Izvor: SEEbiz.eu, 28.Mar.2016, 19:23 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kako do posla u Hrvatskoj?
KOLUMNA - Donedavno je u Hrvatskoj najgore pitanje bilo: Hoćeš li mi biti jamac? Situacija se bitno promijenila i glavno recesijsko pitanje je: Hej, jel znaš za neki posao ili ako čuješ hoćeš mi javiti ili preporučiti?
U nas posla ni za lijek. Poznajem intelektualce koji traže posao čistača, njegovatelja, bilo što samo da se zaradi kruh naš svagdašnji. Slušam sve te propovijedi. Kao vjernik ne mogu se oteti dojmu da elitni dio našeg društva nema blage veze kako >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << mu puk živi. Ne kuže to ni sindikalne vođe, ni šefovi političkih stranaka koji se ponašaju sindikalistički i besprijekorno čuvaju svoje uhljebe.
Ako se i iznjedri kakav posao na njega stigne tisuće aplikacija. Mnogi od tih interesenata više nemaju nimalo nade da će im CV biti uopće pročitan. Većina nezaposlenih dala je posljednju kunu da nauči pisati CV. Više ni najobičnije poslove ne možeš dobiti bez pravilno ispunjena životopisa. Ljudi se godinama vrte u krug. Šalju na tisuće aplikacija i skupljaju rupe u radnom stažu, dok gomilaju staž na burzi rada.
Kad završi kakav natječaj odmah provjeravaju kandidata i shvate da je ovaj neki bliži ili dalji rođak te da je natječaj farsa, a mjesto već odavno predodređeno za ''izabrane''. Farsa je tim veća jer, poput teatra apsurda, svi prolaze temeljite provjere, verificiranje diploma i igrokaze u kojima sposobnost i kvaliteta nikada nisu igrali bitnu ulogu. Posao je postao mit, a pričaju se i legende da je jednom netko dobio i posao preko HZZ-a no to su samo nagađanja. Sinoć, na Uskrs, jedan od dnevnika na nekoj nacionalnoj televiziji donosi vijest o tome kako par u mirovini odlazi u Njemačku raditi za minimalac. Čovjek će kao domar primati plaću od 450€ i time pokrivati rate švicaraca u Hrvatskoj. Novinar putem Skypea razgovara s poslodavcem o obitelji koje je na neviđeno pozvao raditi u Bavarsku. Upravo Skype je donio revoluciju u testiranju kandidata na daljinu.
Mladi, srednja generacija, umirovljenici, putem Skypea iz Hrvatske kontaktiraju potencijalne poslodavce diljem svijeta i na temelju kratkog razgovora i CV-a koji su poslali e-poštom dobivaju poslove. Lani ih je tako otišlo više od 50.000. Domaću političku elitu ta situacija ne brine, valjda im je i drago jer "višak" radne snage bježi iz Hrvatske.
Čitam o slučaju u kojem je jedna hrvatska stručnjakinja aplicirala za posao u nekoj banci u Europi. Nisu joj odgovarali uvjeti i odbila je posao. Nakon par dana je dobila od iste te banke preporuku za jedan drugi posao u IT-sektoru. Možete li zamisliti da se to dogodi kod nas? Tko bi preporučio nekome drugome kvalitetnog radnika? Nema šanse.
U Hrvatskoj neki poslodavci još nisu otkrili ni elektroničku poštu, a kamoli da se služe Skypeom za biranje novih radnika. Iako stručnjaci u Hrvatskoj koji prate trendove zapošljavanja najavljuju bitnije pomake u načinima poslovanja kod poslodavaca, oni nisu toliko zamjetni. Hrvatska premalo nudi, a previše očekuje. Koliko god malo slobodnih mjesta bilo za posao, još uvijek je od sposobnosti važnija podobnost. U EU je stopa nezaposlenosti oko 10%. Bez obzira na tako veliku brojku naši ljudi bez problema pronalaze posao.
Neki dobro, neki manje dobro plaćeni posao. Bilo kako bilo, odnos prepun prezira prema našim ljudima koji starost dočekaju obilazeći liste na burzi rada, u Hrvatskoj djeluju na porast odlazaka iz domaje. Ma koliko određene institucije prebacivale krivnju na medije istinu nije teško pronaći. Ispitate li ljude koji su otišli ili se spremaju otići čut ćete što je glavni uzrok: nemogućnost zapošljavanja u struci, netransparentni natječaji i jalova ekonomska politika koja je upropastila Hrvatsku.
Političke elite postale su same sebi svrhom, kao zmija koja samu sebe jede. Nas je već odavno progutala, na redu je da se dokrajči obmanjujući puk o pravoj istini problema.
