Izvor: B92, 17.Maj.2010, 15:35 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ubuntu 10.4 LTS
Ako netko, nekad, bude ispunio ono proročanstvo o godini Linuxa na desktopu – vrlo je vjerojatno kako će to biti upravo Ubuntu ili neki od njegovih derivata.
Piše: Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr
Zanimljiva je pojava ta Ubuntu distribucija Linuxa. Pojavio se 2004. godine, kada je tržište Linux distribucija već bilo poprilično zrelo; u igri su bili već dugo uhodani >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << igrači poput Red Hat Linuxa, SuSE Linuxa, vječnog Debiana i uz njih vojska manjih, također popularnih distribucija prilagođenih za sve i svašta.
Ubuntu je tako došao na tržište koje se moglo smatrati poprilično zasićenim; hijerarhija distribucija vrlo poznata: top ponuda komercijanih distribucija bili su Red Hat i SuSE, a Debian je slovio kao nenadmašivi vladar poslužitelja čiji sistemaši su željeli slobodan (ali vrlo često i posve prozaično besplatan) OS na svojem digitalnom ljubimcu. Za entuzijaste su tu bile mnoge druge distribucije: Mandrake, Gentoo, Slackware, Linspire, Xandros, Lycoris, Linspire... da nabrojimo samo one iz popisa najpopularnijih distribucija 2004. godine. Zanimljivo je kako je već tada bilo živo vječno linuxaško proročanstvo: "sljedeća godina bit će godina Linuxa na desktopima”, pa su padale i poneke recenzije distribucija koje su najviše obećavale ispuniti to proročanstvo... i ispuniti... i ispuniti... i ispuniti...
Ubuntu, dakle, nije upao na pustopoljinu; upao je na tržište kojim su vladale neke posve konkretne distribucije. Neke su žive i danas, nekih više nema među živima... upravo tako funkcionira taj ekosustav. Otprilike tu negdje kraj svog nedugog životnog vijeka doživljavao je i HRID.office, poslovna distribucija koju je razvila moja tvrtka, pa ovom prilikom zahvaljujem na povjerenju što su ga ukazale tih tri stotine osoba koje su distribuciju skinule. :-)
Da bi stvar bila kompliciranija, Ubuntu je startao kao još jedan "fork”, tj. derivat Debian distribucije. I to, za razliku od distribucija izraslih na ideji odvajanja od stabilne Debian distribucije, Ubuntu je krenuo od nestabilne. Razlika između stabilne i nestabilne distribucije Debiana je značajna: u stabilnoj distribuciji nalaze se samo aplikacije koje su dobro provjerene i više ili manje iskorjenjenih grešaka; u nestabilnoj distribuciji nalaze se najnovije stvari, ali one nisu tako rigorozno testirane i zbog toga postoji veća mogućnost nekakve nestabilnosti ili gadnijeg buga.
Zdrav razum zaključio bi kako je bolje napraviti distribuciju koja imitira stabilne distribucije Debiana, ali ovaj put upravo se bijeg od tog modela pokazao dobrim potezom: Ubuntu (barem isprva) nije namjeravao ozbiljno zagristi u smjeru poslužitelja, već je ciljao obične korisnike i njihova računala. Takva distribucija mora biti agilna i prilagodljiva promjenama na tržištu hardvera, i jednostavno ne može čekati nekoliko godina da odgovarajući upravljački programi postanu dio sustava. Debianu na poslužiteljima to ne predstavlja veći problem, no instalacija na najrazličitijem hardveru krajnjeg korisnika – to jednostavno ne podnosi.
Ubuntu je unio neke specifične promjene u način rada u odnosu na tada "klasične” distribucije; dobar dio promjena bio je upravo orjentiran prema korisniku, poput korištenja Unicode standarda (tamo još 2005. godine; Windowsi su "po defaultu unicodirani” tek od Viste, iako je faktički kompletirana podrška postojala od Windowsa 2000, ali se Microsoft tada još držao vlastitih, ISO nekompatibilnih kodnih stranica) koji je omogućio korištenje faktički svakog pisma na svijetu – odmah nakon instalacije OS-a. Podrška za nove upravljačke programe i dosta transparentno načinjen sustav koji koristi upravljačke programe pisane za Windows omogućile su mnoštvu uređaja lijepu suradnju sa Ubuntu distribucijom. Root korisnika zamjenio je iritantni "sudo” - koji je ipak bitno manje iritantan od Microsoftovog UAC-a.
