Izvor: SEEbiz.eu, 17.Jan.2016, 21:48 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Porezna nesigurnost je popločani put u pakao
KOLUMNA - Možete li zamisliti da vas država moli da ne plaćate neko vrijeme porez jer su im trezori puni?
Postoji jedna takva bajkovita zemlja po imenu Švicarska. Kod njih su kuće od čokolade, prozori od marmelade, a svizac im valjda čuva banku od lopova koji bi silom donijeli novac na štednju. Užasna zemlja za živjeti. Tamo je, valjda, hamburger kao u nas porez na rabljeni auto.
A hrvatska politička elita već godinama trubi da će Hrvaska postati druga Švicarska. >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << Za sada nam samo zakoni podsjećaju na tu zemlju, naime imaju rupa kao švicarski sir. Upravo te rupe u zakonima i porezi koji se mijenjaju kako kome usfali novac u škrabici doveli su do toga da je Hrvatska među četiri nepoželjne zemlje u Europi glede interesa investitora prema istraživanju revizorske i konzultantske kuće Deloitte.
Nedavno je u jednim našim novinama bljesnuo naslov o tome kako je prošla godina bila jedna od najboljih glede prikupljanja poreza. U Hrvatskoj se još jedino ne naplaćuje porez na čisti zrak. Oko 18% plaće trošimo na hranu, a više nitko ni ne zna na što sve plaća poreze. Porezima opterećene plaće u realnom sektoru toliko su snizile prihode zaposlenima da se svatko normalan čudi otkud uopće novac za ogroman birokratski sektor. Taj ogroman trn u oku i prepreka razvoju hrvatskog gospodarstva bit će prvi vrući krumpir s kojim će se igrati ''Leteći Kanađanin'' i purificirana Vlada po mjeri Mosta, a na dobrobit HDZ-a. Javni sektor je oveći gabarit zbog kojih luduju porezi u nas. Treba cijeli taj uhljebljeni glasački korpus nahraniti i namiriti. Od cijelog popisa poreza koji neki poslodavac plaća da bi ovaj mastodont živio gotovo da se ni ne može pronaći smisao za život običnog građanina.
Svi ti porezi doveli su do toga da je prosječan građanin postao apatičan. Ispružio je obje ruke. Na jednu mu se isplaćuje novac bremenit porezima da bi drugom rukom platio ostatak nameta kojima država daje da bi si uzela natrag. Između svih tih silnih poreza ostaje nešto mrvica za preživljavanje. I onda, kad skužiš da više od pola plaće uplaćuješ na razne stavke davanja pomisliš da je Franjo Tahi bio Majka Tereza u usporedbi s ovima danas. Danas što god da misliš kako posjeduješ i da si lijepo opremio zapravo pripada ili banki ili državi. Ukoliko urediš stan trebaš pozvat nekog iz banke da vidi jel po njihovom ukusu jer će kad-tad sve to završiti na bubnju. Taj egzistencijalni strah koji djeluje demotivirajuće na običnog građanina, stostruko djeluje na mogućeg investitora. Otkud njemu želja za investiranjem u porezima nesigurnoj zemlji?
Sjetim se Grčića i njegovih ''investicijskih milijardi''. Njegove bajke nisu gutali ni klinci u vrtiću. Stalno mijenjanje poreza stvorili su klimu nepovjerenja. A vladama nikad dosta. Skinuli bi ti i karijes sa zuba kad bi mogli na njemu zaraditi. Nesigurnost je odagnala strane investitore koji Hrvatsku nemaju na investicijskom radaru. Onih nešto malo što dođe su ili lovci u mutnom ili konkurencija koja za male novce guši domaću proizvodnju zatvaranjem pogona zbog ''neisplativosti''. Dakle, ključna stvar koju nova Vlada mora napraviti je zaustaviti harlekinski ples poreznih nameta. Imamo jednu od najviših stopa poreza, a neporeznih nameta da ni sami poreznici ne znaju koliko. Nesigurnost je popločani put u pakao, rasprodaju državne imovine i daljnju agoniju društva. Iskreno se nadamo da ovi političari ne donose samo deklarativne promjene. Svi političari pokazuju zube i pozivaju na pokazivanje ''petlje''. Do sad smo samo vidjeli da im je džep veći od domoljublja, a petlje su imali samo za kukavičluk. Kad kažu da se ne može – lažu.
Lažu, jer jedna Poljska je iskoristila fondove i investicijski val da sad pretendira biti prvom gospodarskom zemljom u EU. Možda ova Vlada ne treba od Hrvatske stvoriti Švicarsku. Dovoljno je da budemo na putu Poljske u kojoj svi rade za njenu dobrobit. Samo da od nas, ti dobri kršćani kakvima se prikazuju, ne učine nove Hlebince.
Ukoliko nas opet izigraju povratka i spasa više neće biti. Dotakli smo dno, a tada neće biti loše samo nama već i njima.
Krenite s porezima i riješite se neznalica, jer ne radite sa stokom već s ljudima koji su zbog sve većeg očaja spremni otići iz pustoši koja prijeti domaji. Pustoši za koju su krivi i lijevi i desni, jer obje te ruke su prvo pomislile na džep, a ne na srce koje sve slabije kuca za Hrvatsku.
