Izvor: SEEbiz.eu, 02.Jul.2015, 20:16 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Uz sretan rođendan Večernjem listu
KOLUMNA - Moj Večernji list slavi 56 godina, baš kao i ja. Vršnjaci smo i umnogome smo slični.
Pitaju me kolege, koji više nisu tamo, a to nisam morao ni reći, jer ih je tamo ostalo vrlo malo, hoćemo li im čestitati? Kažem: pa tko nama čestita?
Jer za ljubav je obično potrebno dvoje ili treba bujna mašta i čvrsta ruka! Poštovanje bi trebalo biti obostrano. A čini se da nije. Kad se šuta ljude s imenima i prezimenima, da bi se vozili novi službeni auti >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << i dobili jeftini krediti za stanove, onda je jasno da su pogubljene bilo kakve etičke vrijednosti, da empatiju, čovjekoljublje ili poštivanje nečijeg profesionalnog znanja ili uspjeha ni ne spominjem...
Dobro, niti su te prodane duše Večernjak niti je on njihov. Ima tamo i dalje sjajnih kolega i urednika i novinara. Ipak je to škola u kojoj sam i ja učio, ali i bio predavač...Večernji list je moj list, jer sam u njemu ostavio zamalo trideset godina života, dakle malo više od pola moga ali bogme i malo više od polovice života Večernjega lista ja sam bio tamo.
Takvih kao što sam ja, ima još vrlo malo živih, pa je dakle Večernji list najviše naš! Dobro, neću se sporiti oko imena i arhive, ali je vrlo lako izračunati kvadraturu koju sam ja osobno izgradio u neboderu i položenoj zgradi, kao i moj udjel u vlasništvu VIP-a, a Večernjakovim novcima (dakle i mojim!) je pokrenut i kasnije prodan, a da ja i drugi ljudi koji smo ga doslovno gradili nismo dobili ni kune! Dakle, moji su kvadrati točno po sredini spomenutih zgrada (a još nisam spomenuo ni tiskaru, ni onu u Osijeku!), pa svatko tko kupi te zgrade, morat će kupiti i moje kvadrate...Bumo se vidli na sudu, rekao bi Zagorec!
Naravno, kao i u svakoj ljubavi i naša je imala sunčane i tmurne dane.
A zaljubili smo se kao već odrasli i u punoj snazi, kad sam ja došao u Zagreb krajem sedamdesetih. Do tada u mom Metkoviću, čitao se u mojoj kući od nacionalnih listova Vjesnik, VUS, Sportske novosti i lokalna Slobodna Dalmacija... Ne i Večernjak.
Kad sam došao u Zagreb, Večernjak preuzima ulogu Slobodne, kao lokalni list, a ostalo ostaje isto, samo više nema VUS-a... Još mi je Večernjak pomalo bio sumnjiv i neuvjerljiv, prilično sirov, naročito jer sam odmah radio u Poletu, a to je bio pravi novinarski Apollo u to doba...
No, događa se da omiljeni profesor na komparativnoj književnosti i jedan od najutjecajnijih, Milivoj Solar, u džepu nosi smotani Večernjak, a ne Vjesnik kao svi drugi intelektualci i pametnjakovići. I jednom zgodom, kad više nisam mogao izdržati, pitah ga "Zašto?" A on spremno kaže, "jer mi ovi ne dociraju mišljenje, nego me samo informiraju!" I eto ga – moj Kopernikanski obrat počinje! Prolazim Polet, pa Studentski list i hrabro ulazim u Start, gdje su moje predložene teme oduševile i Mladena Plešea i Maroja Mihovilovića i Marka Grčića, tada najvažnije ljude u tom savršenom magazinu.
