Izvor: Politika, 03.Jun.2015, 08:19 (ažurirano 02.Apr.2020.)
U agencijama zaposleno 32.607 ljudi
Za godinu dana broj zaposlenih u raznim agencijama smanjen je za oko 1.700 ljudi, a procene su da još ima prostora za otpuštanje
Kad bi tabloidi umesto ministarke Kori Udovički restrukturirali javnu upravu prva na listi za odstrel bila bi rijaliti zvezda Ivana Škorić.
Prema pisanju beogradske štampe, bivšu voditeljku Pink televizije, Milutin Mrkonjić postavio je na >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << mesto pi-ara Agencije za upravljanje lukama. Sporno je, kažu, to što Ivana mesečno zarađuje 80.000 dinara, i što ne priliči da preporuka za ozbiljan državni posao bude učešće u rijaliti programu.
Ono što je u celoj priči najviše sporno je šta će Ivana Škorić u državnoj službi, i šta će uopšte Srbiji, koja inače ima more agencija, još jedna takva institucija. Iako malo ko u Srbiji zna šta je u opisu posla Agencije za upravljanje lukama, tabloidi pišu da se ona bavi ozbiljnim pitanjima razvoja srpskih luka i rečnog saobraćaja u Srbiji i šire.
Ekonomista Ljubomir Madžar kaže da je u velikom broju slučajeva Srbija morala, da bi ispunila kriterijume Evropske unije, da osniva pojedine agencije. Da li moramo slepo da poštujemo preporuke EU i gomilamo administraciju čak i kad nam ne treba i šta to govori o našim pregovaračkim sposobnostima, pitali smo.
– Naš pregovarački kapacitet je objektivno uslovljen. Mi smo siromašna zemlja lišena dobre ekonomske perspektive – kaže Madžar.
On dodaje da je samo reč o pretpostavci da je i ova agencija osnovana na insistiranje Brisela, a da Srbiji koja nema more svakako ne treba institucija koja će se baviti pomorskim poslovima. Sa druge strane, naše luke su u lošem stanju.
– Ni vi ni ja sada ne možemo do kraja da razbistrimo da li nam je ta institucija neophodna. Ali ono što se zna je da svaka nova vlast hoće svoje delatnike da uhlebi, jer svako od njih očekuje da na neki način bude nagrađen. Agencije su bile poligoni za udomljavanje partijskih kadrova – kaže Madžar.
Šalu na stranu, istina je da jednom osnovane institucije teško umiru. Italijansko ministarstvo kolonija postojalo je pedesetak godina nakon što je Italija izgubila svoju poslednju koloniju, podseća Madžar.
Prema podacima Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave u agencijama radi oko 32.000 ljudi. Na pitanje „Politike” koliko je u njima prekobrojnih nismo dobili odgovor. Ono što je, međutim zanimljivo, jeste da je u odnosu na decembar 2013. na kraju 2014. godine broj zaposlenih u njima smanjen za oko 1.700 ljudi. Smanjenje broja agencija, a samim tim i njihovih činovnika, dežurna je tema godinama, a posebno je bila pred izbore 2012. godine. Tada se govorilo da imamo više od 130 raznih agencija, najavljivano je da će njihov broj biti prepolovljen, pa i više od toga. Epilog – sada imamo 98 agencija.
Broj radnika povećale su, u međuvremenu, uglavnom nezavisne institucije: Državna revizorska institucija i Agencija za borbu protiv korupcije, na primer. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, s druge strane, značajno je smanjio broj ljudi (sa 40 na 28). Sporna agencija za upravljanje lukama je tokom 2014. godine, na primer, povećala broj zaposlenih. U Kriminalističko-policijskoj akademiji broj zaposlenih je značajno manji (sa 361 na 199). U pravosudnoj akademiji, takođe.
Broj agencija naprosto zavisi od toga koju definiciju agencije primenimo. Po najširoj definiciji agencija je svaka institucija u kojoj se obavljaju neka javna ovlašćenja, a koja nije ministarstvo, objašnjavaju u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave. Najavljuju i to da će ove i cele sledeće godine, uz podršku Evropske unije i Svetske banke, raditi na funkcionalnim analizama, koje će obuhvatiti i sve oblike agencija, bez obzira na njihov status. Sve to kako bi se utvrdila opravdanost njihove uloge i mesta u sistemu, problemi u organizacionim oblicima, odnosima sa ministarstvima, odgovornosti, statusu zaposlenih, uključujući i plate.
– Problem koji muči javnost i poreske obveznike pre svega leži u činjenici da zaposleni u nekim od ovih agencija imaju daleko veće plate od zaposlenih u državnoj upravi, a da je njihova odgovornost, kako institucionalna, tako i individualna veoma upitna i proverava se samo proforme – kažu u ovom ministarstvu.
Kako smo došli do toga da su plate zaposlenih u ovim agencijama daleko veće od ministarskih? Dok u ministarstvima, na primer, važe strogi propisi u oblasti državne uprave, na ove agencije primenjuju se opšti propisi o radu. U toj činjenici leži odgovor na pitanje kako je moguće da su plate direktora tih agencija daleko veće od predsednikove, premijerove ili ministarske zarade. Po važećim propisima, kad je o zapošljavanju kadrova reč, direktor neke od tih agencija ima veća ovlašćenja od ministra. Do radne knjižice u ministarstvu mnogo je teže doći nego u agenciji koja je pod kontrolom nadležnog ministra. Da bi neko došao do radnog mesta u vladi ipak prolazi neku vrstu konkursa.













