Kako je građen kineski san

Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 04.Okt.2015, 04:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kako je građen kineski san

Vu Đajao i Vu Đenfej nalaze se na suprotnim krajevima kineskog migrantskog čuda. On je bio tamo od samog početka, a ona je stupila na scenu tek kad je čudo počelo da bledi.

Životi tog oca i ćerke označavaju početak i kraj ekonomskog preobražaja Kine. Kakvu razliku pravi jedna generacija!

Đajao ima 28 godina, automobil, stan, dve diplome, radi u kancelariji i ima novčani fond ‒ da ne pominjemo muža, bebu i toliko željeno pravo da bude stanovnica ultramodernog >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << grada Šangaja.

Đenfej ima 50 godina, jednostavnu prizemnu kuću okruženu poljima kikirikija i brdom šapurike koja se suši. On živi u porodičnoj kući s osamdesetogodišnjom majkom u selu Ćinghu, u istočnoj kineskoj pokrajini Đangsu.

Nekad se brodom iz Ćinghua do Šangaja putovalo ceo dan. Danas se ta razdaljina prevali za svega nekoliko sati, zahvaljujući dugačkom visećem mostu i tunelu s nekoliko saobraćajnih traka. Takva razlika posle samo tri decenije! I otac i ćerka su, svako na svoj način, pešadinci u vojsci migranata koja gradi privredno čudo zvano Kina.

To su čete ljudi koji su pomagali u polaganju kamena temeljca za dvopolarni svet čiji su centri u Vašingtonu i Pekingu. Ali život u rovovima nije više kao nekad.

Đenfej je ceo život proveo daleko od žene i majke, ali i od Đajao, koja je odrastala na selu dok je njen otac radio daleko, kao moler.

Ponekad, kao i svi drugi građevinski radnici koji su se seljakali, on je živeo u stanovima u kojima je radio kao moler i udisao je isparenja od boje koju bi naneo tokom dana. To su stanovi poput onog u kom živi i njegova ćerka, osim što je njen stan lepši, kaže on. Dok mu je ćerka bila mala, kući je dolazio jednom godišnje, čak i kad je živeo u Šangaju, koji je vrlo blizu ako imate auto.

Dvadeset godina kasnije on je uštedeo dovoljno novca da plati pola cene skromnog doma koji košta 100.000 juana. Kuća je besprekorna, blistava i ukrašena keramičkim pločicama divnih boja, ali od nameštaja tu su samo jednostavne drvene klupe i nekoliko fotelja prekrivenih bambusom u dnevnoj sobi.

Iako je Đajao studirala i dobijala stipendiju, troškovi njenog odrastanja prinudili su Đenfeja da pozajmi polovinu sume za novu kuću. Jedini znakovi napretka jesu motocikl, parkiran u dnevnoj sobi, i skromna mašina za veš pored umivaonika.

Đenfej pripada prvoj generaciji seoskih mladića koji su poslati na rad kao migranti i koji će izgraditi kineski san.

Kao član seoske građevinske ekipe ‒ obeležje vremena kad je Komunistička partija svima davala posao i upućivala ih kad i gde taj posao da obave ‒ on je poslat u Šangaj da radi za skromnih dvesta juana godišnje.

Četiri godine kasnije Đenfej se preselio u oblast Sinkjang, gde je pomagao u izgradnji radničkih četvrti na ogromnim naftnim poljima u gradu Karamaju, na dalekom severu zemlje. Nedelju dana bi putovao do kuće, u posebnom vozu za radnike migrante, ali mu je bar plata bila deset puta veća od one u Šangaju. Đenfej je u Sinkjangu proveo jedanaest godina.

Zahvaljujući toj velikoj žrtvi, ćerka, koju je tako retko viđao, završila je srednju školu, diplomirala i magistrirala u Šangaju i postala nastavnica u jednoj od tamošnjih najuglednijih srednjih škola, a zatim i stručnjak za kadrovske poslove u kompaniji koja se bavi elektronskom trgovinom.

Dok njen otac i dalje odbija da koristi bankomat, a gotovinu drži skrivenu kod kuće, ona ima račun na tržištu novca i pri kupovini koristi Alipej, kineski servis za elektronska plaćanja, jer najčešće kupuje preko interneta. Voli da ulaže novac, ponekad i u ime roditelja.

Prestao je priliv migranata u gradove i mnogi od onih koji bi tamo samo prespavali ‒ živeći u montažnim kućicama na samom gradilištu, praznim stanovima punim isparenja ili bednim iznajmljenim sobama ‒ danas kupuju stanove, venčavaju se i ostaju da žive u gradu.

Kakvu razliku pravi jedna generacija ‒ generacija koja je razdvojila Đajao i njenog oca! Kina i njeno migrantsko čudo nikad više neće biti isti.

Copyright The Financial Times Limited 2015

(c) 2015 The Financial Times Ltd. All rights reserved

Ovaj tekst objavljujemo u okviru saradnje Radio televizije Vojvodine i londonskog Financial Timesa

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Radio Televizija Vojvodine. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Radio Televizija Vojvodine. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.