Izvor: Politika, 07.Avg.2014, 16:06 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Za 31 mesto u rudniku čeka 800 kandidata
Baljevac na Ibru – Dan rudara, 6. avgust, u rudnicima kamenog uglja u Baljevcu i Ušću na Ibru ove godine nije obeležen nekom novom jamom, mašinom, opremom... Radi se tu još uvek po starom, uz bušilicu, kramp, lopatu, kilavicu... Ali, ove godine, kad rudnik navršava devet decenija postojanja, planira se rekordna proizvodnja. Nije to, ipak, nerealno, jer je lane iskopano >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << 150.000 tona kamenog uglja. Najviše od kada je rudnik otvoren.
Na ove podatke uprave rudnika reaguje Miroljub Novković, sada sindikalni vođa u „Ibarskim rudnicima”, inače dugogodišnji rukovodilac jame. On ih ne negira, ali predočava planski dokument prema kome je rekordnih 185.000 tona za ovu godinu gotovo nedostižna količina iskopanog uglja i to zbog dva razloga, a oba su administrativne prirode.
– Mi ugalj ovde – objašnjava Novković – kopamo u dve jame „Tadenje” i „Jarando”. One su u dve varošice i na prostoru dve opštine u Baljevcu i Ušću na Ibru, odnosno na području Raške i Kraljeva. Jeste da mesečno iskopamo u proseku po 12.000 tona, ali smo prošle godine ostvarili rekord sa 512 zaposlenih, a ove godine ih je 31 manje. U penziju je otišlo toliko rudara, baš radnika u jami, a na njihova mesta, zbog propisa o ograničenju zapošljavanja, ne možemo da primimo nove. Bilo je i problema sa sprovođenjem javne nabavke za izvođače radova na otvorenom kopu, na lokaciji „Progorelica”, pa smo nekoliko meseci čekali da tamo počne sa otklanjanjem jalovine i sve su to samo nama Srbima svojstveni razlozi koji sprečavaju povećanje obima proizvodnje i produktivnosti – kaže Novković.
I, stvarno u upravi rudnika stoji oko 800 molbi nezaposlenih, uglavnom mladih ljudi. Svi oni čekaju odobrenje vlade za prijem bar na onih tridesetak upražnjenih mesta. Iz rudnika su zahtev i sva dokumentacija odavno upućeni. Ne pomažu ni urgencije.
Za razliku od pre nekoliko godina, mladi „vole” da budu rudari. Konkurišu na ta mesta i visokoobrazovani, a na tu „ljubav” ih je primorala ekonomska situacija, jer kako meštani u Baljevcu, tvrde „od Kragujevca do Zubinog Potoka samo ’Ibarski rudnici’ rade i samo se tu može od rada zaraditi”. Tako je pre dve godine, kako smo tada pisali, za 24 rudarska radna mesta upućeno oko 1.200 molbi. Nije za današnje prilike, čuli smo i od rudara, mala mesečna plata oko pedeset hiljada dinara, a tu je još i beneficirani radni staž.
Inače, „Ibarski rudnici” sve količine iskopanog uglja isporučuju termoelektrani „Nikola Tesla” u Obrenovcu. Procenjeno je da ovde rezervi uglja ima za još desetak godina, pa je to zabrinjavajući podatak. Istina, šansa je otvaranje rudnika lignita u Tavniku kod Kraljeva, gde su potvrđene rezerve za još pola veka rudarenja, a strateški plan i prava šansa za „Ibarske rudnike” je, ipak, pronađena retka ruda bora, čije rezerve u Baljevcu već godinama istražuje potencijalni partner iz Kanade, pa se računa na eksploataciju većeg obima, što bi uz rudnik i ovaj kraj preporodilo.
M. Dugalić
objavljeno: 07.08.2014.




