Izvor: SEEbiz.eu, 08.Mar.2017, 01:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Deset godina od smrti velikog Ivana Supeka
ZAGREB - Ovih dana navršilo se deset godina od smrti akademika Ivana Supeka, jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca 20. stoljeća.
Ivan Supek rođen je 8. travnja 1915. godine u Zagrebu. Nakon završene gimnazije odlazi u Beč, a zatim u Zürich gdje upisuje filozofiju, fiziku i matematiku. Zbog težnje za slušanjem predavanja najboljih profesora toga vremena, odlazi u Leipzig gdje 1940. godine doktorira kod Wernera Heisenberga s temom asproksimativne formule električnog >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << otpora metala na sve temperature. S Heisenbergom je Supek ostao prijatelj do Heisenbergove smrti 1976. godine. Supek je doktorirao fiziku premda su ga oduvijek više privlačili književnost i filozofija, dvije znanosti koje će kasnije činiti centar njegovog intelektualnog djelovanja.
Nakon što Kraljevina Jugoslavija raskida sporazum o pristupanju Trojnom paktu, Gestapo u Njemačkoj uhićuje Supeka. Međutim na Heisenbergovo inzistiranje i predstavljajući Supeka kao bitnog čovjeka za svoja istraživanja Gestapo pušta Supeka te se on vraća u Zagreb i 1943. godine priključuje partizanima. Tijekom Drugog svjetskog rata dobiva jedini "ratni plijen", svoju ženu Zdenku Tagliaferro, te sudjeluje u radu Prosvjetnog odjela ZAVNOHA-a. Na sastanku Kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom 1944. godine svojim govorom Supek izražava humanistički svjetonazor te prvi u svijetu upozorava na opasnosti upotrebe nuklearnog oružja i izražava svoje zalaganje za osnivanje zajednice slobodnih i razoružanih naroda. Svojim govorom stekao je reputaciju opasnog liberala. Ivan Supek je oduvijek naglašavao demokratska načela ZAVNOH-a i ulogu Andrije Hebranga, koji mu je prema njegovim riječima spasio život, te koji je imao drugačiju viziju buduće države od tadašnjeg partizanskog vodstva.
Supek se približavao socijalistima zbog traženja jednakosti, ukidanja ili ograničavanja privatnog vlasništava, ali se oštro suprostavio uvjerenju marksista u povijesne zakone i prvenstvenost surove klasne borbe i primatu materijalizma. Supek je ubrzo postao oštar kritičar ortodoksnog marksizma.
Ivan Supek 1950. godine postavlja temelje Instituta Ruđer Bošković. Na čelu Instituta Supek će ostati do 1958. godine.
Godine 1955. osniva se Savezna komisija za nuklearnu energiju na čelu s Aleksandrom Rankovićem koja je deklarativno imala mirotvorne ciljeve. Uz Supeka, u Komisiju su postavljeni Pavle Savić iz Beograda te Anton Peterlin iz Ljubljane. No, bila je tu i nekolicina ministara koji su provodili politiku Partije. To je samo zapečatilo Supekovo napuštanje fizike i Instituta Ruđer Bošković. Naime, zbog protivljenja nuklearnih istraživanja izazvao je negativnu reakciju kod Aleksandra Rankovića, tako da Supek biva smijenjen sa čela Instituta. Početkom 60-ih godina JAZU osniva Institut za filozofiju znanosti i mir na čije čelo dolazi Supek te postaje stalnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Supek je također 1972. godine. inicirao osnivanje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku.
Kao rektor Zagrebačkog sveučilišta, Supek je tijekom Hrvatskog proljeća branio prava studenata na štrajk, te je u potpunosti podržavao studentske zahtjeve za promjenom deviznog sustava. Kada je pokrenuto suđenje protiv studenata koji su predvodili štrajk, Supek se javio za svjedoka u korist obrane, počeo je pisati obranu, no sud ga nikada nije pozvao kao svjedoka. Od tada počinje njegov prisilni društveni izolacionizam koji traje petnaest godina. Upravo svjedočenje, do kojega nikada nije došlo nakon Hrvatskog proljeća, izlazi u Bristolu 1980. godine, pod nazivom Krivovjernik na ljevici, a u Hrvatskoj svoje izdanje će doživjeti tek 1992. godine. Supek nakon sloma Hrvatskog proljeća piše: "Ne znam hoću li se na sudu pojaviti kao svjedok ili kao optuženi. Zacijelo, možete me pozvati na svjedočenje, kao što sam prijavljen, pa me smjesta otpravite na optuženičku klupu. Stoga i pišem ovu kroniku u ambivalentnom raspoloženju. Htio bio štošta objasniti vama sucima i poroti, a i samom sebi, makar to i ne bude iskaz u strogoj juridičkoj maniri". U društvenoj izopćenosti Supek se sve više okreće književnosti koja također sadrži humanistički predznak. Tada nastaju drama poput Piramide (Zagreb, 1971.) koja je bila zabranjena jer je vlast smatrala da se u drami krije kritika usmjerena prema Titu.
