Pristojna ponuda državi

Izvor: Politika, 01.Avg.2009, 23:05   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pristojna ponuda državi

Industrija osiguranja nudi vladi da poreskim olakšicama stimuliše štednju kroz životna osiguranja kako bi došla do novca za investiranje u infrastrukturne projekte, kaže direktor osiguravajuće kuće „Delta Đenerali”

Posledice krize i najave njenog produbljavanja naterali su pojedine kreatore ekonomske politike da tragaju za novim modelima razvoja. Jedna od ideja (guvernera hrvatske centralne banke Željka Rohatinskog)jeste da se ekonomski razvoj finansira domaćom >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << štednjom pošto će u budućnosti biti nezdravo uzimati nove kredite i teško pribavljati direktne strane investicije. Slični problemi mogli bi da zadese i Srbiju koja je u međuvremenu„pojela” sve privatizacione prihode.

Druga ideja o finansiranju razvoja stigla je pre neki dan u Ministarstvo finansija i vladua poslata je sa adrese srpske industrije osiguranja. Na pitanje šta sadrži predlog, Nebojša Divljan, prvi čovek osiguravajuće kuće „Delta Đenerali”, kaže:

–Na razvijenim tržištima osiguravajuća industrija je veliki investitor. Kad pogledate bilanse velikih osiguravajućih kompanija, oni su veoma blizu vodećim bankama. A kad to isto pogledamo u Srbiji, tu su razlike višestruke. „Alijans”, „Aksa” ili „Đenerali” su velike firme zbog ogromnih portfolija životnih osiguranja, jer suživotna osiguranja pre svega štedna osiguranja. U zemljama evrozone ukupnaštednja prosečnog domaćinstva sastoji se od ulaganja u bankarske depozite, investicione fondove, berzanske akcije i osiguranje života. Bankarski depoziti čine 35 odsto štednje jedne porodice. U investicione fondove uloženo je 18 odsto kućnog kapitala, u penzione fondove 12 odsto, u osiguranje života 21 odsto, a u ostalo (na primer, akcije na berzi) uloženo je 14 odsto kućne ušteđevine. U Srbiji bankarski sektor drži 95 odsto štednje građana, u osiguranje života i investicione fondove porodica je uložila po dva odsto i jedan odsto u penzijske fondove.

Što je Evropljanin investiciono pametniji od građanina Srbije?

Zato što ima svest da sam mora da obezbedi svoju starost, a prosečan Srbin još bojažljivo percipira tu realnost.

Mi smo imali takav sistem socijalne sigurnosti da ljudi uopšte nisustekli naviku da se starajuo vlastitoj budućnosti,a štedna životna osiguranja upravo daju takvu mogućnost.

Ko će da misli na budućnost kad je sadašnjost teška?

Ciljna grupa za životna osiguranja je srednja klasa, oni koji sada mogu da odvoje 30 ili 50 evramesečno.

Ali, jedno je pitanje kulture štednjea drugo je da se nigde životno osiguranje nije razvilo samo podizanjemsvesti o neophodnosti štednje već i uz pomoć poreskih stimulacija.

Zašto poreske stimulacije i šta je tu interes države?

Zato što se u životnom osiguranju prikupljaju najkvalitetnija dugoročna sredstva, štojedobarinvesticioni potencijal za ekonomiju svake države. Bankarska štednja u Srbiji se malo koristi za dugoročne investicione projekte zbog mnogorazloga ali i zbog toga što banke imaju privlačnijih načina ulaganja.

Industrija osiguranja predlaže državi da poreski stimuliše sakupljanje, recimo, sto miliona evra premije godišnje od životnih osiguranja.Tih sto miliona godišnje,mi možemo da uložimo u dvadesetogodišnje obveznice države, a sa time država može da pravi puteve, gasna skladišta, elektrane i druge infrastrukturne objekte.

