Izvor: Politika, 05.Jun.2010, 23:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Partijsko bolje sutra – malo sutra
Veća zaposlenost, podsticanje privrede, izvoza i štednje, smanjenje poreza nalaze se u ekonomskim programima gotovo svih stranaka
Prema programu vlade premijera Mirka Cvetkovića, Srbija danas ima 200.000 novih radnih mesta, dinar je stabilan, privreda beleži rast od sedam odsto godišnje, životni standard građana je u porastu… Ironično je Nenad >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Popović, potpredsednik Demokratske stranke Srbije, govorio o programu političkih konkurenata predstavljajući minulog vikenda ekonomski plan svoje partije.
Spisak lepih želja vladajuće koalicije koje se nisu ostvarile bio je povod da mnoge opozicione stranke prionu na posao i naprave svoje ekonomske programe. U poslednje dve godine ekonomska struka bila je angažovana na izradi brojnih strategija oporavka privrede, a oni retki, koji nisu imali ovakve „tezge”, ističu kako je kod njihovih kolega uglavnom radila resavska, odnosno prepisivačka škola. U tajnosti se zasad drži ko je autor „Programa razvoja Srbije 2010 – 2015”, koji predlaže Demokratska stranka Srbije. Vladimir Gligorov, sa bečkog Instituta za međunarodne ekonomske odnose, sa druge strane ne krije da je kreator ekonomskih mera Liberalno-demokratske partije, kao što ni Miladin Kovačević ne taji da je autor programa Socijaldemokratske partije Rasima Ljajića. Naprednjaci su za izradu svog plana prvobitno angažovali Miroslava Zdravkovića, koji se kasnije predomislio i posao poverio kolegi Nikoli Tasiću. I vladajuća stranka regrutovala je armiju ekonomskih stručnjaka da osmisle mere za bolje sutra. Poznato je da strategiju dugoročnog ekonomskog razvoja do 2020. godine za Demokratsku stranku pišu stručnjaci Ekonomskog instituta, biltena Makroekonomske analize i trendovi i Fonda za razvoj ekonomskih nauka. Međutim, ono što se drži u tajnosti je šta bi trebalo da pokrene taj oporavak, jer niko dosad nije izneo gotovo nijedan detalj iz strategije.
Problem svih stranačkih strategija je što sadrže ciljeve, ali ne i rokove do kojih bi oni trebalo da se ostvare saglasni su naši sagovornici. To je glavni razlog zbog koga su se sve mere za bolje sutra – ostvarile malo sutra.
– U tim programima se uglavnom kaže : „Mi ćemo investirati, asfaltirati, cementirati, građani i privrednici ne znaju šta im treba, država zna” – ocenjuje ekonomske mere političkih stranaka Danijel Cvjetićanin, profesor Univerziteta „Singidunum”. – Država je već dovoljno pustila korene u sve pore privrede, a problem je što nijedan program ne predviđa povlačenje vlasti iz ekonomije. Država će privrednicima najbolje pomoći ako ih ostavi na miru – uveren je naš sagovornik.
Kako kaže, poslednje predstavljanje ekonomskog programa DSS-a to dokazuje. Nenad Popović se, izgleda, trudi da bude bolji Dinkić od Dinkića, u šali kaže Cvjetićanin.
– Čuo sam od stručnjaka DSS-a kako se zalažu za subvenicionisanje kamatnih stopa i kredita, dotiranje privrede, kako više treba dati ovima, onima… Međutim, ono što nisam čuo je od koga treba oduzeti da bi se nekome dalo više. Ako Popović ne kaže od koga treba uzeti, pretpostavljam da bi kolegama privrednicima možda ponudio sredstva svoje firme – ironičan je naš sagovornik.
Paradoks u ekonomskog programu Srpske radikalne stranke vidi i Miroslav Prokopijević, direktor Centra za slobodno tržište.
– Radikali se samo deklarativno zalažu za slobodno tržište. Svi znaju da oni nisu poznati po tome. Uostalom, u programu su i sami sebe demantovali. Kako mogu da se zalažu za slobodno tržište ako dotiranjem poljoprivrede, na primer, remete odnose na tržištu – pita se Prokopijević.
I Mlađanu Dinkiću, lideru stranke G17 plus, zamera što je kenzijanac, odnosno zagovornik politike državnog intervenisanja. Prokopijević, koji je među ekonomistima poznat kao stručnjak liberalne orijentacije, prirodno, najviše veruje ekonomskom programu Liberalno-demokratske partije.
– Smanjenje poreskih opterećenja, reindustrijalizacija, savezi u regionu kao veća šansa za izvoz, podsticanje štednje, demonopolizacija, restrukturisanje i sve te tržišno orijentisane mere koje predlaže LDP idu u dobrom pravcu – uveren je Prokopijević.
Danilo Šuković, direktor Centra za ekonomska istraživanja u Institutu društvenih nauka, kaže da ga je istorija naučila da ne veruje nikome.
– Sa gotovo svim idejama koje predlažu stranke mi ćemo se složiti, jer su to lepe želje. Redom se stručnjaci zalažu za povećanje broja zaposlenosti, veći izvoz, obimniji priliv stranih investicija. Te želje nam se nikad nisu ostvarile, jer je ekonomija sluškinja politike i te mere se pišu kako bi se partije dodvorile biračima.
Anica Nikolić
[objavljeno: 06/06/2010]