I dolazi vrijeme nakon dvije godine pisanja prekrasnih reportaža, kada treba zaposliti nas troje: Slavenku Drakulić, Darka Hudelista i mene. I oni prolaze, a protiv mene je navodno bio samo Kuljiš i ja izvisim! No, Mladenu Plešeu, dragom Pilašu, toliko je neugodno da me odvodi kod svog prijatelja Stjepana Andrašića, sjajnog glavnog urednika Večernjaka, koji je u tom trenutku upravo tražio ljude za novo zagrebačko izdanje "Plavu devetku", a ja sam sa svojim pisanjem o pop-kulturi i sličnim urbanim fenomenima, bio idealan čovjek za njih. Vrlo se brzo dogodilo da sam počeo uređivati kulturu u tom izdanju i prvi put u povijesti, rock postaje dio kulture, kao i strip, video, grafiti, fanzini, suvremeni ples, ploče itd, sve to uz knjige, likovnost, muzeje, film, glazbu. I postižemo brzinu informacije kakvu danas omogućava Internet! Da. Bila je čitana "Plava devetka", u najboljim vremenima oko sto tisuća primjeraka, koliko danas nemaju svi hrvatski dnevnici zajedno!
I moram reći da, iako sam bio prilično skeptičan prema Večernjaku a nakon Starta, da sam ipak baš tamo naučio novinarski zanat do kraja, uz sjajne redaktore i lektore i sve ostale sjajne kolege... U kulturi su u to vrijeme radili i Mirjana Jurišić, Maja Stanetti, Dražen Ilinčić, Branko Vukšić, Nevenka Mikac i ja, te stariji Miro Modrinić, Elena Cvetkova, Marija Grgičević
U to vrijeme je zagrebački "Večernjak" bio najuspješnija i najčitanija novina u Jugoslaviji, premda su se tom titulom kitile beogradske "Večernje novosti", ali samo da spomenem da je ta razlika u prodaji bila samo 50-tak komada dnevno, a službeni brojač – Zajednica jugo-izdavača je "stanovao" na istoj adresi kao i oni u Beogradu! Ako smo se i tukli oko naklade, priznat ću beogradskom listu da je imao nekog sjajnog urednika, koji je stavljao naslove na prvu stranicu! Po meni je najlegendarnija njihova najava:
nadnaslov: OTVORENA SEZONA LOVA
naslov: UBIJENA DVA LOVCA!
A bilo je toga još, no Večernji se dobro nosio s time, promovirajući ujedno bolji grafički izgled i bolje obrađene teme, bolje fotoreportaže, dok su oni imali sjajne feljtone i neustrašive komentare...
I sad jedna jako važna činjenica: Sjajni Štef Andrašić uspio je usred socijalizma, uz drukanje nas tada mladih novinara, nakon beskonačnog ulaganja u Vjesnikove gubitaše, a najviše je krala i gubila tiskara, dakle Štef Andrašić je uspio izdvojiti Večernji list iz SOUR-a Vjesnik u samostalno poduzeće, u vrijeme Ante Markovića. Eto, tu je moja zakonska imovina, koju je netko kasnije otuđio!
Sigurno znate da je Večernjak nastao 1959. godine spajanjem Večernjeg Vjesnika i Narodnog lista i još hrpu povijesnih podataka, pa to neću ni spominjati... Kupila ga je austrijska Styria, premda je po kapitalu trebalo biti obrnuto i kad bi se Državno odvjetništvo malo pozabavilo, vidjeli bi da je tu opljačkano više nego se stavlja na dušu Sanaderu! No, svi okreću glave da to ne vide... OK, onda ja idem po moje kvadrate...
I tako kad ga je kupila Siriza, pardon Styria, Večernjak je kao i ja nakon tolikih godina radeći tamo, preživio moždani udar i sad mu kao ni meni ne funkcionira najbolje lijeva strana, da ne kažem ljevica. No, svi se pravimo kao da mu nije ništa i živimo dalje, jer vidjeli smo i puno gorih slučajeva...
Večernjak je preživio još jednu godinu, a koliko će, vidjet će se. Možda ova ekipa i napravi štogod, ja im želim od srca!
