Izvor: SEEbiz.eu, 02.Apr.2017, 21:09 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mač s dvije oštrice zvan Konzum
ZAGREB - Iako se analitičari, pa i političari natječu u oslikavanju najcrnjeg scenarija u slučaju raspada Agrokora nitko zapravo nema precizan izračun što bi za hrvatsko gospodarstvo značio pad te kompanije.
Spominju se tek procjene da bi nekontrolirani raspad tog sustava vratio Hrvatsku u recesiju, licitira se da bi bila ugrožena egzistencija 150 tisuća obitelji, opstanak stotina tvrtki, a u konačnici prijeti i raspad državnog proračuna, jer svi spomenuti ne bi više >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << bili u stanju plaćati porez.
Na pitanje kako je onda Agrokor postao to što jest i kako se su svi uključeni u poslovanje s tom kompanijom dopustili da tvrtka, koja može izazvati lančanu eksploziju i potop domaćeg gospodarstva, pretvori domaće gospodarstvo u svog taoca, svi imaju samo jedan odgovor - država. Iako će se vjerojatno odnos vlasnika Agrokora Ivice Todorića i hrvatske države od njene samostalnosti do danas analizirati još godinama, nije nezanimljiv pogled ni na to kako su ostale kompanije, velike za hrvatske prilike, dopustile da da ih Agrokor dovede u situaciju da njihova stabilnost ovisi, u ovom trenutku, puno više o njemu nego o njima i njihovim poslovnim odlukama.
I na to svi sugovornici Novog lista, predstavnici velikih dobavljača imaju samo jedan odgovor – Konzum.
Za njih je unatoč vrijednosti Jamnice, Leda, Zvijezde ili Belja, Konzum središnja točka u priči o Agrokoru, pa bi se njihove reakcije mogle svesti pod jednu zajedničku.
– Kad ujutro pogledam koliko mi Konzum duguje, pa kad pomislim kakve sam sve akrobacije radio da bi isplatio plaće, platio svoje dobavljače i sirovinu najradije bi ga sam sravnio sa zemljom. No, kad se sjetim kako u strane maloprodajne lance u Hrvatskoj naša roba nema ulaza onda bi prvi bio na barikadama za spas Konzuma. Mislim da ima neka pjesma koja kaže: teško meni sa tobom, a još teže bez tebe. E, to vam je priča domaćih proizvođača i Konzuma, slikovito nam svoj odnos prema toj Todorićevoj kompaniji objašnjava jedan čelnik iz konditorske industrije.
I u tom se odnosu vjerojatno krije tajna neformalnog, ali čvrstog dogovora da u Konzumu svi domaći proizvođači pristaju na puno dulje rokove plaćanja, da su mjesecima bili svjesni da će sadašnji trenutak krize u Agrokoru doći, ali su svejedno »čupali« unutarnje rezerve i sami podizali kratkoročne kredite kako bi platili radnike i nabavili sirovinu bez koje nema proizvodnje, a sve da bi opet punili Konzumove trgovine svojom robom ne znajući kad će točno za to biti plaćeni. Neki su svoja potraživanja prema Konzumu bili spremni pretvoriti i u jednogodišnje kredite, samo da se kotač nastavi vrtjeti.
Među njima ima i onih koji vjeruju da se se iz sadašnje situacije može izroditi i nešto dobro, ako se takav »uvrnuti« odnos uvjetno rečeno taoca i otmičara prekine i ako novac počne kolati u sustavu onako kako bi trebao da se Konzum drži zakonom propisanih rokova plaćanja, ili oni koje ima većina ostalih maloprodajnih lanaca, prema iskustvima tvrtki koje su se u te lance ipak uspjele probiti.
Na pitanje kako su onda domaće kompanije držale glavu iznad vode i koliko ih pritišću kratkoročni krediti kojima su popravljali svoju likvidnost, izbjegavaju odgovarati konkretnim brojkama, ali opet većina njih ističe da ih je dobrim dijelom spašavao izvoz i činjenica da im inozemni partneri uglavnom redovito plaćaju.
Možda se asu zbilja Konzumu mogli gledati kroz prste, jer su ,primjerice, i Kraš, i Saponia, pa i Podravka i njezin Belupo mogli računati na prihode s inozemnih tržišta. Tako je u prošloj godini čak 48,7 posto prihoda Kraša došlo iz izvoza, a prodaja se povećala u Saudijskoj Arabiji, Sjedinjenim američkim državama i Kanadi, ali i u europskim zemljama poput Austrije, Mađarske, Njemačke, Švedske, Slovačke, Švicarske.
Gotovo isti postotak svoje prodaje u inozemstvu ostvaruje i Saponia, a Podravkina farmaceutska tvrtka Belupo na inozemnim tržištima ubere čak 60 posto svojih prihoda.
Iako su za tvrke poput Dukata i Vindije ipak primarna domaća tržišta, jer primjerice Dukat na inozemnim tržištima ostvaruje oko 15 posto proizvodnje te tvrtke, ipak nastoje, posebice u regiji, naći nova tržišta za svoje proizvode. Tako je Vindija u Srbiji, BiH i Makedoniji otvorila i svoje tvornice, komercijalne poslovnice i maloprodajne trgovine, a raste njezin izvoz i na tržište EU. Uspjele su ući i u maloprodajne lance u inozemnom vlasništvu u Hrvatskoj.
– Sve su to stvari koje su nam omogućile da podnesemo rokove plaćanja kakve smo imali u Konzumu, ali pogoršanje tih rokova ili prestanak plaćanja na određeno vrijeme ne bismo mogli podnijeti, pokušava nam jedan poslodavac objasniti situaciju u kojoj su dobavljači održavali poslovni odnos s Konzumom i Agrokorom koji bi mnoge od njih sada, ako ne bude brzog rješenja mogao dovesti u probleme u kakvima nikada nisu bili.
I koliko god je velika većina njih uvjerena da se ta situacija morala jednom presjeći kako bi se nastavilo poslovati na zdravijim osnovama, kod svih je prisutan i strah da bi Konzum u konačnici mogao preuzeti neki strani lanac u kojem će onda biti sve manje domaćih, a sve više uvoznih proizvoda. Upravo taj strah godinama ih je tjerao na to da u Konzumu pristaju na puno dulje rokove plaćanja. A, ti dulji rokovi sad su ih doveli do toga da strahuju za naplatu milijardi kuna svojih potraživanja.
.jpg)
