Tajkuni će vraćati dugove Srbije

Izvor: Politika, 24.Apr.2008, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tajkuni će vraćati dugove Srbije

Spoljni dug, koji se približio cifri od 30 milijardi dolara, vraćaće se, poruskommodelu, i uz delimičnu pomoć srpskih bogataša, kaže Jorgovanka Tabaković, ekonomski ekspert SRS-a

Srpsku privredu će iz finansijske krize izvlačiti i tajkuni. Jer, ako radikali dođu na vlast, Jorgovanka Tabaković, ekonomski ekspert Srpske radikalne stranke i bivši ministar u Vladi Mirka Marjanovića, zamislila je da se spoljni dug, koji se približio cifri od 30 milijardi dolara, vrati >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i uz delimičnu pomoć srpskih bogataša. Zajam se, kaže, ne može vratiti preko noći, narod će morati mnogo da radi i dodaje da će privredni rast, zasnovan na zdravoj proizvodnji, ulaganjima i zaposlenosti omogućiti vraćanje zajma.

– Meni je cilj da se razdužimo onako kakosu to uradili Rusi. Oni su za nekoliko godina potpuno vratili dugove. Osim zvaničnih mera, postojale su mere o kojima se samo priča. Jedan vrlo zanimljiv deo mera o kojima se priča bio je da je svima koji su se naglo obogatili u vreme Borisa Jeljcina postavljeno pitanje da li će dozvoliti preispitivanje porekla kapitala ili će deo novca izdvojiti za vraćanje državnih dugova. Jasno je šta su izabrali. Niko se nije obogatio na zakonit način, pa čak ni naši bogataši. Na bliskosti vlasti i privilegijama mnogi su profitirali.

Znači, tajkuni će vraćati spoljni dug Srbije?

Nadam se da će se u rešavanju nagomilanih problema uključiti privredni stručnjaci i politička elita, kao i svi oni koji žele da pomognu svojoj državi, ali ne kad ih neko otmicom prisili da plate reket, nego kada budu imali podršku vlasti da izlaze na strana tržišta. Mislim da je odgovor dovoljno jasan za prevođenje.

Ekonomski program srpskih radikala usmeren je na privredni rast koji je zasnovan na povećanju zaposlenosti i standarda stanovništva, a monetarna stabilnost i inflacija su samo posledice ovoga.

Ali, kako ćete povećati zaposlenost?

Obavezne rezerve koje poslovne banke ostavljaju Narodnoj banci Srbije mogle bi dobro da se iskoriste. To su 10,4 milijarde dolara depozita koje bi pametnom politikom preko banaka mogle da se usmere u finansiranje izvoza. Ljudi će rado ulaziti u poslove ako im se nude krediti po povoljnim uslovima.

Kako ćete razuveriti one koji strahuju da bi dolazak radikala na vlast značio kraj priliva stranih direktnih investicija?

Divim se onima koji se usuđuju da tako nešto saopštavaju. Postoji jedna istina kada je strani kapital u pitanju. Profit koji ostvaruje „Ju-Es stil”, „Bol pekindžing”, „Tehnogas” ili „Merkator” je naša najbolja preporuka stranim investitorima koji treba da dođu. Oni koji su ovde već uložili šalju nam najdirektnije signale da nemaju nameru da odu, jer ih zanima rast tržišta a ne ko će vršiti vlast. Jedino ih zanima njihov džep.

Šalje li neko signale radikalima da želi da uloži u Srbiju?

Ima i takvih i to sa raznih strana. Nije politička izjava da ćemo razgovarati sa svima. Reč je o međunarodnoj razmeni kapitala, profit je proždrljiv kao svinja.

Kritičari prebacuju da će radikali, ako dođu na vlast, morati mnogo više da se dodvoravaju nego „evropejci”, ukoliko žele da sarađuju sa Evropom?

To je uvredljiva izjava Branka Milanovića. Dodvoravanje je nama potpuno stran termin. Uspravno i ponosno uvek govorimo o bilo kojoj situaciji. Stimulisaćemo strane ulagače, ali ne tako što ćemo, kao ministar Mlađan Dinkić, nuditi novac, već ćemo garantovati sigurnost investicija, smanjiti porez na dobit sa 10 na osam odsto, neograničavajućipravo na slobodno raspolaganje profitom ostvarenim u zemlji, uključujući i njegovo iznošenje iz zemlje. Oni koji žele da zaposle naše ljude imaće najliberalnije uslove za poslovanje. Naš ekonomski model zvaće se mala i otvorena privreda u kome će država imati aktivnu ulogu.

Svaka intervencija države, kao što znate, košta. Odakle nama novca za to?

To je potpuno pogrešno shvatanje aktivne uloge države. Ako se vlast ništa ne pita, zašto ne uvezemo Kineze da vladaju Srbijom. Zašto će neko da izlazi na izbore, bira vlast i ministre, ako se država ni za šta ne pita. Neće vlast određivati cene, nego će to biti partnerstvo privatnog sektora i države koje postoji svuda u svetu. Od komunalnih preduzeća do velikih industrija. Država mora da ima deo svoje uloge u krvotoku koji se zove bankarski sektor, ali i većinsko vlasništvo u velikim javnim preduzećima.

