Izvor: SEEbiz.eu, 22.Maj.2016, 10:46 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Petak: Orešković imao dobrih poteza, ključni problem je komuniciranje vlastitih politika
ZAGREB - Doc. dr. sc. Zdravko Petak, profesor javnih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, iznio je pozitine i negativne strane dosadasnjeg premijerskog mandata Tihomira Oreškovića.
- Tihomir Orešković od samog je početka suočen s pitanjem legitimiteta u vođenju Vlade. Nije sudjelovao na parlamentarnim izborima, nije obrazložio tijekom političkog nadmetanja temeljne politike koje će zastupati, tako da je to bez daljnjeg problematičan element, koji manje-više >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << nije uobičajen u europskim demokracijama. Legitimitet se, dakako, može ostvariti i političkim djelovanjem, te sad treba vidjeti hoće li se premijer u tom području pokazati uspješnim, hoće li moći razvijati djelotvorne politike u glavnim problemskim područjima poput održivosti javnih financija (pitanje javnog duga), poticanja bolje investicijske klime, djelotvornije javne uprave i sustava javnih poduzeća, usklađivanja obrazovnih programa i potreba tržišta rada i znatnijeg povećanja upotrebe sredstava iz fondova EU-a.
On se pri tome suočava s dvije vrste političkih silnica. S jedne strane suočava se s činjenicom da dvije noseće grupacije njegove vlade, HDZ i Most, nisu dobro amalgamirane, da Vlada, blago rečeno, nema dovoljnu razinu političke koherentnosti. S druge strane, za sada ima razmjerno pouzdanu potporu Europske komisije, koja u osnovi pozitivno ocjenjuje njegove projekcije ključnih politika (policies), a jednako tako za sada uživa i zadovoljavajuću razinu političke potpore građana. Ali što je paradoksalno, samo on kao premijer, ne i njegova vlada, izjavio je Petak za Glas Slavonije.
Orešković ima jedan veliki problem, ali povukao je i neke dobre poteze, dodaje Petak.
- Njegov je ključni problem što do sada nije imao nikakvog političkog iskustva, jer je kompletnu karijeru vezao uz svijet biznisa. Svijet politike i svijet biznisa dvije su različite stvari, premda značajan dio hrvatske javnosti misli upravo suprotno. Ono što je dobro napravio u čitavoj priči jest činjenica da je odmah uočio da vladavina kakva se prakticira u Hrvatskoj ima velikih problema s koordinacijom javnih politika. Da često pucaju veze između jezgre izvršne vlasti (core-executive) i linijskih ministarstava, zbog čega Vlada zapravo često ne upravlja politikama, nego svako ministarstvo “vozi po svome”. Zbog toga je u svoj kabinet uključio neke ljude iz bivše vlasti, koji su razmjerno dobro upoznali probleme u vertikalnoj i horizontalnoj koordinaciji politika koje su u nas na djelu, poput Jakše Puljiza. Na toj liniji razmišljanja je i njegovo naglašavanje pretjerane agencifikacije do koje je došlo u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina. Ono u čemu nije uspio jest komuniciranje vlastitih politika.
Slijedeći preporuke Europske komisije o održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava, kao možda i ključnim sektorskim problemima s kojima se mora suočiti hrvatska Vlada, izišao je u javnost s razmjerno “oštrim prijedlozima” a da se nije ozbiljnije savjetovao sa svim dionicima koji su zainteresirani za te politike. To se posebno odnosi na sindikate. Jednako tako, napustio je u osnovi koncilijantnu politiku odnosa prema nevladinim organizacijama, koja je bila uspostavljena još za mandata Ive Sanadera, pa nakon toga Jadranke Kosor. Pa se ubrzo uvidjelo da je čitav blok horizontalnih aktera javnih politika (dionika) koji pripadaju tzv. socijalnom sektoru, zapravo isključen iz igre. Naposljetku, zbog izostanka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i lošeg komuniciranja politika, javnost je loše prihvatila najave reformskih paketa, tako da danas gotovo četiri petine javnosti smatra da Vlada ne ide u dobrom smjeru.
Kad je Orešković izabran za premijera, upozoravali ste da ne smije biti tehnička figura. Što ste pod tim mislili?
- Kada sam naglasio da ne smije biti tehnička figura, mislio sam upravo na činjenicu da je premijer ključna figura izvršne vlasti u zemlji, dakle, ključna politička figura. On nije tu da bude nekakvo “tehničko lice”, koje će se (samo) baviti financijama i stvaranjem bolje investicijske klime, a da se vođenje sveg ostalog što se vezuje uz riječ politika ostavi drugima. On je tu da kaže zadnju o svim politikama koje se trebaju provesti u ovoj zemlji ili zapravo nije premijer. Za mene kao politologa stoga ključno pitanje nije predstavlja li mu politika problem u provođenju reformi, već kakve politike zagovara u pojedinim sektorskim područjima. Do kakvih će posljedica dovesti politike upravljanja poljoprivrednim zemljištem, hoće li to prepoloviti broj stanovnika Slavonije, kao srca Hrvatske, hoće li naš zdravstveni sustav ići u smjeru privatizacije kakva je na djelu u Slovačkoj, ali ne i u Češkoj, gdje takve tendencije nisu na djelu.
Takva pitanja mogli bismo vezati i uz neka druga pitanja. Naravno, moguće je govoriti o političkim blokadama za određene vrste reformi, gdje možda više od svega iskače pitanje teritorijalne reforme, uloge županija i moguće regionalizacije Hrvatske. Čini se da su se u svezi s tim pitanjem na istoj ravni javnih politika našli HDZ, SDP, dijelom i IDS, uz podršku Predsjednice, a na drugoj strani Most i HDSSB. Dok prvi smatraju da županije ne treba ukidati, već ih treba osnažiti, drugi smatraju da treba početi razmišljati o stvaranju većih regija kao institucionalne pretpostavke stvarne decentralizacije u Hrvatskoj i prebacivanja pojedinih politika s državne razine u nadležnost regionalne razine vlasti. To je jedno od važnih pitanja oko kojih će i premijer Orešković uskoro morati zauzeti jasan stav.
.jpg)
