Izvor: S media, 29.Maj.2010, 16:09 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Majstori starih zanata opstaju, ali teško
Majstori starih zanata - četkari, jorgandžije, kožari, šeširdzije i časovničari uprkos smanjenim potrebama za proizvodima i uslugama opstaju na tržištu, ali će, verovatno, biti poslednji predstavnici svog zanata, rekli su danas zanatlije, sagovornici.
Četkarska radnja Zorana Marića u Ulici kraljice Natalije je prva koja je u Jugoslaviji proizvodila slikarske četkice. Radnju je osnovao Zoranov otac Ilija, 1938. godine i bila je poznata po proizvodnji četkica sa dlakom >> Pročitaj celu vest na sajtu S media << iz govečetovog uha.
"Nasledio sam radnju 1972. godine, razradio i daleko povećao posao", kazao je Marić i dodao da ne postoji slikar u bivšoj Jugoslaviji koji nije radio sa njegovim četkicama, a bile su tražene i na zapadu i najviše je izvozio preko Slovenije.
Da bi četkica bila kvalitetna materijal mora ručno da se obradjuje, ali on više ne uspeva da proizvede četkicu istog kvaliteta kao ranije, jer je teško doći do dlake domaćeg autohtonog govečeta cija je dlaka najkvalitetnija za preradu.
"Veštačka dlaka koje se danas proizvodi se približava kvalitetu dlake iz govečetovog uha. U Rusiji je počela da se koristi kvalitetna dlaka kune sibirski i kolinski, a mali proizvodjači, poput mene, ne mogu da se nose sa jeftinom sirovinom koja tamo postoji, tako da je ova vrsta klasičnog tradicionalnog četkarstva, u Srbiji, dovedena pred izumiranje", objasnio je Marić.
Prema njegovim rečima, razlog je i to što su kineske četkice znatno jeftinije, tako da u ovoj četkarskoj radnji sada kupuju samo umetnici i dizajneri, a naviknuti na taj kvalitet javljaju se i iz Hrvatske i Slovenije kojima četkice šalje pouzećem.
"Nekada se puno radilo, imao sam i do 15 zaposlenih radnika, danas imam samo dva, jednog četkara i jednog trgovca. Budućnost ove radnje je u ostalom slikarskom priboru", kazao je Marić.
Jedini jorgandzija u Beogradu, koji i dalje radi ručno, Predrag Janković nasledio je zanat od dede, starog jorgandzije, Živorada Ilića koji je preradjivao stare jorgane dušeke, jastuke i pravio nove, češljao vunu i pamuk oko 60 godina.
"Zanat se nije promenio, i dalje radim na metalnoj šivaćoj mašini staroj 80 godina, dok od alata koristim malu iglu za jorgane, veliku za dušeke i štapove za doterivanje", rekao je Janković.
Za čitav proces pravljenja jorgana potrebno mu je oko osam sati, dok je za četvrtaste, okrugle ili jastučiće u obliku srca potrebno samo deset do petnaest minuta.
"Moje mušterije su uglavnom penzioneri koji su navikli da spavaju na prirodnim materijalima, ali ima i mladih", rekao je Janković i dodao da se ranije za pravljenje jorgana koristio satenski materija, a danas uglavnom svila i damast.
On je objasnio da nema velikih firmi koje otkupljuju vunu, pa je on nabavlja od sitnih proizvodjača sa Zlatibora i iz Vojvodine.
