Izvor: Politika, 14.Jan.2015, 09:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svetska banka: Tamnava u skladu sa propisima

Zašto je BIRN izostavio ulogu Svetske banke u svojoj analizi prebacivanja vode iz kopa u Kolubaru

Što bi rekao Bajaga, od Aljaske do Australije, gde god i kad god Svetska banka finansira projekte u vrednosti kakvo je ispumpavanje vode iz Tamnave – „Zapadno polje”, obavezno je raspisivanje tendera. Ovako za „Politiku” Vesna Kostić, savetnica za odnose sa javnošću ove međunarodne finansijske institucije, komentariše razloge zašto je >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << EPS morao da raspiše tender za izbor firme koja će ispumpavati vodu koja se iz Kolubare tokom prošlogodišnjih poplava slila u kop Tamnava „Zapadno polje”.

O čemu je ovde zapravo reč? Premijer Aleksandar Vučić optužio je Balkansku mrežu za istraživačko novinarstvo (BIRN) da „laže” u tekstu „Ispumpavanje kopa i budžeta”, koji je napisao novinar BIRN-a Aleksandar Đorđević, a objavilo beogradsko „Vreme”. Novinar BIRN-a je optužio EPS što izvođača radova, umesto na tenderu, nije izabrao direktnom pogodbom i po hitnoj proceduri. Direktna pogodba je inače, po pravilu, uvek skuplja nego tenderska procedura. Na tenderu je posao dobila „Energotehnika – Južna Bačka”, a BIRN tvrdi da ova firma nije imala iskustvo na ovakvim poslovima, što je „dodatno uvećalo cenu čitavog posla”.

Tragajući za činjenicama o tome kako je ovaj posao ugovoren, „Politika” je zatražila da Svetska banka objasni svoju ulogu u ovom poslu. Ova organizacija je, naime, finansirala celi posao i kontrolisala proceduru tendera.

– Tender je sproveo EPS u skladu sa lokalnim propisima – kaže Vesna Kostić. – Stručnjaci Svetske banke su detaljno pregledali dokumentaciju, proces i sve odluke (ono sto se stručno zove due diligence, dužna pažnja) sveobuhvatnije nego na bilo kom dosadašnjem projektu finansiranom u Srbiji. I utvrdili su da je sve učinjeno u skladu sa važećim propisima i praksom.

Novinar BIRN-a je, međutim, tvrdio da u slučaju elementarnih nepogoda po srpskom zakonu tender uopšte nije trebalo raspisivati, a u tekstu koji je „Vreme” objavilo nema ni napomene da je proceduru diktirala Svetska banka. To je neobično, budući da je novinar BIRN-a znao da je Svetska banka finansijer i da ona ima svoja pravila u ovakvim slučajevima. Dosta je neobično, ipak, da se tako važne činjenice ne navode, budući da i Kodeks novinara Srbije nalaže novinaru da ne prećutkuje bitne činjenice. (U poglavlju o novinarskoj pažnji, u Kodeksu novinara Srbije piše da je „prećutkivanje činjenica koje mogu bitno da utiču na stav javnosti o nekom događaju jednako njihovom namernom iskrivljavanju ili iznošenju laži”.)

Urednik BIRN-a Slobodan Georgijev juče je za „Politiku” rekao da Svetska banka niti je vodila postupak, niti je to njena uloga.

– Naš fokus bio je na onome što je interes javnosti i građana: zbog čega se čekalo sa isušivanjem Tamnave kada se zna da država zbog toga dnevno gubi milione dolara, ne na Svetskoj banci. Suština je da je posao dodeljen firmi bez reference, da su time prekršena pravila tendera, da je ta firma angažovala podizvođače koje nije navela u inicijalnoj ponudi i da su neki od tih izvođača i sami bili učesnici na tenderu čime se krši zakon. Naposletku, posao nije urađen, kop nije isušen, Srbija zbog toga troši desetine miliona evra na uvoz struje i uglja – objašnjava Georgijev.

Vesna Kostić iz Svetske banke, sa druge strane, kaže da je veoma neprijatno iznenađena da neko ko se predstavlja kao „istraživački novinar” nije objasnio ulogu Svetske banke, mada je sa njom bio upoznat.

– O ovom poslu je srpska štampa pisala celo leto, a podaci se mogu naći i na internet prezentaciji EPS-a. A ako „istraživački novinar” namerno nije objavio ove činjenice, onda mu to izgleda nije bilo bitno – kaže Kostić.

