Tri lica za jednog pisca

Izvor: Politika, 08.Nov.2011, 23:13   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tri lica za jednog pisca

Ličnosti u fokusu festivala su reditelji Ole Kristijan Medsen, Sara Drajver i Paolo Sorentino, čije stvaralaštvo krasi autentičnost, ekspresivnost i razumevanje promena u ljudskom ponašanju

Solun- Da Danska nema samo slavnu filmsku istoriju, započetu svojevremeno pionirskim delima Teodora Drejera, već i plodnu, pulsirajuću i stabilnu filmsku industriju koja je u centar pažnje sveta snažno pristigla sredinom 90-ih godina prošlog veka kada je Lars fon Trir >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << plasirao inovaciju zvanu Dogma 95, dokazuju i filmovi Ole Kristijana Medsena, kojem je 52. Solunski festival priredio retrospektivu.

Ovaj danski reditelj je jedan od tri ličnosti u specijalnom fokusu festivala, a osim njegovim 52. Solun bavi se i stvaralaštvom nezavisne američke autorke, pisca, reditelja i producenta Sare Drajver, kao i značajem italijanskog reditelja Paola Sorentina.

Uz svoje slavne danske kolege – fon Trira, Tomasa Vinterberga, Suzan Bir, Lonea Šeringa i drugih, Ole Kristijan Medsen isklesao je svoj sopstveni i prepoznatljiv stil, stvarajući filmove koji su obarali rekorde gledanosti u svojoj zemlji, ali i imali veoma zapažen uspeh na internacionalnom planu. Nekadašnji student Danske nacionalne filmske škole, vrlo brzo je postao i jedan od osnivača producentske kuće „Nimbus”, u okviru koje su nastajali filmovi (i igrani i dokumentarni i televizijski) koji su postizali ravnotežu između umetnosti i komercijalnosti, što je za mnoge evropske autore nedostižan san.

Filmove Medsena krasi i tematska i estetska raznovrsnost, što je veština koju je razvio relativno rano u svojoj karijeri. U filmovima „Sinanovo venčanje” i „Kralj pice” vidna je Medsenova percepcija rešavanja tabu tema imigranata u Danskoj. Već sledeći njegovi poduhvati vezuju se za realizaciju izuzetno uspešnog krimi-serijala rađenog za televiziju, da bi se zatim Medsen „preselio” na temu braka i bračnog sloma, koje je razradio u filmovima „Kirini razlozi” i „Prag” nudeći strastveno istraživanje odnosa. Takozvanu bračnu triologiju Ole Kristijan Medsen završio je ove godine filmom „Superklasik”, s kojim priređuje još jedno iznenađenje ponudivši sada veselu i šarmantnu komediju, ali ne treba zaboraviti da je u međuvremenu snimio i provokativan film „Plamen i limun” koji je oborio sve rekorde na bioskopskim blagajnama , a sa kojim Medsen gledaoce suočava sa zlokobnim delom danske istorije, danske saradnje sa nacističkim režimom.

Ono što je zajedničko u međusobno veoma različitim Medsenovim filmovima, jeste posvećenost istraživanju i razumevanju ljudskih stanja preko delikatnih i složenih ljudskih odnosa kroz koje autor dokazuju da ljudi nisu ništa ukoliko nemaju veze sa drugima. Junaci Medsenovih filmova su obični ljudi, kojih u običnim situacijama postaju izuzetni i veoma autentični.

I stvaralaštvo Sare Drjaver krasi autentičnost, rano iskazane još kroz film „Ti nisi ja” (prema kratkoj priči Pola Bolsova), koji je časopis „Kaje du sinema” proglasio za jedan od najboljih filmova osamdesetih godina. I Sarini nagrađivani autorski filmovi „Mesečarenje” i „Kada svinje lete”, bili su prikazivani širom sveta i bili česta tema studentskih radionica u Americi (bili su tema i u Kusterndorfu na kojem je Drajverova kao član žirija boravila prošle godine).

Jedan deo karijere Sara Drajver je posvetila i stvaralaštvu svog supruga, reditelja Džima Džarmuša, producirajući njegove filmove „Konstantno gluvarenje” i „Čudnije od raja”, pronalazeći vremena i za pozorišne predstave–eksperimentalne mjuzikle koji su izvođeni u teatrima „La Mama” i „Kukarača” u Njujorku. Kao iskusan profesor režije (predavala je na Filmskoj školi u okviru njujorškog univerziteta), Sara Drajver je održala i svoju master klasu u Solunu, na kojoj se moglo čuti i o njenim originalnim scenarijima za filmove „Gluv, glup i plav”, „Prohujalo sa umom” i oni žive među nama.

I filmovi smelog i visprenog italijanskog filmskog stvaraoca Paola Sorentina, dočekuju se u Solunu sa veseljem i velikom pažnjom. Karte za njegov poslednji film „Ovo mora da je mesto” sa Šonom Penom u glavnoj ulozi, danima su unapred rasprodate, a prepune su bile i projekcije njegovih filmova „Il divo”, „Posledice ljubavi” i „Porodični prijatelj”.

Filmski svet Paola Sorentina je neustrašiv u odnosu na istinu.Iako istrajan i strog, često je i pun aluzija i „čitanja” između redova onog što se može nazvati i „otvorenom knjigom” savremenog italijanskog društva. Sve njegove filmove krasi izvrsna fotografija i istančan izbor muzike koja je često u funkciji prikrivenog filmskog lika.

Za Sorentina se može reći i da je opsednut detaljima ljudskih gestova i mimike, da on koristi riznicu kratkih informacija iz svakodnevnog života da bi pojačao filmsku ekspresivnost i redefinisao filmsko iskustvo o ljudskom ponašanju, njegovim izmenama i oscilacijama, za šta on kao autor ima puno razumevanja. Zato su Sorentinovi filmovi tako zavodljivi i bliski bioskopskom gledaocu.

Dubravka Lakić

objavljeno: 09.11.2011

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.