Zašto ste, recimo, protiv privatizacije Elektroprivrede Srbije?

To preduzeće ima veliki potencijal i osim osnovne delatnosti razvija i mnogo usputnih poslova kao što su remont, isporuka, nabavka ili održavanje sistema. Mnogo ljudi tako prima platu. Ako bi strana kompanija kupila EPS, ona bi izašla iz našeg ekonomskog sistema, a svi oni koji su s njim sarađivali izgubili bi tu vezu i posao.

Zašto tražite da država ostane većinski vlasnik u EPS-u, a zalažete se da Rusi dobiju 51 odsto akcija NIS-a?

Poražavajuće je da se odlaže ratifikacija sporazuma za koji ekonomski eksperti celog sveta ističu da je reč o poslu veka. Mi smo godinama govorili da je privatizacija svakog javnog preduzeća posao za sebe. Od ovog sporazuma imaćemo veće koristi nego da NIS ostane u većinskom vlasništvu države. Neću da navodim zašto se samo ministar Mlađan Dinkić buni protiv toga, odnosno pod čijim pritiskom negoduje.

A pod čijim pritiskom se buni Dinkić?

Bilo je mnogo priča da ministar lobira za mađarski „Mol”. Motivacija gospodina Dinkića je sve vreme rukovođena uticajem konsultantskih kuća koje vode njegovi prijatelji.

Koje su to kuće?

Ima ih više. Nekada je to bi „Citadel”, zatim „Altis” kao podizvođač „Meril-Linča” i sličnih. Dinkić je spreman da za kilo mesa zakolje državnog vola, na štetu svih građana. Nije cena jedino o čemu treba razmišljati kad prodajete preduzeće.

Najavljujete da ćete preispitati proces privatizacije. Odakle ćete krenuti?

Neće nam biti prvi posao da preispitujemo privatizaciju. Sudovi moraju da završe sporne predmete za koje ima dovoljno dokaza. Ne može slučaj „Janjušević i Kolesar” po pitanju Cementare „Novi Banovac” da stoji tako dugo. Za njega ima dovoljno dokaza. Ispitivanje privatizacije nije plašenje vlasnika koji su u zakonskom roku kupovali preduzeća i poštovali procedure. Nema potrebe da se diže prašina da će radikali hapsiti. To će biti posao policije.

Zašto uprkos žestokim kritikama o privatizaciji, spornu prodaju „Luke Beograd” ne komentarišete?

Ne dozvoljavam da mi teme nameću bivši posvađani ljubavnici, jer kad se razvedu i kad dođe do mržnje onda komšiluk i rodbina budu krivi. E, radikali ne prihvataju tu ulogu. Potpuno pouzdano tvrdim da je Milan Beko bio neko ko je veoma blisko sarađivao sa ljudima iz Demokratske stranke i sa pokojnim premijerom Đinđićem. Poslovi sa Bekom su početi još krajem devedesetih. Ta ista ekipa se danas razdvojila u nekoliko tabora u kojima jedni brane Beka, drugi služe njemu, a treći Miroslavu Miškoviću. Nas ta vrsta sukoba ne zanima. Principijelno nisam za to da do državne imovine pod maskom dođe ni Mišković, ni Beko, ni Džordž Harison, ni bilo ko.

Kad već pominjete Beka, govori se da SRS ne priča o Luci Beograd zato što Beko finansira vašu kampanju?

Bolji vic odavno nisam čula. Do danas smo gradili potpuno javne odnose sa svima. Javno razgovaramo o koalicijama, nemamo tajne finansijere. Danas se novac ne nudi najdirektnije. Bilo je i uvek će biti diskretnih poruka koje znače „mogli bi vam se naći”.

Ko vam to poručuje?

Ponosna sam na diskretne poruke onih koji žele da pošteno rade, a današnja vlast im to onemogućuje. Kad to kažem mislim na običnog pekara koga jure zbog neizdatog fiskalnog računa"

A od krupnih kapitalista?

Stižu ponude, ali im gospodin Tomislav Nikolić jasno odgovara daim od nas zaštita u novcu ne treba. Praksa Katoličke crkve da se svaki greh može otkupiti novcem, Srpska radikalna stranka ne praktikuje.

Po vašoj priči ispade da se kampanja SRS finansira samo iz budžeta?

Da. I uvek postoje ljudi koji žele da daju neki prilog a da to nije politički motivisano. Dokaz za to je da mi nikada nismo štitili svoje finansijere.

-----------------------------------------------------------

Dva Vojislava se nisu dogovorila

Jesu li se dva Vojislava (Koštunica i Šešelj), kako kažu vaši konkurenti, dogovorila o postizbornoj koaliciji?

Nema govora da je sporazum između Srpske radikalne stranke i Demokratske stranke Srbije ikada potpisan. To je izmišljeno da bi se pokrila bruka kada je Karla del Ponte objavila kako je Đinđić za Vojislava Šešelja rekao: „Vodi ga u Hag i nemoj više da nam ga vraćaš”. Zamišljeno je da se stara afera zaboravi plasiranjem nove.

Anica Nikolić

[objavljeno: 25/04/2008]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.