Izvor: Politika, 19.Feb.2011, 23:53 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Na usvajanje 70 dece čekaju 622 porodice
Novu porodicu najčešće nađu mališani do dve godine, svetle puti i bez većih zdravstvenih problema. – Kao što se ni od majki i očeva ne očekuje da budu superroditelji, tako se i od potencijalnih usvojitelja ne očekuju nedostižni, spektakularni kvaliteti
Za usvajanje deteta u Srbiji čekaju 622 porodice, a oko 70 dece je u postupku izbora usvojitelja. Pre dve godine 132 najmlađih pronašlo je topli dom, a minule godine zbrinuto je samo 106 mališana. Novu porodicu najčešće >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << nađu deca do dve godine, svetle puti i bez većih zdravstvenih problema, a potencijalni usvojitelji uglavnom izbegavaju da prime u svoje okrilje dečake i devojčice iz romskih porodica, ili sa smetnjama u razvoju.
Budući usvojitelji očekuju, kako objašnjava Dragan Vulević, načelnik odeljenja za upravno-nadzorne poslove Ministarstva rada i socijalne zaštite u oblasti porodične zaštite, da dete bude zdravo, srpske nacionalnosti i što mlađe.
– Niko, pa ni poznate ličnosti, nema privilegiju u proceduri usvajanja. Dete mogu da usvojesupružnici ili vanbračni partneri zajedno, a prednost se daje potpunoj porodici. Samo u izuzetnim situacijama i kada se proceni da je to u najboljem interesu konkretnog deteta, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dati pojedincu dozvolu za usvojenje deteta. Broj onih koji su sami usvojili dete veoma je mali, a procedura je ista – dodao je Vulević.
parovi i pojedinci u našoj zemlji zahtev za usvajanje podnose lokalnom centru za socijalni rad. U skladu sa Porodičnim zakonom, budući usvojitelji dužni su da prođu program pripreme.
– Cilj je da steknu znanja o detetu i nauče veštine postupanja, kako bi što bolje odgovorili na njegove potrebe. Program pripreme sadrži šest celina: šta treba znati o usvajanju deteta, koji su motivi i koliko je odluka stabilna, karakteristike, razvoj i potrebe deteta, njegovu prošlost, identitet i druga pitanja u vezi sa usvajanjem – rekao je Vulević.
Stručnjaci u čijoj su ustanovi deca zbrinuta, objašnjava načelnik odeljenja za upravno-nadzorne poslove u Ministarstvu rada i socijalne politike, dužni su da budućim usvojiteljima saopšte podatke o biološkim roditeljima. Novi mama i tata imaju pravo da znaju sve o korenima mališana kojeg primaju u svoj dom. Oni imaju obavezu da detetu otkriju da je usvojeno i ko su mu pravi roditelji.
– Stručnjaci centara za socijalni rad zabeležili su slučajeve u kojima su usvojena deca želela da ostvare kontakt sa biološkim roditeljima koji se pitaju da li žele da vide dete. Za takvo viđenje potrebna je priprema – dodao je Vulević.
Psiholog ima zadatak da proceni ličnost budućih usvojitelja, njihovu motivaciju i podobnost za usvojenje.
Marija Milić, psiholog odeljenja za analitičko-istraživački rad Gradskog centra za socijalni rad, kaže da potencijalni usvojitelji imaju snažne procese u sebi sa sopstvenim roditeljstvom i željom da se ostvare u toj ulozi.
– Kada dođu u Centar za socijalni rad, u većini slučajeva oni su pretežno savladali normalne faze bračne krize neplodnosti. Nerealno je očekivati da imaju visoko razvijen samo altruistički motiv. Neki od njih usvajanjem žele da dobiju na vrednosti u svojoj sredini i viđenju samih sebe, drugima će to doneti smisao života, a ima i onih koji očekuju da će na taj način neko o njima moći da brine u starosti. Sami po sebi ovi motivi ne moraju da imaju loš uticaj po kvalitet roditeljstva. Ne postoji idealan profil u koji treba da se uklopi potencijalni usvojitelj, ali zdrav odnos i zrela odluka se od njih očekuju – rekla je Milićeva.
Kao što se ni od majki i očeva ne očekuje da budu superroditelji, tako se i od potencijalnih usvojitelja, smatra ona, ne očekuju nedostižni, spektakularni kvaliteti. Ni usvojeni dečaci i devojčice nemaju potrebe drugačije od njihovih vršnjaka iz bioloških porodica.
