Izvor: SEEbiz.eu, 02.Apr.2018, 19:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Hrvatska kao meka ortačkog kapitalizma
ZAGREB - Centar za poslovnu etiku Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu organizirao je 24. veljače 2018. znanstveni simpozij “Nepotizam, sukob interesa i poslovna etika”.
U prvom dijelu simpozija održana su predavanja “Adam Bellow o povijesti nepotizma” (Robert Đidara), “Formalni okvir sukoba interesa” (Ivana Đuras), “Nepotizam, kronizam i favoritizam te njihove posljedice” (Neda Rogošić), “Kriza liderstva i ‘kroni’ kapitalizam” >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << (Ratka Jurković, Matea Jambrešić), “Privatno vlasništvo, obiteljsko poslovanje i nepotizam” (Ivan Koprek), “Prednosti održavanja obiteljskih odnosa na poslu” (Anita Calvert), “Etnički nepotizam” (Dajan Topalović) i “Zašto je nepotizam neetičan?” (Maja Žitinski).
Ta je tema u Hrvatskoj nadasve aktualna, nažalost, još od 90-ih pa sve do danas, ali i poprilično zanemarena. Ipak, ponovno je aktualizirana, prije svega s propašću Agrokora, iako krah Todorićeva carstva neće dovesti i do kraha kroni kapitalizma i mnogima omrznutog nepotizma. Bio je to zaključak još jedne nedavne konferencije, nazvane “(Cro)ny kapitalizam ili ortački kapitalizam - analiza slučaja Agrokor: Koja politička opcija može razgraditi kroni kapitalizam u Hrvatskoj?”. Na konferenciji su govorili i ekonomski i politički analitičari Ivo Bićanić i Željko Ivanković, autori studije o razvoju kroni kapitalizma u Hrvatskoj na primjeru Agrokora. Osobne veze politike i biznisa, pravna neizvjesnost koja potiče takve veze, sukobi interesa, korupcija, zapošljavanje političara u biznisu i obrnuto - sve te karakteristke ortačkog kapitalizma postoje i u slučaju Agrokora, tvrde autori studije.
Inače, pojam kroni kapitalizma, koji se koristio krajem 90-ih u opisivanju azijske financijske krize, i danas ima više definicija, ali ključna je karakteristika tog oblika kapitalizma što dominantnu ulogu ima korištenje privilegiranih pozicija i personalnih veza. Ušlo je u modu da se to naziva ortačkim kapitalizmom, rođačkim kapitalizmom, odnosno jedan tehnički termin je kroni kapitalizam. A jedan od glavnih razloga zbog kojih kroni kapitalizam opstoji i funkcionira jest i nevjerodostojnost pravosuđa i pravosudne vlasti.
Inače, osobne veze politike i biznisa u slučaju Agrokora bile su poznate još otkad je kći prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Nevenka Tuđman, Agrokoru isporučivala kornete za sladolede Ledo.
- Teško se u svijetu može naći primjer da je u jednoj kompaniji bio zaposlen guverner HNB-a, ministar financija, ministar javne uprave, šef policije, zamjenik ministra financija, zamjenica ministra gospodarstva, šef jednog od sindikata, direktor javne televizije, suprug šefice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, supruga potpredsjednika Vlade itd. Tako zvučnih imena nema ni u Azerbajdžanu - kazao je Ivanković.
U predstavljenoj studiji analizira se nastanak Todorićeva koncerna, koji je stasavao i razvijao se uz aktivnu potporu vlasti, sve do financijskog sloma i razdoblja prisilne, Vladine uprave. Zaključeno je da je propuštena prilika da se prevlada praksa ortačkog kapitalizma, koja je nastavljena i u razdoblju Vladina povjerenika Ramljaka. To je istaknuo i Orast Miljenić, predsjednik raspuštenog istražnog povjerenstva za Agrokor.
Inače, kao jedno od rješenja prevladavanja ortačkog kapitalizma Ivanković je spomenuo smanjenje udjela države u ekonomiji, što, prema njemu, ipak nije dovoljno za osiguranje vladavine prava i depersonalizaciju institucija.
Što se pak Hrvatske u cjelini tiče, ona je kao pobjednica u Domovinskom ratu izborila i pravo na biranje vlastitog puta transformacije. Međutim, priliku nije iskoristila jer nije dobro birala, a proces nije uspješno proveden. Izgradio je lošu političku ekonomiju (kroni kapitalizam) i doveo do relativnog ekonomskog zaostajanja (na europskoj ljestvici razvoja).
