Izvor: Nezavisne Novine, 11.Apr.2016, 20:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kako je svemir počeo govoriti ruski

Nebo je uvijek privlačilo ljudsku pažnju.

O svemiru su maštale generacije naučnika. Pokrete nebeskih tijela proučavali su Galilej, Kopernik, Njutn i drugi, ali prvu teoriju raketnog leta razradio je ruski genije nauke Konstantin Ciolkovski. Njegovi teoretski proračuni su udarili osnov za djelatnost velikog praktičara aeronautike Sergeja Koroljova, koji je sproveo u djelo grandiozno otkriće - let čovjeka u svemir. Dvanaestog aprila 1961. godine s kosmodroma Bajkonur na jugu >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << Kazahstana lansirana je letjelica "Vostok-1". Tog dana je svijet postao drugačiji. Želimo vjerovati da je postao bolji.

Svemirski let kapetana Jurija Gagarina trajao je samo 108 minuta, ali ovi minuti su pretresli svijet, promijenili shvatanja šta je moguće, a šta nije. Uslijedili su prva žena u svemiru Valentina Tereškova, prvi čovjek koji je izašao iz kosmičkog broda Aleksej Leonov, prva žena koja je izašla iz broda u kosmos Svjetlana Savicka, prva sonda koja je uspješno stigla do Mjeseca i Venere, prva svemirska stanica "Mir" i mnogo drugih fascinantnih dostignuća. Sva prva mjesta u osvajanju kosmosa pripala su Sovjetskom Savezu. Daleki i tajanstveni svemir počeo je pričati. Pričati ruski!

Sovjetski Savez je pokrenuo pripremu čovjeka za svemirske letove odmah nakon uspješnog lansiranja prvog umjetničkog satelita Zemlje 4. oktobra 1957. godine. Programom je rukovodio glavni konstruktor posebnog projektnog ureda br. 1 Sergej Koroljov, koji je takođe vršio veoma surovi odabir kandidata za prvi let. Vjerovatno najteži su bili ispiti centrifugom i barokomorom: iz hermetičke kabine je ispumpan vazduh kako bi uslovi ličili na one prilikom boravka čovjeka na velikoj visini. Ispitivanja su održavana pomoću aparata koje je sada teško nazvati isprobanim ili sigurnim. Posebnim vrlinama se izdvajao Jurij Gagarin.

U martu 1961. godine pojavila se vijest o planu SAD da lansiraju krajem aprila letjelicu s čovjekom u njoj. Koroljov je donio istorijsku odluku o startu rakete "Vostok-1" najkasnije 12. aprila. Uskoro je specijalna sjednica državne komisije opredijelila ko će rizikovati svoj život na putu u pokoravanju vasione. Međutim, do kosmičkog broda Gagarina su pratila dva dublera, za svaki slučaj.

Sva svemirska testiranja su držana u tajnosti, s oznakom "strogo povjerljivo", ali jednoj osobi koja nije bila povezana s letovima Gagarin je sve ispričao. Uoči odgovornog dana kapetan je napisao svojoj ženi i dvjema kćerkama oproštajno pismo, pretpostavljajući da može da pogine. Ovo pismo Valentina je ipak ugledala - njoj su ga uručili 1969. godine već nakon tragične smrti supruga.

Dvanaestog aprila u 21.06 na kosmodromu Bajkonur objavljena je minutna spremnost. Za 100 sekundi nakon starta brod "Vostok-1" je dostigao visinu od 20 kilometara. Pod parolom "Zora-1" u kontakt je izašao glavni konstruktor Koroljov: "Ja sam Zora-1. Kako se osjećate?" "Zora-1, ja sam Kedar. Osjećam se dobro."

Gagarin je morao istraživati mogućnosti čovjeka u uslovima bestežinskog stanja - da li se može jesti, piti, raditi? Poslije leta je referirao o rezultatima članovima državne komisije: "Vodu i jelo uzimao sam normalno. Nisam zabilježio negativna fiziološka osjećanja ili poteškoće. Uzeo sam planšetu, ali nema olovke - odletjela je negdje. Savio sam svesku, stavio u džep. Svejedno nije od koristi - nemam čim da pišem."

U 10.23 Gagarin se počeo spremati za spuštanje. Brod se nalazio iznad Afrike. Uključio se uređaj za kočenje. Za 40 sekundi kapsula za spuštanje bi morala da se odvoji od aparatnog odsjeka. Međutim, kada je termin istekao, do odvajanja nije došlo, brod se zavrnuo. Sa zakašnjenjem od nekoliko minuta ipak je došlo do odvajanja kapsule za slijetenje od aparatnog odsjeka. "Vostok-1" u to vrijeme već je letio nad Sudanom i do mjesta za slijetanje je bilo još 4.000 kilometara. Na visini od samo 1.500 metara Gagarin se katapultirao.

U 10.45 Gagarin je sletio u selo Smelovka u Saratovskoj oblasti. Prvi u istoriji kosmički let bio je završen. Prvog kosmonauta su dočekali ne vojnici, ne ljekari, ne Koroljov ili prijatelji već djevojčica Rita Nurskanova.

"Okrenula sam se i zapazila, može se reći, čudovište. Podiglo se sa zemlje, narandžasto, ogromno. Baka mi je zgrabila ruku i krenule smo da bježimo", pričala je djevojčica. Vikao je: 'Majko, majko, stojte! Vaš sam!' I tada sam rekla baki: 'Čekaj, bakice. Govori ruski. Vjerovatno je čovjek."

U prvih tri godine nakon leta Gagarin je zvanično posjetio više od 30 zemalja. Svuda su ga bukvalno nosili na rukama. Čak i britanska kraljica Elizabeta Druga jednom je prekršila dvorsku etiku kada je dozvolila da se napravi slika s prvim kosmonautom. Svoj postupak je objašnjavala ovako: "Gagarin više nije zemaljski čovjek nego nebeski, onda znači ponašala sam se pristojno."

Prošle su godine, mnogo toga se promijenilo, ali on jeste i uvjek će ostati prvi. Prost slavenski momak, koji je savladao vasionu, čovjek koji je 12. aprila 1961. godine prekoračio horizont i otkrio za čovječanstvo sasvim drugi svijet. Ovo je bio naš svijet, nepoznati, primamljiv, zvjezdani i beskrajni.

Gagarinov podvig su omogućili napori cijele zemlje - želja, jedinstvo i rad naroda koji je skoro 15 godina prije starta projekta "Vostok-1" preživio najstrašniji rat u istoriji čovječanstva. I kad gledamo nazad i sjetimo se tih dešavanja danas imamo sjajan primjer toga šta mogu dostići ljudi koje ujedinjuje mašta o boljoj budućnosti za sebe i čovječanstvo.

Piše: Petr Frolov, ministar - savjetnik Ambasade Rusije u BiH

Nastavak na Nezavisne Novine...