Izvor: B92, 17.Jul.2016, 15:32   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Od njive do trpeze hrana poskupi 10 puta

Odavno je poznato da u lancu hrane od njive do trpeze, ili od proizvođača do potrošača, najviše zarade trgovci, najmanje proizvođači, a ceh plaćaju - potrošači.

Roba dok stigne do rafa ili tezge, po pravilu, promeni više posrednika, svako uzme svoj "deo kolača", što nekad i desetostruko podiže cene namirnica. Kod nas je sve neopravdano skupo i na pijacama i u prodavnicama, zbog čega smo primorani da skoro polovinu mesečnih primanja trošimo samo na hranu.
>> Pročitaj celu vest na sajtu B92 <<
Ranije su postojale zadruge koje su otkupljivale robu od proizvođača, koji su bili sigurni da će ono što se proizvede biti i plaćeno. Sada je, nažalost, naš proizvođač prepušten samom sebi, kako se snađe. Da ne bi propadala roba, pošto se uglavnom radi o voću i povrću, proizvođači su, kako ističu u Centru potrošača Srbije, primorani da je prodaju nakupcima.

"Nedavno smo imali situaciju kada su proizvođači nakupcima prodavali paradajz po ceni od 10 dinara po kilogramu, a na našim pijacama on je prodavan višestruko skuplje, po 100 dinara, i tek je pre nekoliko dana pala cena", kaže Vera Vida, predsednica CEPS-a. - Proizvođač u Srbiji ili, kako mi kažemo, seljak u Srbiji, ne može da se poredi s kolegama iz evropskih zemalja iz prostog razloga što država njima obezbeđuje određene subvencije i garantuje otkup, što kod nas u Srbiji to ni izdaleka nije tako. Proizvođač sam nalazi trgovca kojem će da proda robu, i to nije trgovac koji odmah ide na pijacu, već se nekoliko njih "ugradi" u cenu dok roba stigne do tezge. Tako su u jeku sezone paprene cene povrća i voća.

Agroekonomista Milan Prostran kaže, za Večernje novosti, da na srpskim pijacama ima sve manje proizvođača a sve više preprodavaca, što u dobroj meri i podiže cene povrća i voća. Prema njegovoj proceni, hrana u proseku promeni tri ruke do finalnog kupca.

- Nakupci, naravno, rade na crno i dobro su organizovani, otkupljuju i do nekoliko puta jeftinije robu od seljaka, pa angažuju prodavce koji rade za simboličnu nadoknadu - konstatuje Prostran, i dodaje da to ništa nije novo, da ih je i u prethodnom sistemu bilo. - Danas je za tezgama jedva 30 odsto izvornih, pravih proizvođača, sve ostalo su nakupci ili, kako se još kaže, prekupci. Generalno, najteže je malim i srednjim proizvođačima, koji nemaju respektabilne površine pod zasadima, veći vozni park i vremena za celodnevnu prodaju.

Prostran dodaje da postoje i velike razlike u cenama mesnih prerađevina, što zavisi i od mesta nabavke i kvaliteta same sirovine. Tako, na primer, jedan proizvođač nudi prašku šunku po 460, a drugi po 1.200 dinara za kilogram. Računicu da napravi tri puta jeftiniji proizvod mesar je našao u jeftinoj sirovini koju uvozi iz Nemačke, Holandije, Danske... Naoko, proizvod je identičan, ali kvalitet je neuporediv i na strani skupljeg proizvoda.

Koliki put "prevali" roba od proizvođača do kupca, zavisi od više faktora. U cenu robe ugrađuju se svi u prodajnom lancu, od proizvođača, dobavljača, pa do distributera i raznih zastupnika.

Nastavak na B92...