- Optimisti nisu imali pravo, bili su nerazumni (među njima sam bio i ja). Na sceni je ostala loša politička ekonomija jer je kroni kapitalizam preživio smjenu vlasti, nastavilo se relativno ekonomsko zaostajanje i divergencija, a uz već neriješene javili su se novi strukturni problemi (starenje, emigracija, dugovi, investicijska klima). Na kraju je velika recesija prouzročila stagnaciju umjesto ubrzanja - navodi Bićanić te dodaje:
“Prvo, valja se latiti uklanjanja osnovnog obilježja kroni kapitalizma (ponavljam stoti put, taj naziv, koji ne postoji na 'ispravnom' hrvatskom, uveo je 80-ih Paul Krugman u vezi s azijskom krizom i on je postao prihvaćen i široko korišten pojam, zašto ga nazivati drugim nejasnim lokalizmom?), odnosno mora se riješiti pitanje nesavršenosti na tržištu alokacije kapitala. Kosturi koji izlaze iz ormara kao nove činjenice u vezi s poslovanjem Agrokora upućuju na to u kojoj je mjeri u Hrvatskoj doista bio na djelu kroni kapitalizam. Dio tržišta kapitala vezan uz odobravanje zajmova, mjenica i diskontiranja nije funkcionirao, trgovanje i cijene dionica nisu obavljali svoju funkciju, postojao je paralelni sustav odlučivanja, u kojemu je sudjelovao tako velik broj aktera da je taj paralelni sustav postao dominantan - navodi Bićanić.
Ukupno, u Hrvatskoj sustav gradi čvrsto tkivo neformalnih mreža, koje su važnije od zakona i institucija. To su pokazali i lokalni izbori: koliko god bilo nezadovoljstvo, velikom većinom glasali su opet za iste. Stranački sustav u Hrvatskoj vrlo je stabilan zbog održavanja klijentelističko-patronatskih veza. Vrlo je žilav i do danas bez bitnih preinaka funkcionira, osnova je socijalne stabilnosti. Ljudi gunđaju, ali u 90 % slučaja nadaju se da će unutar tog sustava, preko nekog svog kuma, poboljšati svoj položaj. Ne žele promjene. Sustav funkcionira, većina ljudi od njega ima neku korist. Primjerice, u Hrvatskoj godinama pljušte i prozivke političkih protivnika za dodjelu novca iz europskih fondova po ključu nepotizma i stranačke pripadnosti. Inače i nepotizam, ni u formalno nedemokratskoj Jugoslaviji nekada ni u formalno demokratskoj Hrvatskoj danas, nije nešto nemoralno, društveno neprihvatljivo ili, nedajbože, kažnjivo, makar ga se u Goldstein/Anićevu rječniku takvim opisuje - tumače takvu teoriju i praksu neki od analitičara kronizma i kroni fenomena.
Pritom je moguće navesti mnogo primjera. Tako je nedavno, u jednom državnom institutu, ravnateljica zaposlila kćer, a kad su je novinari pitali za komentar, čudila se čime se oni bave, i što tu nije u redu, s obzirom na to da je udovoljavala uvjetima natječaja. I da, ima žena pravo, čemu propitkivanje kad i narodna uzrečica veli “po babi i stričevima”, pa potvrđuje da od stoljeća sedmog mnogi Hrvati ne znaju drukčije tražiti posao nego rodbinskim vezama, pa onda u nekim državnim i javnim poduzećima imamo cijele obitelji u tri ili čak četiri koljena: činovnika, liječnika, sveučilišnih profesora, sudaca...
- Treba znati da imamo nekoliko vrsta nepotizma, dakle, nije on nužno samo rodbinski, on može biti i generacijski, stranački, prijateljski, zavičajni... on je toliko “linkan” sa svim drugim oblicima nedolična ponašanja da kao da se ništa loše ne može dogoditi ako tomu nije prethodila neka od nabrojenih vrsta nepotizma. I kad tajnica spava s direktorom da bi sačuvala radno mjesto, to vam je nepotizam makar se tako ne zove, ili kad se nešto plagira da bi se napredovalo u struci, iako je to nezasluženo, i to vam je nepotizam; ili kad je važno s kime se družiš, s kim jedeš i piješ; nepotizam je jednostavno svuda oko nas, i mi smo u njega kao društvo jako, jako duboko zabrazdili - kaže sociologinja Anči Leburić s Filozofskog fakulteta u Splitu, koja je 2013. s profesorom Draganom Bolančom s Pravnog fakulteta radila istraživanje o nedoličnim ponašanjima, piše Glas Slavonije.