Supek je također u dva mandata u razdoblju do 1991. do 1997. godine bio predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Među Supekova najveća ostvarenja, uz osnivanje Instituta Ruđer Bošković te utemeljenje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, zasigurno se ubrajaju i osnivanje multidisciplinarnog časopis Encyclopaedia moderna, unutar kojega je promicao demokraciju i politički pluralizam, te sudjelovanje u brojnim mirotvornim pokretima poput pagvaškog pokreta (Puhwash Conferences on Science and World Affairs). Nakon sudjelovanja na Pagvaškoj konferenciji u Cambridgeu Supek u Zagreb osniva Jugoslavensko pagvaško društvo (kasnije Hrvatsko pagvaško društvo).
Zajedno s Linusom Paulingom, Bernardom Russelom i drugima Supek je potpisao deklaraciju u korist kozmopolitskog pokreta Citoyens du monde (Građani svijeta).
Ivan Supek je predstavljao gorljivog zagovaratelja humanističkih načela te velikog pobornika pučke fronte tijekom Drugog svjetskog rata. Supek je isticao pučku frontu koja se oštro suprotstavljala boljševizaciji narodnooslobodilačke borbe. Za razliku od pučke fronte, boljševizacija je na pijedestal postavljala materiju i ekonomsku bazu. Upravo kritikom potonjega, nanio je na sebe bijes rukovodstva Komunističke partije. U knjizi Krivovjernik na ljevici Supek predstavlja svoj put od "jednog bivšeg ministranta Sv. Petra do ilegalaca u tehničkom sektoru Partije". Knjiga je izazvala brojne kontroverze te bila na listi zabranjenih knjiga zbog kritike marksističkog vodstva. U knjizi Supek intelektualnom dovitljivošću i analitičkim djelovanjem uma, između ostaloga, obrađuje uzroke i posljedice raskola u hrvatskoj prijeratnoj ljevici koji se prelio i na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Sukob ljevičara s radikalnim krilom Komunističke partije očitovao se, prema Supeku, kao politički i kao filozofski spor. Politički spor je predstavljao zahtjev ljevice za suradnju s građanskim strankama, a pobornik te politike bio je i Supek. Filozofski spor bio je protivljenje Lenjinovoj teoriji odraza, koju su marksistički dogmatici prihvatili bez pogovara.
U dijelu Krivovjernika na ljevici pod nazivom Preludij ideološkog sukoba u Jugoslaviji Supek ističe prvenstvo ujedinjene borbe na području Hrvatske u odnosu na ostale europske zemlje. Socijaldemokratska stranka se kompromitirala zbog suradnja s beogradskim režimom stoga jedini prostor na ljevici je zauzima Komunistička partija. Akademik se oštro suprotstavlja pripisivanju ustanka isključivo AVNOJ-u, Komunističkoj Partiji i Titu stavljajući u prvi red pučku frontu, ZAVNOH i Andriju Hebranga.
Supek je svojim istupima i člancima permanentno propitivao i intelektualnom britkošću pobijao i revizionirao marksističku dogmu zasnovanu na dijalektičkom materijalizmu. Kao zastupnik Kopenhagenske škole, čiji su najznačajniji predstavnici bili Niels Bohr i Werner Heisenberg, oštro se protivio marksističkom tumačenju povijesne nužnosti.
Upravo slijedeći Wernera Heisenberaga smatrao je da se marksizam nikada nije dovinuo do punog shvaćanja slobode. Kopenhagenska škola srušila je tradicionalni determinizam i Lenjinovu teoriju odraza, prema kojoj se mentalni procesi mogu pratiti kao popratne pojave fizičkog stanja mozga, tj. kako naše mišljenje reflektira gibanje materije. Upravo zbog zagovaranja kvantne teorije i teorije relativnosti u knjizi Svijet atoma (1941.), u kojoj ruši dijalektički materijalizam, Supeka su optuživali za malograđansku reviziju marksizma. Kao izraženi antidogmatik, Supek je ideologiji suprotstavljao znanost, koju za razliku od ideologije čine niti kritičkog ispitivanja, univerzalnosti spoznaje, maštovitost te poštivanje drugih. Ivan Supek je smatrao kako marksistička dogma podčinjava čovjekovu individuu determinizmu i onemogućava njezinu stvaralačku osebujnost. Odbacujući dijalektički materijalizam, Supek je postao neprijateljem revolucionarne akcije. Objašnjavajući društvene promjene kvantnom teorijom, a pobijajući determinizam Supek je predstavljao ideološku devijaciju buržoaskog predznaka.
Zalažući se za pluralistički humanizam Supekovo djelovanje za tadašnje rukovodstvo predstavljalo je borbu protiv vlasti. Mnogi su njegovo zalaganje za društveno uređenje na temelju humanističkih načela proglašavali utopijom. Pišući Krivovjernika na ljevici, Supek biva svjestan borbe s vjetrenjačama koju je vodio cijeli život. Kao rektor zagrebačkog sveučilišta u svojim najtežim rektorskim danima Supek bilježi: "Pišem ovaj iskaz u opustjelom rektorskom kabinetu, dok vani pljušte ostavke i grmi hajka.