U sistemu osiguranja života postoji element dugoročnosti. Prednost štednje u banci je mobilnost sredstava, ulaganja u akcije neka vrsta šanse za ostvarivanje visokih prinosa, a ulaganje u osiguranje života dugoročno obezbeđuje sigurnost.

Dakle, to je nekoliko modela ulaganja, investiranja stanovništva. Ključ igre je da osiguranje želi dugoročne plasmane i, dok se drugi finansijski sektori ustežu da ulažu na dugi rok sa nižim kamatama, nama to odgovara.

Životna osiguranja se razigravaju samo uz poreske podsticaje. I imaju dvostruku ulogu, da nauče građanina da se sam stara o svojoj budućnosti i da prikupe najkvalitetnija sredstva za investicije.

Kakvi su podsticajiza prikupljanje tih para?

Mi smo dali jednostavan predlog modela koji je primenjen u Francuskoj. On kaže da ako neko najmanje pet godina svake godine uloži izvesnu sumu u životno osiguranje, država treba da mu vrati 25 odsto od plaćene premije povraćajem nekog od njegovih plaćenih poreza.

Naravno, nama je potpuno jasno da je vrlo delikatno predlagati državi bilo kakve poreske olakšice u današnjem trenutku. Ali, i da je naš predlog primamljiv jer ako država vrati evro iz tekućih budžetskih prihoda, dobija četiri evra investicionih potencijala.

Mi mislimo da je to jeftinije nego da se država zadužuje ili da to radi kroz koncesije. Autoput prema Jadranu može, u osnovi, da se finansira ovakvim modelom. Verujemo, dakle, da za dugoročne investicione projekte države ne postoji bolji izvor od štednje iz životnog osiguranja.

Ne radimo mi to samo da bismo pomogli državi, već da pomognemo sebi a ubeđeni smo da je to korisno za stanovništvo i državu. I u tome su saglasni svi iz industrije osiguranja.

Nije to nešto što može da se reši za mesec dana ali o tome treba da se razgovara i da se ne propušta potencijal koji leži na dohvat ruke.

A šta bi moglo odmah da se uradi?

Prvo i najlakše za razmatranje jeste zamena obveznica stare devizne štednje. Osiguravajuće kompanije kupile su od države tih obveznica za oko 210 miliona evra i one dospevaju za naplatu od 2010. do 2016.godine. I bez poreskih olakšica i koncepta stimulacija mi smo spremni ako država hoće da to zamenimo za dugoročnije obveznice. Dakle, to ništa ne košta i može da se završi odmah. Mi njima poboljšavamo „keš flou". Država će 2010. imati neke obaveze po osnovu stare devizne štednje i mi joj kažemo da hoćemo da to zamenimo obveznicama koje dospevaju, recimo 2025. godine.

Miša Brkić

-----------------------------------------------------------

Monopoli i lobiji

Industrija osiguranja je optužena za monopolsko udruživanje?

Radi se o jednom banalnom aktu, o preporuci koja nije ni sprovedena, a Antimonopolska komisija je proglasila da je to zabranjeni sporazum.Zamislite, komisija priznaje da ta preporuka nije proizvela nikakve posledice ali tvrdi da je postojala namera. Međutim, mi smo mirni i uvereni da će ovakva odluka komisije pasti na višim instancama. Naša industrija po svojoj prirodi mora da formira neke zajedničke principe tzv. upravljanja rizikom kako bi se sprečilo hazardersko poslovanje koje, na kraju, plate građani. Bar je u Srbiji građanima ovo dovoljno poznato. I u svetu, antimonopolska tela paze da zajednički principi ne pređu u zonu kartelskih sporazuma. Na taj novi element svi treba da budemo spremni. Ali ovaj slučaj je daleko od dobrog početka. Nismo obelodanili ružne okolnosti, kao ni neprihvatljivo lobiranje kojim je otvoren ovaj postupak, jer smo uvereni da će viša instanca prepoznati da ovde nema nikakvog sporazuma.

[objavljeno: 02/08/2009]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.