se izlajalo.

-Dobro, dobro to sam mislio. Kaži sad na tatka če prima opet jednokratnu pomoč. Ču mu završim to i pola metar drva odozgo. Kad vidite Mihajla, onog zaulavog i zatucanog što
se bagim bori za manjine, u stvari samo za svoj dzep, što oče da ve zaposli, da za iste pare radite u fabrike, tad begate ko ludi. A tej pare što mi davate pa ne davate gi na men’. Dok ne dajete ne mož’ i da primate.-

-A koje da radimo mi sto nemamo da damo? – tiho, jedva čujno se čuo glas na Ekrema staničara što nema stvarno, sirotinja i Bogu teška, a školuje dva sina.

-Koj od vas ima da da pare taj če prima, a koj nema nikome ništa, snadžite se nekako. Niko danas bez pare ne radi ništa.Kolko traži tolko se mora da. – bio kratak i jasan Trajče i
nastavio:

-Znate li vi kolko izdaci imam ja na mesec? Da gi izvedem po kafane, da im kupim kafe, ovu tri u jedan, toj gospoda, be, ne piju crnu kafu, da nabavim lepu domaču rakiju, da idem s nji’ po vaše kuče u obilasci. Da im ladim… eeej.. jedna li je muka?! A vi koje radite? Krijete po podrumi mašine i televizori da ne vidi Opasna žena iz centar. Vodite gi u tudže kuče da vide kolko ste, ko bajagi siromašni. Jedan na drugog rupu kopate i oči če izvadite. Na nas Cigani neprijatelji ne trebav, mi smo si sami dovoljni. Kad bi imali vojsku svi bi bili generali i potepali bismo se medžu sebe. Ma vi ste azdisali s mene! –

I uvati se za ladnu flašu pivo i iscedi gu do kraj. Beše ožedneo od mnogo pričanje i cd pljeskavicu.

-Samo da si znajete ovoj. Iza uši da vi bude zapisano. Sutra idem kod Baro Manuš. I sve ču
mu kažem. Opasna žena što vas jurila do sad ima još više da vas izede i niko više neče primi ništa. Nego če morate sve pare da vrnete i po ovej nove fabrike da radite. Neče budete više bogati siromasi.-

Nastavak na novanasarec.org.rs...