Izvor: TvojPortal.com, 23.Jul.2011, 00:28 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dug aplauz ispratio Dane muzike
Dan online Završno veče 28. međunarodnog festivala „Dani muzike" u Herceg Novom donijelo je nova umjetnička uzbuđenja u prepunoj Dvorani „Park", koja je, iako ima preko 400 sjedišta, bila premala da primi sve zainteresovane posjetioce, pa je postavljeno čak i pedesetak dodatnih stolica. A to je dokaz, kako je u ime Savjeta festivala rekla Milena Lučić, da je manifestacija rođena i živi u „mediteranskoj ljubavi i ljepoti, na radost svih koji je vole, grada i građana Herceg Novog, >> Pročitaj celu vest na sajtu TvojPortal.com << države Crne Gore i brojnih turista i ljubitelja muzike, a naročito naše mladosti, koju neprekidno moramo učiti da će vrednujući i poštujući domete drugih, i sama zavrijediti poštovanje i biti bliže ostvarenju sopstvenih ciljeva".
Tako je učila i vaspitavala i svoje učenike klavira, među kojima je najperspektivniji bio upravo pijanista Boris Kraljević, danas umjetnički direktor manifestacije, kome je posebno zahvalila na kvalitetnom izboru umjetnika i za ovogodišnje hercegnovske julske svečanosti muzike. Apostrofirajući sve zaslužne, bez kojih „Dani muzike" ne bi postojali i trajali, niti bi njihov cilj bio postignut, naglasila je doprinos Skupštine opštine grada i ličnu brigu i zainteresovanost njegovog prvog čovjeka, Dejana Mandića, koji prisustvuje (kao rijetko koji gradonačelnik), većini koncerata, a na finalnoj večeri je, zatvarajući festival, s ponosom izrazio zadovoljstvo zbog uspješnosti i ovogodišnjeg izdanja.
Posljednji koncert kamerne muzike, kao treći nastup Tokijskog ansambla, još jednom predstvaljenog u novim instrumentalnim formacijama (s Borisom Kraljevićem kao članom klavirskog kvinteta) čija je dramaturgija bila zasnovana na „suprotstavljanju" muzike Franca Šuberta i Volfganga Amadeusa Mocarta, obuhvatio je po dva djela ovih kompozitora, bliskih i po mjestu djelovanja (Beč) , ali i po umjetničkom duhu i senzibilnoj izražajnosti. Njihova predstavljanja bila su još jedan primjer izvanrednih interpretativnih mogućnosti gostiju iz Japana, osim našim pijanistom, „pojačanih" i korejskom flautistkinjom Sojong Li.
Šubertov Gudački trio B-dur, br.1, doduše, samo s jednim dovršenim stavom (violinistkinja Asami Jamada, violistkinja Kaoru Ono i violončelista Šinsuke Hagava) stilski još blizak Mocartu kao uzoru, i po obliku ponuđenog sonatnog Alegra, ali i kao primjer za lako, neopterećeno, u svim izražajnim parametrima perfekcionističko muziciranje, ozvučen je prefinjeno nijansiranim, plemenito obojenim tonom, i upravo je jednostavnost predavanja „trasirala" put ostalim izvođenjima. Uslijedio je Mocartov Kvartet u D-duru za flautu, violinu violu i violončelo, K. 285 (violinu je sada svirao Kacusato Gamo, a flautu Sojong Li) u kojem je flauta, kao dan ranije, u Bahovoj Sviti u h-molu, bila nosilac koncertntnog elementa a gudački instrumenti protagonisti kamernog stila. Djelo smo u cjelini doživjeli kao savršeno izbalansirano, nadahnuto i ritmički precizno ispulsirano ostvarenje. Vrhunac, melanholični centralni Adađo, s uzdržanom kantilenom flaute praćenom picikatima gudača, zaista je djelovao kao da je to „možda najljepši solo, koji je ikada napisan za flautu", kako je svojevremeno rekao Alfred Ajnštajn. Zadovoljstvo ponovnog susreta s vrhunskim oboistom Satokijem Aojamom (kojeg smo prethodne večeri dva puta slušali kao solistu) , priređeno nam je Kvartetom s oboom (violinu je ovdje svirala Nacumi Tamai), još jednim sjajnim predstavljanjem klasicistički prozračne Mocartove partiture i divno amalgamisanog zajedničkog zvuka, ali i strastvene kantilene u laganom stavu, što izvanrednog umjetnika etablira u najbolje oboiste mlađe generacije.
Razumljivo je što je s najviše zanimanja očekivan baš nastup (kao što je to uobičajio, na svih prethodnih sedam festivala, od kako je kao programski selektor, učestvovao i u obnovi manifestacije) pijaniste Borisa Kraljevića, koji se, s takođe samosvojnom osjećajnošću, tako lijepo složio sa specifičnom, samo naizgled uzdržanom ekspresivnošću japanskih muzičara. Odabravši čuveni Šubertov Klavirski kvintet u A-duru, gdje su gudači zastupljeni svim vrstama instrumenata (kontrabas je svirao jedan od najboljih umjetnika na ovom instrumentu, Jošio Nagašima), a klavir nosilac svježe, lepršave dionice, pune perlastih mocartovskih pasaža duž čitavog manuala, umjetnici su, kao i kompozitor, izrazili svoju naklonost prema zvučnim istraživanjima, prikazujući i zadivljujuću međusobnu sinhronost. Prefinjen emotivni tonus, brza i živahna tempa i ispjevavanje na način pravih „pjesama bez riječi", smisao za slaganje prelijepih sazvučja, osluškivanje pojedinačnih linija i „dahova", stvaranje muzike kao disanja, čija žila kucavica pulsira u majstorski vođenoj pijanističkoj partiji, sve to su kvaliteti kojima je zračila raspjevana interpretacija Kvinteta. Poznatog i pod nazivom „Pastrmka", jer mu upravo popularna istoimena Šubertova solo pjesma (koju kompozitor koristi kao temu za variranje u 4. stavu) uvećava kantabilnost i vedrinu (izuzev u četvrtoj, molski „tamnijoj" varijaciji), djelo je interpretirano besprekornim instrumentalnim majstorstvom svih sudionika, u potpunosti angažovanih u stvaranju cjelovite zvučne slike i čudesne, opčinjavajuće šubertovske poetičnosti u svim, romantičarski „melodizovanim" linijama, a takvo tumačenje je istovremeno omogućilo i iskazivanje solističkih sposobnosti svakog umjetnika ponaosob. Dugi aplauzi, burne reakcije oduševljene publike, ponovo izvođenje trećeg stava kao dodatka programu, čestitke umjetnicima i organizatorima, ispratili su ovo veče puno emocija, koje neće zaboraviti ni oni koji su ih izazivali, a još više, njihovi primaoci.
crna goradani muzikeherceg novi
Pogledaj vesti o: Dan zaljubljenih
