Izvor: Capital.ba, 23.Feb.2024, 14:38
Radnica Instituta: Nisam puno pitala, samo sam potpisivala
BANJALUKA – U Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske za vrijeme pandemije niko od zaposlenih nije mario za pravila i procedure u javnim nabavkama, niti je ko postavljao pitanja u vezi cijena po kojima se medicinska oprema kupovala. FOTO: Capital Kazala je ovo u Okružnom sudu u Banjaluci Vanja Čanković, radnica Instituta na suđenju bivšem direktoru Branislav Zeljkoviću, koji je sa još četiri osobe optužen za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. Čankovićeva, koja je >> Pročitaj celu vest na sajtu Capital.ba << bila svjedok tužilaštva, je ispričala da je u Institutu nastao opšti haos u februaru 2020. godine, kada je Zeljković na sastanku obavijestio zaposlene da će se preko ustanove na čijem je čelu nabavljati medicinska oprema za sve zdravstvene ustanove u Srpskoj. „Nismo gledali koja je cijena, samo smo kupovali. Ponude nismo protokolisali jer za to nije bilo vremena, vladao je haos. Radila sam direktne sporazume, gdje su iznosi ograničeni na 6.000 maraka. Iznosi su često bili veći pa smo cijepali nabavke“, rekla je Čankovićeva. Ona je inače bila član tročlane komisije za nabavku termalnih kamera koju su tražili u Univerzitetsko – kliničkom centru. Iako joj je tužilac predočila izvještaje i zapisnike o sastancima, gdje je na jednom od njih razmatrana i ponuda firme „Arms Sistemi“ iz Banjaluke, ona kaže da na njima nikada nije prisustvovala. „Mi se uopšte nismo sastajali zbog pandemije. Dobijala sam dokumente i potpisivala ih. Vidjela sam na njima potpis predsjednika komisije Radmile Barašin, pa sam se i ja potpisala. Nisam čitala zapisnike, niti cijenila kvalifikovanost ponuda, samo sam potpisivala“, izjavila je na sudu Čankovićeva koja je rekla i da bi vjerovatno sve ponovo isto uradila ukoliko bi se slična situacija sa virusom korona ponovila. Ispričala je i kako ih je u martu 2020. godine pozvao direktor firme „Procontrol“ Slavko Bojić rekavši da ima 50.000 FFP2 maski i da ih može isporučiti. U svojoj ponudi koju je poslao elektronskim putem tražio je 6,90 KM bez PDV-a. Ponuda je kako je posvjedočila, objeručke prihvaćena. „Radovali smo se toj cijeni jer smo inače te maske plaćali 12 ili 13 maraka. Isporučio je sve maske uz dodatnih 1.000 komada kao kompenzaciju jer se kasnilo u isporuci zbog transporta“, rekla je ona. Kazala je i da o svojim postupcima nikoga od nadležnih nije obavještavala, da joj niko niko ništa nije naređivao, ali ni sprečavao. Načelnik Službe za opšte i pravne poslove Đorđije Desančić kazao je da je pomoćnica direktora Radmila Barašin imala faksimil sa Zeljkovićevim potpisima, koji je koristila i držala u svojoj kancelariji. Na pitanje da li je ona ili neko imao punomoć da ga koristi, on je rekao da ne zna. Ispričao je da je bilo nepravilnosti u vođenju protokola i djelodovniku, da su oni često bili nepotpuni, ali je to pravdao žurbom i nedostatkom vremena zaposlenih u Institutu. Na pitanje tužioca da li je od strane Zeljkovića bilo pritisaka da radi nešto što nije u opisu njegovog posla, on je negativno odgovorio. Inače, pored Zeljkovića, direktor firme “Prokontrol” Slavko Bojić optužen je za pomaganje u zloupotrebi službenog položaja, bivši direktor “Sineks laboratorije” Sani Crljić za pomaganje, direktor agencije “Travel for fan” Saša Marković za davanje mita, a direktor “Promedinga” Dragan Dubravac za zloupotrebe u postupku javne nabavke. Suđenje se održava svakog ponedjeljka i petka. Prvog dana naredne sedmice u sudu bi kao svjedoci tužilaštva trebali da se pojave Biljana Amidžić i Tea Todorović. CAPITAL: D. Tovilović Чланак Radnica Instituta: Nisam puno pitala, samo sam potpisivala се појављује прво на Capital.ba - Informacija je capital.
.jpg)
