Izvor: Večernje novosti, 30.Mar.2016, 19:34 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Džeparac šalju, ali ne ulažu
DOZNAKE iz inostranstva godinama unazad su izdašnije od direktnih stranih investicija. Lane su gastarbajteri u maticu poslali dve milijare evra, dok su strani investitori uložili 1,8 milijardi evra. Tokom poslednjih 15 godinu dijaspora je svojima u Srbiju poslala, prema grubim procenama - 45 milijardi evra.Iako ne štede na "džeparcu", naši iseljenici ne pokušavaju da u domovini pokrenu biznis. Problem je, kažu, što ne veruju u institucije, pribojavaju se korupcije, a dobro znaju da je u zavičaju >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << - infrastruktura loša.Radivoje Petrikić, koji živi i radi u Austriji i predsednik je Autrijsko-srpskog poslovnog foruma, objašnjava da predstavnici dijaspore koji su razmišljali o ulaganjima kao jedan od najvećih problema navode nedostatak poverenja u sistem i nosioce političkih funkcija u Srbiji.- Često se navode složene i mukotrpne birokratske procedure i nepredvidljivost i netransparentnost rada opštinskih i poreskih organa. Jednim delom i korupcija. Tome dodajte i činjenicu da u opštinama odakle potiče najveći broj ljudi u dijaspori imate veoma lošu i dotrajalu infrastrukturu, pogotovu loše puteve - kaže Petrikić. - Svi ovi problemi nisu od juče, a rezultat su dugogodišnjeg, može se reći, nemarnog odnosa prema dijaspori i nekorišćenja njenih potencijala. Utisak je da su rezultati vrlo skromni, gotovo zanemarljivi i da se u Srbiji trenutno gotovo niko sistematski i organizovano ne bavi pitanjima dijaspore.Oni koji u Srbiji godinama prate dijasporu znaju da je niz problema što od imigracije ne stižu investicije. Aleksandar Čotrić, član Odbora za dijasporu Narodne skupštine, objašnjava da je jedan od razloga i česta promena zakona.- Često se menjaju propisi o ulaganjima i porezima, kao i ljudi u nadležnim ministarstvima, agencijama i lokalnim samoupravama - objašnjava Čotrić. - Još nema pune sigurnosti za ulagače. Naši ljudi se plaše i zbog loših iskustava koje su imali u prethodnom periodu, na rimer Milan Panić ili Srba Ilić. Mnogi iz dijaspore i nemaju dovoljno novca i ambicija da investiraju. Rade kod poslodavaca, nemaju svoj biznis.PREDNjAČI BOSNA I HERCEGOVINA TOKOM 2015. godine priliv ličnih transfera iznosio je 2,6 milijardi evra. Od toga su doznake činile dve milijarde evra. U odnosu na bruto domaći proizvod, lični transferi čine 7,8 odsto, a doznake radnika - 6,1 odsto. U zemljama Zapadnog Balkana lični transferi, čiji su doznake deo, imaju veće učešće u BDP u Bosni i Herecegovini - 12,4 odsto i Albaniji - 10 odsto.S druge strane, doznake pristižu uredno i bez velikih oscilacija. Računica pokazuje da svaki građanin Srbije jednu platu godišnje dobije od rođaka i prijatelja iz inostranstva. Tako kaže statistika, a život da mnogi ne dobiju ni dinara, ali je zato pojedinima "ček" iz dijaspore jedini izvor prihoda.U Srbiju stižu i preko vozača, u kovertama, izbegavajući legalne kanale i velike provizije. Ekonomisti kažu da podižu ličnu potrošnju građana Srbije i da se najčešće troše na osnovne potrebe. U krizama iznosi rastu i oni su praktično "pojas za spasavanje".- Doznake sada pretežno utiču na privredni rast kao izvor finansiranja domaće tražnje i zato postoji potencijal da se one u većoj meri iskoriste za investicije, za povećanje domaće ponude - smatra Mirajana Gligorić sa Ekonomskog fakulteta, koja je jedna od autorki istraživanja kako unaprediti potencijal doznaka.- Veći uticaj na privredni rast bi imale kada bi postojala bolja informisanost primalaca za korišćenje finansijskih usluga. I kada bi troškovi slanja bili niži, više bi ih stizalo formalnim putem. U Srbiji ne postoji veliki izbor u šta bi se doznake mogle investirati, ali može se razmišljati o obveznicama dijaspore.
Nastavak na Večernje novosti...



















