Izvor: SEEbiz.eu, 09.Feb.2016, 21:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Za neke rat još nije završio
KOLUMNA - Policijska Uprava vukovarsko-srijemska priopćila je u svom redovitom dnevnom izvješću da je jučer u Policijskoj postaji Markušica neki tip iz vinkovačkog kraja koji je zamolio za anonimnost (ne navodi se mjesto odakle je niti dob dotičnog) dragovoljno predao automatsku pušku Crvena zastava M70, šest spremnika, 460 komada pripadajućeg streljiva te 11 ručnih bombi.
Istog dana, u Vukovaru je u blizini obale Dunava, pronašena jutena vreća u kojoj se nalazila automatska >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << puška Crvena zastava M70 s pet spremnika i 150 komada pripadaju pripadajućeg streljiva.
Tako je to na istoku Hrvatske, gotovo svaki dan. Svako malo se netko sjeti da bi iz kakvog skrivenog skloništa u garaži ili šupi, predao policiji oružja, streljiva, bombi i eksploziva što mu je ostalo iz Domovinskog rata. Kad čujem za ovakve slučajeve, da je netko u svojoj kući držao 20 godina nakon rata, čak jedanaest bombi, ručnih obrambenih, upitam se prvo kakav je to čovjek koji 20 godina misli iz dana u dan kako će mu te eksplozivne naprave možda još trebati pa je, eto ovaj nesretnik, odlučio tek jučer osloboditi se balasta. Policija nikada ne navodi imena, ali ponekad, slučajno ili ne, priopći mjesto odakle je savjesni građanin koji dragovoljno predaje oružje (ovo, dragovoljno je važno istaknuti jer tada ne snosi nikakve posljedice niti kaznu, za razliku, ako nekome prijeti ili počini nasilje u obitelji kada mu policija pretraži kući "i druge prostorije" pa pronađe "dugu cijev" ili bombu – e tada mu uz sve ostale "prikače" i nedozvoljeno držanje oružja).
No, znalci prilika na istoku Domovine, znaju koja su sela pa čak i dijelovi, primjerice, Vukovara, naseljena većinskim srpskim življem pa iz toga ponekad, izvlače zaključke koji mogu, a i ne moraju uvijek biti istiniti. Kada je netko iz, primjerice Borova ili Negoslavaca ili vukovarske četvrti Sajmište, dragovoljno predao oružje, streljivo, bombe ili drugu vojnu opremu, znalci s velikom vjerojatnoćom zaključuju kako je u pitanju Srbin koji je eto odlučio odnijeti ih policiji jer mu sada zaista više neće trebati.
Ima i neke pravilnosti kako se otarasiti nepotrebnog opasnog balasta. Hrvatski, bivši branitelji najčešće će sami odnijeti u policiju ili će nazvati određeni broj pa će policajci u civilu i automobilom civilnih oznaka, što nije nevažno posebice zbog susjedstva, doći u vrijeme kada to građanin želi i odnijeti uspomene iz rata. Možda je i sam bio policajac ili ima prijatelja u policiji pa će dragovoljna predaja biti najbezbolniji način da se obavi građanska dužnost i udovolji apelu policije koja već barem petnaest godina poziva građane neka bez straha predaju opasne naprave i oružje.
S druge strane, pripadnici srpske nacionalne manjine, nerado dolaze u policiju i kada moraju podići kakav dokument ili uvjerenje, a kamoli s oružjem, streljivom ili, nedajbože, bombama pa da ih netko upita gdje su bili 91. ili iščeprka njihovo ime u nekakakvom nerješenom slučaju ratnih zločina. Zato, oni radije ono što imaju iz rata stave u kakvu "jutenu vreću", kao ovaj od jučer u Vukovaru, i odbace je na obalu uz Dunav, u kakav kanal, u polje i šumu, na divlje odlagalište, a bilo je slučajeva pronalaska vreća i vrećica s opasnim otpadom bačenim u blizini dječjeg igrališta pa čak i na zidu školske ograde.
I sada, iako je prošlo toliko godina od rata, zapitam se kakvi su to ljudi koji dvadeset godina u kući skrivaju nešto što služi jedino za ubijanje, što će im i bi li bili kadri to i upotrijebiti. Na koncu konca, što će poštenom čovjeku u kući 11 bombi?