Prema mnogima, temeljni je problem (premda se i tu pretjeruje) to što u Hrvatskoj, zemlji od oko četiri milijuna stanovnika, svatko svakome dođe neki brat, rođak, bliža ili dalja rodbinska veza. Na pitanje je li onda nepotizam ovdje tako snažno zastupljen da ga ni oni koji su na njega osjetljivi uopće više ne registriraju, Leburić odgovara:
- Moguće, jer je istraživanje, između ostalog, pokazalo da se čak 32 posto ispitanika susrelo s nepotizmom u svojoj radnoj sredini, kad su u pitanju bila zapošljavanja, unaprjeđivanja, nagrađivanja ili stipendiranja preko reda. Taj broj je strašno velik, a još je gora spoznaja da se unatoč tome na nepotizam gotovo uopće ne reagira, a on je, po meni, najveće društveno zlo, nešto s čime se mi praktički suočavamo stoljećima, a ne uspijevamo iskorijeniti, niti naši političari pokazuju volju da to naprave - mišljenja je dr. Leburić, koja dodaje:
- On vam gotovo u pravilu ide s korupcijom, davanjem i primanjem mita, zloporabom položaja, a sve to da se obrane pozicije koje su se stekle zahvaljujući nepotizmu, a ne stručnim kvalifikacijama i profesionalnom iskustvu ili uvjetima natječaja. Kad se do nečega došlo nezasluženo, nemoralno, onda će se napraviti još puno toga lošeg da se stečene pozicije pod svaku cijenu obrane. Zato su takvi kadrovi u pravilu nestručni, oni su uhljebljeni preko veze, na mjesta koja ne zaslužuju, i time je društvena šteta koju te neznalice nanose još veća. Nepotizam vam počiva na jednom velikom networkingu, u kojem takvi jedni druge drže, čuvaju si leđa, jer su svi svjesni da su na nezaslužen način došli do određenih pozicija, a obično im je zajedničko to što se nisu uhljebili samo oni nego i njihova djeca, pa je ta međusobna povezanost time još čvršća - zaključuje sociologinja Leburić.
Sve u svemu, ponovimo gradivo, napose teoriju, u kojoj stoji: ortački kapitalizam ili rodijački kapitalizam (crony capitalism, od engl. crony: blizak prijatelj, drug) oblik je kapitalizma u kojem poslovni uspjeh ovisi o bliskim, ortačkim odnosima vlasnika tvrtki i političara na vlasti. U praksi je pak, nakon propasti istočnoeuropskih komunističkih država, osnovni oblik postao poklanjanje cijelih državnih kompanija novostvorenim tajkunima koji su najčešće bili bivši visokopozicionirani dužnosnici.
Izraz “ortački kapitalizam” koristi se diljem svijeta kako bi se opisale gotovo sve vladine odluke u korist osoba bliskih vladinim dužnosnicima. Drugim riječima, takvom “ortačko-tajkunskom kapitalizmu” uvjete za razvoj omogućuju i nejasni zakoni i propisi, uobičajeni u mnogim sustavima. Čak i u demokracijama s visokim dohotkom i dobro ustrojenim pravnim sustavom i slobodom tiska veća država je povezana s većom političkom korupcijom, uključujući i ortački-rodijački-kroni kapitalizam. Države koje se često proziva zbog takvih kapitalističkih odnosa su i Hong Kong, Kina, Indija, Indonezija, Argentina, Brazil, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države, Malezija, Izrael, Rusija, Grčka, kao i većina država bivšeg Istočnog bloka. Dakle, ako je to utješno, kroni kapitalizam ni u kojem slučaju nije hrvatska posebnost.
A u svom najgorem obliku, ortački (kroni) kapitalizam može se pretvoriti u klasičnu korupciju, gdje je slobodno tržište zapravo iluzija, a mitu skloni državni službenici i utaje poreza uobičajena pojava. Korumpirane vlade mogu favorizirati jednu skupinu poduzetnika, koji imaju bliske veze s vladom, u odnosu prema drugima. Kako vlada i poslovni ljudi pokušavaju ostvariti razne interese, oni se prirodno okreću drugim moćnim ljudima za podršku u svojim nastojanjima. Ti ljudi čine čvorišta u mreži, koncentrirajući tako ekonomsku i političku moć u maloj skupini.
I na kraju, logičnim se nameće zaključak da je, koliko su god kroni kapitalizam, nepotizam, tajkunizam, ortačke i rodijačke veze uobičajene i dugovječne pojave, najveći problem kad sve to izmakne kontroli pa onda imamo paralelne strukture moći koje državu i njezinu regultativu svode na servis za pokriće nelegalnosti i nezakonitosti, što vodi prema eskalaciji i degeneraciji temeljnih postulata kapitalističkog ustroja društva (ekonomije, gospodarstva, slobodnog tržišta...), bilo klasičnoga bilo pak onoga (neo)liberalnoga. U tom, naime, grmu leži zec, koji se pretvara u vuka, pa onda imamo posla s vučjim kroni bratstvom, u sve opasnijoj i pogubnijoj varijanti.
