Uoči Dana sećanja na Holokaust: Ispovest stogodišnje Slovenke

Izvor: VOA, 27.Jan.2020, 01:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Uoči Dana sećanja na Holokaust: Ispovest stogodišnje Slovenke

Marija Frlan iz Slovenije u ponedeljak puni 100 godina, istog dana kada se obeležava 75 godina od oslobađanja koncentracionog logora Aušvic. Ona će se pridružiti ostalim preživelim logorašima na komemoraciji u Poljskoj. Frlan je bila u logoru Ravensbrik u severnoj Nemačkoj 1944-1945. godine. Frlan je, pre polaska na obeležavanje oslobođenja Aušvica dala intervju Asošijeted Presu i rekla da samo oni koji su preživeli logor, znaju zaista koje su strahote prošli i da je to neopisivo. Svedoči da su zatvorenice u ženskom logoru dobijale malo hrane i potom radile ceo dan. Svakog jutra su ih terali napolje, da bi pretresali prostorije, a njih bi izbacili napolje gde bi stajale sat vremena.  "Jednom su pretresali četiri sata, a mi smo stajale na kiši, to ne može da shvati niko ko nije bio tamo", kaže Frlan. Žene u logoru su ohrabrivale jedna drugu da izdrže, da ne plaču i da ne pokleknu. Ravensbrik je bio drugi najveći logor po broju žena, odmah iza Aušvica, navodi američki Holokaust muzej. Do kraja rata, oko 50 000 zatvorenika, uglavnom žena, bilo je u ovom nacističkom logoru. Frlan je u Ravensbrik stigla iz zatvora u Sloveniji, gde je služila kaznu jer ju je Gestapo optužio da je pomogla pokretu otpora da postavi bombe, dok je radila kao čistačica u prostorijama te tajne policije. Pre hapšenja u Sloveniji, poslednji put je videla svog muža.  "Nismo stigli ni da se oprostimo. To je bilo to", kaže ova stogodišnjakinja.  Stigla u Ravensbrik vozom preko Minhena. Za pet dana dali su im supu i tri kriške hleba. U logoru je bilo ljudi iz 30 država, najviše iz Poljske. Sovjetske trupe oslobodile su logor u aprilu 1945. "Kako se približavala Crvena Armija, tako su Nemci nas zatvorenike izbacili iz logora da pešačimo ka prvim linijama fronta. Odjednom, iza nas više nije bilo Nemaca, a pojavio se ruski vojnik na konju i rekao da je rat gotov", priseća se Frlan.  Ona i drugi zatvorenici iz Sloveije i bivše Jugoslavije, odlučili su da hodaju zajedno do domova. Kada je došla u Sloveniju, nije bila srećna.  "Izgubila sam supruga, nisam imala gde da živim, nisam imala ništa", priča preživela logorašica.   Uspela je da stane na noge, ponovo se udala i rodila šestoro dece. Radila je kao čistačica i radnica posle Drugog svetskog rada i čak je uspela da se popne na najviši vrh u Sloveniji, Triglav sa 70 godina.  Nadživela je drugog supruga i njihovo troje dece, ali ipak planira da napravi veliku zabavu za 100. rođendan u svom selu Rakeku, kada se vrati iz Poljske. Dobrog je zdravlja, hoda bez pomoći i uvek ima lupu, jer ne vidi dobro.  Šta je njen recept za dugovečnost, pita je novinar AP.  "Uvek sam mnogo radila", kaže Frlan.

Nastavak na VOA...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta VOA. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta VOA. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.