Ivan Supek je permanentno pokušavao povezati znanost i društveno-politička kretanja, ističući kako političke promjene još uvijek nisu dosegnule razinu znanstvenog napredovanjasućut potisnut bjesove mržnje i despotizma. Obdaren tim humanizmom i solidarnošću kolega nastavnika i studenata, ustrajat ću na ovom rektorskom mjestu, ma kako je to sada teško i bit će još teže ove zime podgrijane lomačama". Akademik ovo piše tijekom Hrvatskog proljeće kada je nakon VI. sjednice CK vodstvo Hrvatske komunističke partije podnijelo ostavke.
Ivan Supek je permanentno pokušavao povezati znanost i društveno-politička kretanja, ističući kako političke promjene još uvijek nisu dosegnule razinu znanstvenog napredovanja. Međutim uvijek je isticao kako inteligencija često može biti u službi totalitarnih režima, kao npr. Johabbes Stark i Philip Lenard koji su u knjizi Njemačka fizika (1930.), velika znanstvena otkrića pripisivali njemačkom genu. Prema Supeku iz toga je proizašao cijeli jedan pokret s nacionalističkim pogledom na znanost. Sličnu ulogu u Sovjetskom Savezu je imao Lisenko koji je likvidirao genetiku. Supek je kao intelektualac uvijek bio protiv dogmi i fanatičnom pripadanju jednom redu koje je za njega predstavljalo razaranje općeljudskosti. U skladu sa svojim uvjerenjima nikada nije postao poslušnik vlasti i njezin apologet. Čak i za vrijeme osude na društvenu izolaciju kroz književno stvaralaštvo je pronalazio načine djelovanja. Supekova knjiga Krunski svjedok protiv Andrije Hebranga koja je izašla 1983. godine u Chicagu izazvala je veliku buru u tadašnjoj Jugoslaviji. Knjiga predstavlja književnu varijantu Hebrangove sudbine. Prema Supeku, radi se od dokumentarnom romanu koji kroz glavne likove prati križni put Andrije Hebranga.
Izvorište Supekovog humanizma proizlazi iz oduševljenja poezijom hrvatskog humanista Janusa Pannoniusa, primasa Ivana Viteza te Marcusa Antoniusa. Prema Supeku hrvatski su humanisti na ugroženim granicama i u europskom metežu uspostavili moralno, pravedno obzorje koje će i dalje osvjetljavati najbolje političke pokrete u Hrvatskoj.
Kao mirotvorac i protivnik Hegelove teze da mirotvorci uspavljuju svijet, Supek je iznio i svoju kritike protiv Edwarda Tellera, tvorca prve američke hidrogenske bombe i velikom dijelom zaslužnog za megalomanski projekt Ronalda Reagana pod nazivom Rat zvijezda.
Supek je bio kritičar globalizacije, smatrajući je neoliberalističkom prijevarom. Također je smatrao da slobodno tržište predstavlja veliku prijevaru u kojoj velike industrije uništavaju male zemlje. Nezadovoljan društvenim stanjem u samostalnoj Hrvatskoj, Supek je zajedno s don Ivanom Grubišićem 2003. godine osnovao Alijansu za mir i pravdu - Glas za čovjeka koja je, prema riječima njezina osnivatelja, predstavljala alternativu partitokraciji. Mnogi su njegovu kritičku interpretaciju društvene stvarnosti shvatili kao nedostatak nade. Međutim upravo zastupajući ideje humanizma i djelujući sa svrhom njihovog ostvarenja, Supek u tom sizifovskom poslu ne posustaje nego predstavlja uzor uporne borbe za svoja načela i putem te borbe predstavlja uvjerenost u ostvarivost uređenja društva na humanističkim principima.
Prema ovom akademiku društvo se često referiralo kao prema utopistu i čovjeku koji živi u maštu, međutim, kako je govorio mašta i sloboda kreativnosti presudni su za unapređenje društva i nova otkrića. Često su ga označavali kao moralistu koji ne shvaća političku stvarnost, dok je osnovna životna ideja Ivana Supeka bila da bez razoružavanja i tolerancije u svijetu nema mira. Akademik Ivan Supek svojim idejama i zalaganjem za društvenu toleranciju i danas djeluje posredstvom svoga golemoga opusa i porukama koje je iznosio u brojnim nastupima. Kao humanista i angažirani intelektualac Supek je isticao netolerantnost totalitarističkih režima prema modernoj umjetnosti, psihoanalizi te teoriji relativnosti i kvantnoj teoriji.
Ivan Supek je ostavio ogroman trag svojim idejama, iako su ga, kao što sam istaknula, neki prozivali da je utopista, ali kao što je Jüragen Habermas rekao: "Kada utopijske oaze presuše, širi se pustinja banalnosti i bespomoćnosti".
.jpg)
