NOVAKOVA TEMA Domaći paradajz bacamo, tuđi jedemo

Izvor: Blic, 17.Sep.2015, 19:13   (ažurirano 02.Apr.2020.)

NOVAKOVA TEMA Domaći paradajz bacamo, tuđi jedemo

Plastenička proizvodnja povrća sve je popularnija u Srbiji, ali prepreke za dobru zaradu povrtara su neorganizovani otkup, nekontrolisani uvoz i male subvencije države.

Ovo je tema o kojoj bih voleo da saznam više, da vidim koji su odgovori i zato sam zamolio „Blic“ da uradi istraživanje. Jedan problem je cena, uvozni proizvodi znaju da budu jeftiniji, ali na našoj strani je kvalitet, ukus. Dok su poljoprivrednici razjedinjeni, ne mogu količinski da pariraju potrebama >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << onih koji bi da otkupe te proizvode. Pritom, mora da postoji standard u kvalitetu.

Laslo Kočiš (45) iz Kikinde povrće uzgaja u 15 plastenika ukupne površine 4.500 kvadrata, ali i na otvorenoj površini. Samo u jednoj sezoni proizvede oko 30.000 strukova rasada paradajza, oko 10.000 strukova paprike.

Počeo je devedesetih godina i to bez dinara kredita ili pomoći države.

- Država bi trebalo više da pomaže poljoprivredu, i to bespovratnim kreditima i subvencijama. Sve što imam stvorio sam bez pomoći države. Imam najsavremeniji plastenik, ali to je lakše samo za biljke. Moj fizički rad ostaje isti - kaže Laslo Kočiš.

Sa osam plastenika na površini od 3.200 kvadratnih metara Tamaš Dupak (42) iz Čoke najveći je proizvođač povrća u ovoj severnobanatskoj opštini.

- Radimo supruga i ja i naših četvoro dece. Pored nas, po potrebi angažujemo i dva nadničara. Moja najveća zamerka agrarnoj i ekonomskoj politici odnosi se na nekontrolisani uvoz povrća iz Makedonije - poručuje Tamaš Dupak.

Izgradnja Centra za pakovanje, skladištenje i distribuciju voća i povrća, kao i udruživanje proizvođača su neophodni kako bi se proizvodnja podigla na viši nivo i omogućio siguran plasman, smatraju proizvođači voća i povrća u šabačkom kraju.

- Potreban nam je veći centar u kojem će naši proizvodi biti klasirani, upakovani i skladišteni na adekvatan način - smatra Rodoljub Savić iz Šapca.

Njegova porodica proizvodi kruške, jabuke, šljive i kajsije na 20 hektara. Kažu da po kvalitetu može da parira svim svetskim proizvođačima.

Ali bez adekvatnog skladištenja, Savićevi proizvodi su i do 50 odsto jeftiniji u odnosu na njih.

Porodica Radiše Stefanovića iz sela Krupac kraj Pirota otišla je korak dalje, pa su počeli i preradu povrća.

- Pravimo ajvar, salate, kiselimo krastavce. Čak smo imali i izvoz ukiseljene paprike u Bugarsku, gde je u sezoni išlo i do 600 kilograma. Ajvar odlazi za poznatog kupca, a među njima su i kupci iz Austrije i Nemačke, ali i iz Australije - tvrdi povrtar iz Krupca.

Niški poljoprivrednici kažu da zbog nakupaca najveću štetu trpe upravo proizvođači.

- Nakupci su ili povezani ili svi rade za istu osobu.

Tako se dešava da svi drže istu cenu, koja je daleko od tržišne pa se najveći deo roda proda za bagatelu - objašnjava Živojin Bojić iz Gornjeg Matejevca kod Niša.

Jovica Stojković iz Navalina kod Leskovca kaže da poljoprivrednici treba da se rasterete visokih poreza, ali od države traži i pomoć oko izvoza, kao i kontrolisane uvozne cene.

- Država pre svega da prestane da dere poljoprivrednike sa porezima i doprinosima, kao i da otpiše zaostala dugovanja po tom osnovu, zbog kojih se nekima oduzimaju njive.

Nikola Bošković iz sela Osonica kod Ivanjice 35 godina se bavi uzgojem malina.

On prema iskusnim procenama smatra da je za razvoj poljoprivrede potrebno da se uloži u infrastrukturu i da država posreduju u lancu između proizvođača i otkupljivača kako bi se osigurala cena proizvoda.

MED KREPI EKONOMIJU

Pčelar Vladan Antonijević iz Jagodine predlaže da država uloži bar 600.000 evra u formiranje tri centra za otkup, pakovanje i izvoz meda, jer je med najbolji srpski izvozni proizvod i ne postoje ekonomske barijere za plasman.

- Celokupna proizvodnja može da se izveze, ali da bi se izvoz unapredio, država mora da pomogne pčelarima s formiranjem centra za prikupljanje, pakovanje i izvoz - kaže Antonijević.

Godišnje Srbija izveze oko 3.500 tona meda vrhunskog kvaliteta, a mogućnosti su neograničene. Proizvodnja meda je od šest do osam hiljada tona. Problem nastaje kada otkupljivači počnu da ucenjuju pčelare, pa spuste cenu sa 4,7 na 3,5 evra ili više. Inače, izvozna cena meda je 5,4 evra po kilogramu.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.