Izvor: SEEbiz.eu, 28.Dec.2015, 09:22 (ažurirano 02.Apr.2020.)
O vrijednostima je riječ!
KOLUMNA - Osim ispraznog baljezganja o difuzno-konfuznim reformama, izrazito iritantna predizborna mantra neretvanskog ministranta - Pinocchija stoljeća! – bila je ona o 'kraju ideologija'; biva: nema više partizana ni ustaša, zajedništvo (konsenzus!) rocks.
Kako li se ta ujdurma malomišćanskog mesije sjajno podudara s trabunjanjima cheer leadersice iseljenicima u New Yorku, a i jednako fait accompli 'teoretiziranjem' autora 'treće paradigme', The Unuka Stiera! Epigonizirajući >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << Francisa Fukuyamu, koji je 'krajem povijesti' okrunio trijumf neoliberalne globalizacije, kao posljednje religije dekadentnog kapitalizma, njegovi balkanski klončići proglašavaju završenim razdoblje tragičnih podjela u hrvatskomu nacionalnom biću – vulgarnom revizijom ishoda proleterske revolucije i narodnooslobodilačkog rata. I nisu u tom prekrojavanju historije uopće usamljeni: osobito zdušnu potporu pružio im je parazitsko-klijentelistički zdrug uzurpatora imovine SKH s Iblerova trga.
Programskim teturanjem od tarabe do tarabe nikada ozbiljno shvaćenoga Plana 21, pogodovanjem pljačkašima i grebatorima tijekom četiriju godina mandata u Banskim dvorima, vulgarnim podilaženjem desnilu u predizbornoj kampanji… nadasve njenim svođenjem na personalizirano nadmetanje u znaku nabacivanja floskulama, uvredama i gnjilim povrćem iz plaćeničke radionice, isprazno-bahati čelnik 'crvenoga' krda odradio je golem doprinos 'deideologizaciji' konflikta kojim je hrvatska javnost podijeljenija nego tektonskom rasjelinom.
A ideologija nikada nije bila važnija, upravo zato jer se sustavno i ustrajno negira, ne bi li se zajedno s prljavom vodom 'komunističkog totalitarizma' – kakav je u bivšoj Jugoslaviji iščeznuo još potkraj pedesetih – bacilo i dijete vrijednosnih uporišta zreloga samoupravnog socijalizma iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Da pojednostavim: o kraju 'crveno-crnih' raskola govore oni koji nameću pobjedu crnih! Koji režiraju trijumf, u repesažu, kleronacionalizma kao prirodnog stanja stvari u paradržavici hrvatskoj – recikliranoga nacional-katotalibanizma, koji je Hrvatsku prije 75 godina odveo pod skute nacifašizma, a koji ju sada gura pod patronat predatorskog banksterizma. Propast baštine samoupravnog razdoblja i prodor klerofašističkog revizionizma urodila je tako imenovanjem činovnika međunarodnih korporativnih krugova za mandatara Vlade s nedvojbenim prerogativima ovršnog direktora – po jednakoj logici po kojoj internacionalni kapital postavlja ravnatelje 'stečaja s preustrojem' čak i nekoć tako ekonomskim moćnim državama poput Italije, ili notorno bankrotiranoj Grčkoj.
O čemu je riječ? U poslovnom svijetu takav se postupak naziva neprijateljskim preuzimanjem: kompaniju na koljenima ucjenjuje se, ruši joj se cijena na burzi, otimaju joj se tržišta i kadrovi… dok ne nastane panika među dioničarima – a onda nastupaju torbari: u ozračju daj-što-daš, vrijednosni papiri preko noći mijenjaju vlasnika, firma se gasi, profitabilni dijelovi pripajaju filijalama koncerna-otimača, višak radnika izbacuje na ulicu, pogoni ruše da bi se zemljište prodalo za izgradnju unosnih objekata. Od uništene tvrtke ostaju socijalni slučajevi s tragičnim uspomenama – dok profiteri hostile takeovera likuju nad naglo nabreklim računima u švicarskim ili kajmanskim bankama!
Hrvatskoj se sprema upravo takav scenarij. Sabor, kao kontrolno-limitirajući faktor, demokratsko tijelo koje bi bdjelo nad očuvanjem nacionalnih interesa, u novom sazivu neće biti više od naplavine klimoglavaca s konca i konopca, koji se neće usuditi dovesti u pitanje svoje parazitske sinekure… a Vlada? 'Kabinet stručnjaka' pokazat će prema vitalnim socijalno-ekonomskim, demokratskim, kulturnim… interesima hrvatske (pseudo)nacije onoliko senzibiliteta koliko su – sve od 1990. – bulumente na Markovu trgu posvjedočile spram onemogućivanja pretvorbeno-privatizacijske pljačke, strategije privrednog i društvenog razvoja, ulaganja i radnog zakonodavstva, ZERP-a i Svete Gere, zaštite i unapređenja nekoć svjetski značajnih industrija i razgraničenja na Dunavu, srozavanja školstva i suzbijanja demografske kataklizme. I kao što su veleizdajničke posade redovito napuštale Sabor i Banske dvore nepovratno učlanjene u naprasno obogaćenu kastu, tako će i činovnici koji provedu predstojeću likvidaciju ostatka ostataka hrvatskoga 'obiteljskog srebra' otputovati na Djevičanske otoke s pretilim bonusima u bisagama – ostavljajući Hrvatsku u stanju koloniziranog bogalja.
Što rasprodajom, što koncesijama… privatizacijska otimačina u vrtlogu koje će nestati narodnog vlasništva nad vitalnim infrastrukturnim sustavima – telefonija, značajnim dijelom izgrađena samodoprinosima i novcem građana, poučan je slučaj! – vodama i šumama, obalom i morem, plodnim zemljištem i komunalnim instalacijama, prevest će Hrvate punim krugom do povratka u status slugu stranoga kapitala i nouveaux riches umreženih u kristalnu rešetku neokolonijalizma.
A nad nekoć prosperitetnom zemljom slobodnih građana lebdjet će medijski nametana podvala o 'kraju ideologija' – da se ne bi slučajno okupila kritična masa protivnika obmane i na svojim zastava ispisala: o vrijednostima je riječ!