S druge strane, Georgijev podseća da je Srbija samostalna i nezavisna država i verujemo da se ovde upravlja po zakonima RS, a ne po procedurama međunarodnih finansijskih institucija.

Nemanja Nenadić, programski direktor „Transparentnosti Srbija” kaže da može da bude sporno ako je pobednik na tenderu „Energotehnika – Južna Bačka”, nakon potpisivanja ugovora, umesto rumunske firme „Neš” uveo novog podizvođača. U ovom slučaju je to holandski „Van Hek”, koji je bio jedan od ponuđača na tenderu, a čija je ponuda bila tri puta skuplja.

– Po članu 80 Zakona o javnim nabavkama to je moguće, ali samo ako su ispunjeni precizni uslovi. Propis kaže da dobavljač može angažovati drugu firmu, ako je na strani podizvođača nastala trajna nesposobnost plaćanja. Ta firma mora da ispuni sve uslove koji su u tenderu definisani za podizvođača, a za to mora da dobije prethodnu saglasnost naručioca usluge, a to su u ovom slučaju EPS i JP „Kolubara”. Ja ne znam da li je drugi podizvođač ispunio te uslove – kaže Nenadić.

Nemanja Nenadić smata da se u konkretnom slučaju nije moglo ući u posao bez sprovođenja javne nabavke. Iako član 7 Zakona o javnim nabavkama predviđa da se u slučaju elementarnih nepogoda javne nabavke ne sprovode, on ipak definiše da je to moguće radi obezbeđivanja osnovnih životnih uslova.

– Da je recimo tada danima nije bilo struje, EPS bi to, po zakonu mogao da uradi bez javne nabavke. Očigledno je da su oni ocenili da uvezu struju i da osnovni životni uslovi građana nisu ugroženi – kaže Nenadić.

On pita zašto se domaće firme na tendere ne prijavljuju bez pomoći kompanija iz inostranstva. Njemu se čini da inostrane kompanije imaju utisak da su im šanse za pobedu na tenderu veće ako su u konzorcijumu sa domaćim igračima.

Zanimljivo je, na primer, da je država jedan od najvećih klijenata firme  „Energotehnika – Južna Bačka”. Pa je tako ova kompanija dobila posao vredan 5,7 miliona evra za izgradnju nove energane Rudarsko topioničarskog basena Bor, ali i da je sa Ministarstvom rudarstva, energetike i zaštite životne sredine potpisalo ugovor vredan 1,3 miliona evra a koji se odnosi na izgradnju sistema daljinskog grejanja za Novi Knjaževac, Leskovac, Negotin i Novi Pazar. Takođe, Energotehnika je probila rok za završetak radova na ispumpavanju kopa, ali u Svetskoj banci kažu da su za to imali opravdane razloge.

------------------------------------------------------

EPS: izabrali smo najpovoljniju ponudu

 Prema uslovima iz tendera, ponuda „Energotehnike – Južna Bačka” bila je najpovoljnija, ta kompanija ponudila je najnižu cenu i najkraći rok izvršenja usluge, kažu u EPS-u.

– U vreme pokretanja postupka nabavke, kreditni aranžman sa Svetskom bankom bio tek predmet razmatranja, postupak nabavke je sproveden u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Svetska banka nije imala primedaba na takav način sprovođenja nabavke, ali je kao potencijalni kreditor imala uvid u svaku fazu sprovođenja nabavke – kažu u EPS-u.

Uslovi Svetske banke, izuzev blagovremenog izveštavanja o celom postupku nabavke, prevashodno su se odnosili na ostvarivanje konkurencije u postupku nabavke i doslednog poštovanja regulative koja se odnosi na zaštitu životne sredine. Insistirali su na pripremi Plana zaštite životne sredine, dodaju.

– Zakon o javnim nabavkama nalaže da ponuđač u postupku javne nabavke mora da dokaže, između ostalog, da on i njegov zakonski zastupnik nije osuđivan za neko od krivičnih dela kao član organizovane kriminalne grupe, da nije osuđivan za krivična dela protiv privrede, krivična dela protiv životne sredine, krivično delo primanja ili davanja mita, krivično delo prevare. Zakonom je regulisano i da lice koje je registrovano u Registru ponuđača koji vodi APR, nije dužno da prilikom podnošenja ponude dokazuje ispunjenost obaveznih uslova, dakle i uslova da li je ponuđač i njegov zakonski zastupnik osuđivan. Ponuđač „Energotehnika južna Bačka” je u ponudi dostavio dokaz da je registrovan u Registru ponuđača, te je sa stanovišta Zakona o javnim nabavkama, njegova ponuda prihvatljiva – kažu u EPS-u.

