Izvor: S media, 26.Maj.2009, 13:45 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stan samo za čiste pare
Agencije za nekretnine, prema Zakonu o sprečavanju pranja novca, obavezne su da od svojih klijenata – kupaca stanova, kuća ili lokala – zatraže poreklo novca.
Agencije za nekretnine ubuduće su obavezne da utvrđuju porekla novca kojim njihovi klijenti kupuju stanove ili poslovni prostor. Taj zadatak trgovci nekretnina dobili su od Ministarstva finansija.
– Od nas se traži da na diskretan >> Pročitaj celu vest na sajtu S media << način procenimo i ispitamo odakle kupcima kuća i stanova pare. Sugerisano nam je da u agencijama zaposlimo po jednog radnika, koji bi se samo time bavio. Ukoliko se utvrdi da je naš klijent prao novac kupovinom stana ili lokala, a mi to ne prijavimo, slede nam ogromne kazne – požalio se „Politici” vlasnik jedne agencije za nekretnine posle sastanka sa predstavnicima Ministarstva u Privrednoj komori Srbije.
Preuzimanje uloge policajca trgovcima nekretnina nimalo se ne dopada i pitaju zašto banke nisu te koje kontrolišu tokove i poreklo novca.
Direktor Uprave za sprečavanje pranja novca Aleksandar Vujičić kaže za „Politiku” da su agencije za promet nekretnina na to obavezne po Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i dodaje da nisu samo one dužne da to rade već i druge institucije i profesije – banke, osiguravajuće kuće, menjačnice, računovođe, advokati...
Da su agencije za promet nekretnina uključene u sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma nije praksa samo u EU već i svim državama sveta koje svoje sisteme usklađuju sa međunarodnim standardima (konvencijama, preporukama, direktivama ili drugim dokumentima koje donose UN, Savet Evrope, EU).
– Pored prijavljivanja sumnjivih transakcija, svi su dužni da identifikuju svoje klijente, prate njihovo poslovanje i vode evidenciju o tome. Drugim rečima, dužni su da poznaju klijente, kako ne bi novac cirkulisao bez znanja čiji je i da li je stečen zakonitim ili nezakonitim putem. Time se i same institucije, koje zakon naziva obveznicima štite od zloupotreba za svrhe pranja novca. Jedna od najrizičnijih oblasti u tom smislu jeste promet nekretnina, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu – objašnjava Vujičić.
Zakon detaljno propisuje postupak prilikom uspostavljanja poslovne saradnje sa klijentima za sve obveznike, pa tako i za agencije za promet nekretnina. Svaki obveznik, kako napominje, utvrđuje i proverava identitet svog klijenta i postavlja mu niz pitanja, kako u vezi s poslovnim odnosom, tako i o imovini koja jeste ili će biti predmet tog poslovnog odnosa. Informacije o poreklu te imovine se prikupljaju kada postoji visok rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma.
– Svi obveznici su dužni to da rade. Kada se jednom uspostavi efikasan sistem za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, klijenti se povinuju zakonskim odredbama te ih i ne čude pitanja koja im se postavljaju u vezi sa njihovom imovinom – veli on.
Agencije su dužne da informacije pribave od svojih klijenata ali i iz drugih nezavisnih izvora. U slučajevima kada su nelogične ili kada ukazuju na bilo koji drugi način na sumnju da je reč o pranju novca ili finansiranju terorizma, tada to prijavljuju Upravi za sprečavanje pranja novca.
Agencija ne istražuje na koji je način njegov klijent stekao novac, već taj posao obavlja Uprava i drugi nadležni državni organi. Uprava analizira ne samo informacije dobijene od agencija, već ih upoređuje i analizira u skupu svih podataka koje je dobila od drugih obveznika, državnih i inostranih organa u postupku međunarodne saradnje. Tek potom može se zaključiti da li je opran novac.
