Izvor: Studio B, 26.Sep.2013, 12:51 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Vlada raspetljava vlasništvo u Zagrebačkoj banci
"Ministar građevinarstva Velimir Ilić zvanično nas je pozvao na sastanak u Vladi, na kom treba da mu predamo kompletnu dokumentaciju u vezi sa osnivanjem Zagrebačke banke,
BEOGRAD - Srbija mora da pokrene pitanje vlasničkog udela u Zagrebačkoj banci, u protivnom joj preti opasnost da, kroz proces sukcesije, Hrvatskoj isplati čak 2,1 milijardu evra na ime "nestale" stare devizne štednje, pišu "Večernje novosti" i najavljuju da će dokumenti koji dokazuju vlasništvo Srbije >> Pročitaj celu vest na sajtu Studio B << u toj banci biti u petak prezentovani u Vladi Srbije.
"Ministar građevinarstva Velimir Ilić zvanično nas je pozvao na sastanak u Vladi, na kom treba da mu predamo kompletnu dokumentaciju u vezi sa osnivanjem Zagrebačke banke, koja dokazuje i vlasnički udeo Srbije, od oko dve milijarde evra", kazao je hrvatski novinar Domagoj Margetić, koji 11 godina istražuje ovaj slučaj.
Margetić ističe da poseduje dokaze, gde je jasno vidljiv tok novca koji pokazuje da ništa od stare devizne štednje Zagrebačke banke nije završilo na računima Narodne banke Jugoslavije, a potom u budžetu Srbije. Stoga ne postoji ni osnov da Hrvatska ovaj novac potražuje od naše zemlje.
Novac koji Hrvatska kroz sukcesiju traži od Srbije, na ime devizne štednje svojih građana, nikada nije ni bio na računima Narodne banke Jugoslavije u Beogradu, kako to tvrde u Zagrebačkoj banci, kaže on i navodi da je uprava Zagrebačke banke taj novac držala na dobro kontrolisanim računima u desetak banaka u inostranstvu.
On ističe da je štednja građana prebačena sa računa u Zagrebačkoj banci u Adrija banku AG u Beču.
"Tamo je stara devizna štednja opljačkana iz Zagrebačke banke pretvarana u vlasništvo nad akcijama te banke, u visini od 21 odsto ukupnog vlasništva", kaže on.
Isti scenario je bio i u LHB Internacional banci u Frankfurtu (štednja pretvorena u pet odsto vlasništva), Anglo Jugoslav banci u Londonu (pet odsto akcija), Banci Franko Jugoslav u Parizu (šest odsto vlasništva).
Da je Srbija, tačnije Jugobanka (danas u stečaju), vlasnik dela akcija Zagrebačke banke, jasno je iz osnivačkog Samoupravnog sporazuma o udruživanju iz 1977. godine, i Samoupravnog sporazuma o osnivanju iz 1986. godine. Tu se vidi da su se osnivači Kreditne banke Zagreb i Jugobanke udružili u Zagrebačku banku.
Međutim, navodi Margetićm vlasništvo Srbije u ovoj banci "nestalo" je u pravnom vakuumu od 1989. do 1990. godine, kada je kapital Zagrebačke banke prebačen u akcionarsko društvo. Margetić navodi da su, po tajnom spisku akcionara, izvorni vlasnici Zagrebačke banke 1.287 ustanova, javnih preduzeća i građana, zatim Grad Zagreb, zaposleni u banci, Republika Srbija kao pravni sledbenik Jugobanke i Republika Hrvatska.
"Međutim, ni Srbija, ni Hrvatska nisu kod pretvaranja u AD isplaćene, niti obeštećene, za svoj udeo u osnivačkom kapitalu banke", kaže Margetić i dodaje da se prebacivanje Zagrebačke banke iz društvenog vlasništva u privatno nije moglo sprovesti bez dogovora na relaciji Zagreb - Beograd, jer je to morala da odobri NBJ. Iz toga sledi da je neko u NBJ i iz tadašnjeg političkog vrha Srbije namerno ili "slučajno" propustio da postavi pitanje utaje vlasništva Srbije nad deonicama Zagrebačke banke.
U Zagrebačkoj banci je, po tvrdnji Margetića, završavao i novac koji je devedesetih godina iznošen iz Srbije na Kipar.
"Famoznih 11 milijardi dolara sa Kipra, bilo je u mreži stranih banaka koje je kontrolisala Zagrebačka banka, a sredinom devedesetih završio je na objedinjenim računima Hipobanke. Taj isti novac korišćen je i za brojne privatizacije, tvrdi Margetić.