– Detetu treba reći da je usvojeno onda kada postavi pitanje o svom poreklu na način primeren uzrastu i mogućnostima da razume odgovor. Nema recepta za saopštavanje istine, ali uspostavljen odnos ljubavi, sigurnosti i prihvatanja između usvojitelja i deteta omogućava usvojiteljima da pruže odgovor, a detetu da ga prihvati. Obično to biva u periodu polaska u obdanište – smatra Milićeva.
Strani državljani su mnogo tolerantniji prema tamnoputoj deci i mališanima sa specijalnim potrebama. Stručnjaci kažu da oni ne kriju od deteta da je usvojeno i da je ranije živelo u domu za nezbrinutu decu.
U srpskoj praksi često se dešava da porodičnopravni status deteta nije rešen, pa samim tim proces usvajanja nije moguće početi.
Biljana Pavlović, rukovodilac odeljenja za analitičko-istraživački rad Centra za socijalni rad Beograda, ističe da se ne dešava često da se majka iz bilo kog razloga odrekne deteta čak i kad nije sposobna da se stara o njemu.
– I u situaciji kada je sasvim jasno da se roditelji neće trajno brinuti o detetu, centar za socijalni rad je u obavezi da pre usvojenja ispita mogućnost da dete bude zbrinuto u okviru šire porodice.
Drugi razlog leži u činjenici da određeni broj dece, koja čekaju na usvojenje, ima smetnje u razvoju, zdravstvene probleme ili su romske nacionalnosti, a praksa govori da se mali broj ljudi odlučuje na njihovo usvajanje. Na razrešenje porodičnopravnog statusa čeka se dugo, a potencijalni usvojitelji se teško odlučuju za usvojenje deteta starijeg uzrasta – objasnila je Pavlovićeva.
Na prvi pogled deluje da je u Srbiji zbog ogromne papirologije i mučne procedure gotovo nemoguće usvojiti dete, ali stručnjaci uveravaju da je pogrešno mišljenje ljudi da je usvajanje dugotrajan, mukotrpan postupak. Posle procenjivanja podobnosti koje najviše traje do tri meseca, osim u specijalnim situacijama gde se traže dodatni dokazi, navodi Zoran Milačić, direktor Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine, stručnjaci proglašavaju par podobnim. Posle toga sledi postupak konkretne podobnosti za dete koje je u domu. Za njega se traži najbolji par – pa su zahtevi veći. Tada mnogi parovi odustaju, ali i socijalni radnici ne žele da daju mališana onima koji nisu pokazali spremnost.
Dužina čekanja na samo usvojenje je, ipak, individualna i zavisi od utvrđenih karakteristika potencijalnih usvojitelja, njihovih iskazanih želja kakvo dete žele da dobiju, odnosno najviše od toga koliko budući usvojitelji mogu da „podnesu” razvojni status, poreklo i nacionalnu pripadnost deteta.
Marija Brakočević
Danijela Davidov-Kesar
-----------------------------------------------------------
Razlika u godinama
Prema članu 99. Porodičnog zakona, razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika ne može biti manja od 18 godina, niti veća od 45 godina. Samo u izuzetnim situacijama, ali i onda kada je procenjeno da je to u najboljem interesu za dete, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može da dozvoli usvojenje onima čije godine prelaze ovaj zakonski okvir, ako se utvrde posebno opravdani razlozi sa stanovišta potreba i interesa konkretnog deteta. U praksi, broj ovakvih usvojenja je veoma mali, kao i kada se radi o pojedincima, jer u Jedinstvenom ličnom registru usvojenja, broj raspoloživih usvojitelja je višestruko veći u odnosu na broj dece za usvojenje, što omogućava izbor usvojiteljske porodice shodno zakonskim kriterijumima i to za većinu dece.
-----------------------------------------------------------
Stranci žele decu iz Srbije
Prednost pri usvajanju daje se potencijalnim parovima iz Srbije. Strani državljani mogu da dođu do klinaca samo ako se za konkretno dete u razumnom roku do godinu dana nisu mogli izabrati domaći usvojitelji.
– Reč je o deci sa težim zdravstvenim problemima i razvojnim zaostajanjem. Za zasnivanje međudržavnog usvajanja dozvolu daje ministar nadležan za porodičnu zaštitu. Od 2006. do 2010. godine, stranci su usvojili prosečno po deset mališana godišnje – naglasio je Dragan Vulević.
-----------------------------------------------------------
Više usvojitelja nego zbrinute dece
Na osnovu iskustva stručnjaka Centra za socijalni rad, postoji nekoliko razloga zbog kojih – i pored toga što je dovoljan broj potencijalnih usvojitelja – ima dece koja nisu zbrinuta. Jedan je i taj što deca koja mogu da se usvoje nemaju rešen porodičnopravni status.
objavljeno: 20.02.2011