Inače, većinski vlasnik „Energotehnike južna Bačka” Dragoljub Zbiljić je 2011. godine uhapšen kao saučesnik u utaji poreza. Protiv njega je, prema pisanju BIRN-a, podignuta pravosnažna optužnica pred tužilaštvom u Kragujevcu, a prvo ročište u ovom procesu održano je krajem novembra 2014. godine.

A. Telesković

------------------------------------------------------

Pola Srbije se pita šta je to BIRN

Ovu medijsku organizaciju finansiraju Evropska komisija, britanska ambasada, „EU progres”…

Urednik BIRN-a Slobodan Georgijev

Otkako je premijer Srbije „prozvao” BIRN zbog pisanja o isušivanju kopa Tamnava „Zapadno polje”, pola Srbije je odjednom počelo da se pita – šta je to BIRN? Reč je o medijskoj organizaciji čiji je engleski akronim BIRN (Balkan Investigative Reporting Network), osnovanoj 2004. godine. Ono što rade može se pratiti na njihovom portalu birn.eu.com a za sebe kažu da se bave „monitoringom i analizom društvenih i političkih procesa, posebno ulogom medija u njima” u devet zemalja našeg regiona. Predmet istraživanja koje objavljuje ova mreža uglavnom je način trošenja novca poreskih obaveznika, klijentelizam u medijima, tranziciona pravda…

Na listi donatora BIRN-a Srbija nalaze se Evropska komisija, Britanska ambasada u Beogradu, američka Nacionalna organizacija za demokratiju (NED), nevladina organizacija IREKS (IREX) i organizacija koja se zove „EU progres”. Budžet kojim BIRN raspolaže nije javan, ali novinari koji su učestvovali u obukama koje BIRN organizuje za novinare i medijske radnike stekli su utisak da im novac ne manjka.

Premijer Vučić prvi put je demantovao BIRN kada su, pre nekoliko meseci, objavili nacrt ugovora Vlade Srbije sa „Etihadom”. BIRN je nastavljač medijske organizacije koja je postojala pod nazivom IWPR (Institute for War and Peace Reporting) sa sedištem u Londonu. Gordana Igrić, jedan od regionalnih menadžera BIRN-a, od 1999. godine do avgusta 2005. godine bila je vođa projekta za Balkan pri pomenutom Institutu za izveštavanje o ratu i miru. Tamo je radila i Dragana Nikolić-Solomon, koja je više godina u Srbiji vodila kancelariju za medije u beogradskoj kancelariji OEBS-a, a Institut je u Srbiji zapamćen najviše zbog objavljivanja teksta kraljevačkog novinara Miroslava Filipovića koji je optužio Vojsku Jugoslavije da je na Kosovu 1999. ubila „najmanje 800 (albanske) dece mlađe od pet godina”, pozivajući se na anonimne oficire JNA (kako je u njegovom tekstu pisalo). Filipović je na vojnom sudu osuđen za klevetu i špijunažu, a pomilovan je posle petooktobarskih promena. Za tvrdnje izrečene u tekstu nije nikada izneo nijedan dokaz ili svedoka pod imenom i prezimenom.

Povodom Vučićevog oštrog komentara na pisanje BIRN-a reagovalo je Nezavisno udruženje novinara Srbije koje je istaklo da je reč o „otvorenom pritisku vlasti i ugrožavanju slobode medija”.

------------------------------------------------------

Skočili na listi medijskih sloboda

Međunarodna organizacija „Reporteri bez granica” pre dva dana objavila je najnoviji izveštaj o medijskim slobodama u 2014. godini. Srbija se popela za devet mesta u odnosu na prošlu godinu, pa smo se, na listi od 180 država, našli na 54. mestu. U godini kada je vlast optuživana za cenzuru, premijer Vučić za ukidanje autorskih emisija „Utisak nedelje”, „Sarapin problem”, „U centru”, Srbija je, kažu „Reporteri”, medijski slobodnija od tri zemlje Evropske unije – Hrvatske (65. mesto), Grčke (99) i Bugarske (100).

J. Popadić

objavljeno: 14.01.2015.

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.