Najzad, Ubuntu je pokupio fantastičnu ideju Knoppix distribucije: Live CD koji se može i instalirati na disk, ako to želite.
Priča o "live” distribuciji Linuxa jedna je od najsubverzivnijih ideja u kontekstu ekosustava Microsoft Windowsa. Iako je ta ideja zapravo dosta stara, jer još je Yggdrasil distribucija 1992. godine imala live CD (da samo znate koliko se ta beštija dugo učitavala na 1x CD-ROM-u... uh!), tek je Knoppix uspio stvoriti distribuciju dovoljno zanimljivu i laku za korištenje i korisniku Windowsa.
Zaista, linuxaši su ionako svi instalirali Linux na svoje diskove, i nisu imali potrebu tek se poigrati sa Linuxom. Windowsaši, pak, oni su polako postajali znatiželjni, ali jako malo njih zaista bi se usudilo instalirati Linux na neku particiju; takvi su jedva dočekali Knoppix, prvu "ozbiljnu” distribuciju koja se pokretala sa (tada već puno bržeg) CD čitača, zajedno sa grafičkim sučeljem, izborom programa i drugim sitnicama. Knoppix je odradio častan posao penetracije u domove Windows entuzijasta.
Ubuntu distribucija nastavila je na tome. Zapravo, nema nikakve bitne razlike između Knoppix i Ubuntu distribucije u tom pogledu: obje se mogu podići sa CD-a, obje se mogu, ako korisnik želi, instalirati kao samostalan OS na disk računala, ili pak na USB stick.
Pa ipak, Ubuntu je prevladao. Zašto? Da vam ja ne solim previše pamet, Techradar.com ima odličan članak upravo na tu temu, popraćen vrlo dobrim komentarima čitatelja.
I tako smo došli do ove posljednje distribucije 10.4 LTS. Ubuntu posjeduje dvije temeljno različite (iako zapravo tehnološki jednoobrazne) distribucije: one "obične” i LTS ("Long Term Support”) distribucije. Dok one obične izlaze tempom od dvije distribucije godišnje (zamislite si dvije nove verzije Windowsa svake godine...),LTS distribucije izlaze svake dvije godine; druga bitna razlika je u dužini pružanja podrške: obične distribucije podržane su oko osamnaest mjeseci od datuma izlaska, dok su LTS distribucije podržane tri (u slučaju desktop distribucije) ili pet (u slučaju poslužiteljske distribucije) godina. Takav postav puno više odgovara sistemašima, jer ne moraju svakih godinu i pol mijenjati distribucije na svojim poslužiteljima; podrška od pet godina upravo je dobro odmjereno vrijeme – toliki je, otprilike, poluživot jednog poslužitelja.
Koliko je Ubuntu zaista dobar? Maknemo li na stranu određeni fanboi-zam kakav se stvorio po uzoru na Appleove sljedbenike, ostaje činjenica da je Ubuntu distribucija danas možda najpogodnija za instaliranje na računala običnog korisnika. Moje iskustvo to potvrđuje: osobe kojima sam instalirao Ubuntu, a koje nemaju velikog znanja o računalima, bez ikakvih problema prihvatile su taj OS i danas su sretni korisnici. Ljudi kod kojih sam nailazio na otpor bili su ljudi koji su zapravo željeli koristiti Windowse, ali nisu toga bili svjesni. Takvi su nalazili sto i jednu zamjerku (zašto ova ikona nije ovdje, gdje je ona ikona, fali Control Panel, zašto se ovdje radi drugačije nego pod Windowsima, ja bih da mi to izgleda kao Windowsi...) i na kraju priče zaključili bi kako su im Windowsi ipak bolje sučelje, pa nema veze što sam ja linuxaš, naći će oni nekog drugog da im (besplatno, nogekako!) odgovara na teška pitanja. Zadovoljni oni, zadovoljan ja. ;-)
Ubuntu – nije savršen. Ima svojih mana, kao i svaki drugi softver. No, jednu stvar mu valja priznati: dobar je i za ljude koji ga žele samo malo isprobati i pokretati sa CD-a ili USB sticka, i za one koji u njemu žele posve ozbiljno, svakodnevno raditi.Najstabilniji – nije. Najoptimiziraniji – nije. Ali, čini se kako je ubo pravu težišnicu. I ako netko, nekad, bude ispunio ono proročanstvo o godini Linuxa na desktopu – vrlo je vjerojatno kako će to biti upravo Ubuntu ili neki od njegovih derivata.
