Izvor: SEEbiz.eu, 30.Sep.2015, 14:08 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ogled o čvarcima
KOLUMNA - Kada mi Slavonci dođemo u naš glavni grad Zagreb (nekada, kada smo jako ljuti zbog politike koja se vodi prema Slavoniji, kažemo "idemo u Hrvatsku"), i posjetimo kakvu mesnicu ili trgovački centar i ugledamo čvarke koji se Zagrepčanima prodaje po 100 i više kuna za kilogram, ne možemo se čudu načuditi.
Prije smo se fotografirali s čvarcima i cijenom i slali fotke prijateljima u Slavoniju jer smo znali kako nam nitko neće vjerovati na riječ. Ni sada nam nije >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << jasno kako netko u Zagrebu, ali valjda i drugim gradovima podalje od Slavonije, može dati 100 kuna za nešto što je, doduše nekad, bilo u Slavoniji jelo siromašnih.
Ne želim nikome smanjiti uživanje u čvarcima, ali valja znati istinu o njegovom visočanstvu, čvarku. Čvarci su, naime, nusproizvod pri spravljanju masti jer, mast se topi od masnih dijelova svinje koji se neće obraditi za slaninu i pri tom topljenju ostaju komadići iz kojih je "isisana" sva masnoća i tako nastaju čvarci.
Na slavonskoj svinjokolji (narogušimo se kada na televiziji gledamo reportažu o svinjokolji, a reporter taj stari slavonski obred naziva "kolinje", kakvo kolinje, za Boga miloga!), postoji hijerarhija i zna se tko što radi, već prema sposobnostima i dosadašnjem iskustvu. Oni vičniji mesariji, nazivamo ih šlahterima, rade glavne poslove poput rasijecanja polutki i rezanja dijelova svinje na slanine, šunke, plećke i odvajanje mesa koje će ići za kulen i kulenovu seku (to mora biti najkvalitetnije meso od buta i leđa) i za kobasicu (to je ono manje kvalitetno i malo masnije meso). Oni manje spretni, a to su na svinjokoljama rođaci i prijatelji koji su pozvani više zbog društva nego zbog velike pomoći, određeni su za loženje vatre i rezanje manje vrijednih dijelova slanine na kockice (u dogovoru s domaćinom, mogu biti veće ili manje, sasvim bez mesa ili treba ostaviti sasvim malo). Te kocke se stavljaju u veliku posudu, kotlušu ili oraniju koja se opet stavlja na posebnu peć s otvorenim plamenom i po nekoliko sati se polako topi dok se ne nastane vruća smećkasta tekućina koja će, kada se ohladi, biti mast.
Prije odvajanja tekuće masti u kantu za mast, posebnom žlicom se odvajaju gotovi čvarci i stavljaju u posebnu prešu kako bi se sva mast iz njih istisnula, a potom u velike posude gdje se hlade. No, mnogi najviše uživaju u čvarcima dok su još topli iako stari ljudi kažu kako to nije zdravo za želudac. Valja napomenuti kako majstor koji će topiti mast mora biti razmjerno trijezan jer mala nepažnja može dovesti do toga da mast izgori i tada se kaže "ode mast u propast", a i čvarci pri tom znaju izgorjeti i tada su gorki i nisu ukusni za jelo.
U Slavoniji je običaj da se prijateljima i rođacima koji dođu na svinjokolju, zapakira "zamotač" gdje bude svježa kobasica, krvavica, krofne i obvezno, čvarci, čak čvaraka bude najviše. Naime, u Slavonaca je takav odnos prema čvarcima - kako ih se riješiti? U zamrzivaču Slavonca uvijek će najdulje ostati vrećice s čvarcima koje će stalno premještati s kraja na kraj, ne znajući što će s njima, da bi na koncu od njih napravili čvarnjače, tradicionalne slavonske slane pogačice.
Nemam razloga ne vjerovati prijatelju kod kojega sam nekada imao svinjokolje i kod njega sušio kulen, šunku, slaninu, kobasice i ostalo, dakle, čovjeku od iskustva, kako željezničari kupuju u nas čvarke po 40 ili još manje kuna po kilogramu i transportiraju ih (besplatni prijevoz željeznicom) u Zagreb ili druge gradove gdje ih prodaju možda i po duplo višoj cijeni od kupovne pa zato Zagrepčani moraju čvarke kupovati po 100 i više kuna.
U vrijema svinjokolja u Slavoniji, od 29. studenoga pa do iza Nove godine, gdje god se pojavili dobit ćete barem kilogram-dva čvaraka za ponijeti. Jedan promućurni Slavonac se dosjetio pa čvarke prodaje u Londonu po 500 kuna za kilogram, a kulen 620 kuna što je degradacija kulena kao vrhunskog specijaliteta.
Na istoku Hrvatske trenutno je cijena čvaraka u mesnici 40 kuna po kilogramu, u velikim trgovačkim lancima je nešto viša, ali ni blizu 100 kuna. No, ovih dana u jednom trgovačkom lancu, ne stranom, ne u vlasništvu Nijemca ili Austrijanca već domaćega čovjeka, Hrvata, ugledah pakiranje čvaraka po cijeni od 120 kuna! Dobro, ajde, nije baš 120 već 119,99 kuna za kilogram. Nazdravlje, pomislih!
