Izvor: BalkanRock.com, 29.Apr.2016, 16:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bruno Čurčija (drama): “Zlatno vrijeme doom metala je prošlo, ali na sceni još uvijek ima kvalitetnih bendova”
(drama) je zagrebački doom metal bend osnovan davne 2004., a čine ga Stjepan Dianić (bass), Marko Amižić (vokal), Bruno Čurčija (gitara), Goran Tatalović (gitara) i Nikola Pešut (bubnjevi). Iza sebe imaju album „Zastor tišine“ i novi album u pripremi. Bend će uskoro nastupiti u Vintage Industrial Baru, u sklopu festivala Massive Infection, gdje će predstaviti dio novog materijala, a tim povodom smo porazgovarali s gitaristom Brunom Čurčijom.
>> Pročitaj celu vest na sajtu BalkanRock.com <<
BR: Drama djeluje još od 2004. godine. Koliko je u međuvremenu bilo promjena postave i na koji način se pristup bendu razlikuje u odnosu na te početke?
Bruno: Tako je, bend je oformljen u proljeće 2004. godine i u početku smo se zvali Deadweight Loss (malo trivie za početak). Prvih pola godine bili smo trojac (Ognjen aka Čudnoređe, Stjepan koji je tada svirao i sa Malformed i ja). Nakon toga priključili su se Goran na gitari i Marko kao vokal koji je ujedno i tekstopisac. U principu, kroz svih 12 godina jedine izmjene u postavi (drame) bile su na strani bubnjara. Trenutno je na bubnjevima Nikola koji aktivno svira i u bendu Throattwister. U početku bend je svirao pretežno sludge/doom vrstu glazbe, sa najvećim uzorom u Crowbaru i nekim HC bandovima. To razdoblje benda ostalo je zapisano na demou izdanom 2006. Kako je bend izrastao iz trojca u petorku, bilo je za očekivati da će se i stilski bend početi razvijati u novom smjeru. Svatko od nas slušao je donekle različitu glazbu što je doprinijelo raznolikosti u pisanju pjesama i aranžmana. To nisu bile neke nepomirljive razlike, naravno, već je bila riječ samo o možda drugom stilu ili žanru metala. S obzirom da je Marko donio puno već napisanih pjesama na hrvatskome jeziku, sukladno tome odlučili smo promijeniti ime u (drama). Što se tiče pristupa pisanja i aranžiranja samih pjesama, rekao bi da smo sazreli i da smo podignuli standarde što nas dodatno usporava u stvaranju novih pjesama. Znamo kako u ovom trenutku želimo da zvuče pjesme, ali i vodimo računa o tome da se one stilski uklapaju u jednu cjelinu.
BR: Godine 2010. izdali ste album „Zastor tišine“. Kako danas gledate na taj materijal, biste li nešto promijenili?
Bruno: Snimanje tog albuma bilo je ogromno iskustvo za nas. Stvaranje materijala koji je na kraju završio na albumu trajalo je 4 godine (od 2006. do 2010.) i u međuvremenu je na bubnjevima Ognjena zamijenio Matko. Selili smo se iz garaže u prostoriju u kojoj smo i dan danas i u tom periodu došlo je do različitih privatnih promjena za svakoga od nas što je definiralo stvaranje pjesama koje su snimljene na albumu. Ponosni smo na snimanje tog albuma, naravno, i drago nam je da su sve pjesme „zaživjele“ službeno na CD-u. Osobno, ne bih ništa mijenjao vezano uz materijal snimljen na albumu „Zastor tišine“ jer nas je upravo to čitavo iskustvo naučilo nekim bitnim stvarima od slaganja aranžmana pjesama, kohezije svih pjesama na način da zajedno pričaju jednu priču.
BR: Možemo li na novom izdanju očekivati značajniju promjenu u zvuku? Koliko je posljednja promjena bubnjara utjecala na oblikovanje novog materijala?
Bruno: Kad smo krenuli s pisanjem pjesama za novi album, počeli smo raditi progresivnije stvari s više akustičnih dijelova, čistog pjevanja i dinamike i nekako je sve krenulo u smjeru kao da smo se malo „smekšali“. Međutim, zadnje dvije pjesme koje smo napisali su možda najžešće i najbrže, uvjetno rečeno, od svega što smo do sada napisali. Promjena bubnjara donijela je definitivno novu svježinu i čvrstoću u zvuku i činjenica da Nikola svira u TT-u koji svira tehnički vrlo zahtjevnu i preciznu muziku doprinijela je tome da svi skupa zvučimo „konkretnije“ i čvršće. Svaki pojedinac, svjesno ili nesvjesno, utječe na stvaranje novih pjesama i obogaćuje kolektiv.
BR: Koji vam je najdraži koncert koji ste do sada odsvirali i zašto?
Bruno: Kad smo pričali o tome, rekli bi da nam je jedan od najdražih nastup na Oluja Festivalu 2007. godine u Močvari. Tada smo svirali pred najviše publike, bio je to dobar trenutak za biti na sceni s puno jakih bendova. Nekako je „feel-good“ osjećaj prije i nakon tog koncerta bio najviše izražen. Osim njega, naš prvi nastup u Vintageu na Good Vibrations prije dvije godine s Nikolom za bubnjevima bismo istaknuli kao jedan od naših najdražih koncerata. Bilo je tu nove svježine, zanosa i onog dobrog osjećaja zasvirati pred publikom nakon višegodišnje koncertne pauze.
BR: Da možete promijeniti jednu stvar na hrvatskoj/regionalnoj glazbenoj sceni, što biste promijenili?
Bruno: Vjerojatno bih promijenio ono što je vrlo entuzijastično od mene, a to je ta podrška lokalne scene i općenito glazbene underground scene koja mi se čini da nikada nije bila slabija. Da ne budem licemjeran, i sam sam u zadnjih nekoliko godina „posustao“ s praćenjem određenih bendova ponajviše zbog poslovnih i privatnih obveza. Ali, ako bi nešto i mijenjao, to bi bila ta podrška i ta ljubav prema glazbi jer to je ono što nas, u underground svijetu glazbe „hrani“. Kada vidim neke izvođače koji pričaju kako je „ljubav prema glazbi“ prevladala i danas pune arene i stadione, a privatno daju intervjue kako su oni zapravo „rokeri u duši“, ali narodna glazba bolje ide, onda bih rekao da je prevladala ljubav prema novcu. Ono što se u undergroundu nikada neće dogoditi, jer to po definiciji više nije underground, jest da na toj sceni zbilja djeluju pojedinci koji imaju istinsku ljubav prema glazbi – jer kako inače opisati tolika ulaganja energije, vremena i novaca u nešto što se u većini slučajeva neće financijski isplatiti.
BR: Koje su po vama najveće prepreke s kojima se susreću bendovi u ovom dijelu Europe?
Bruno: Nemam dovoljno informacija da bih mogao adekvatno odgovoriti na ovo pitanje. Ono što vjerojatno „muči“ underground bendove u ovom dijelu Europe je nedostatak promocije, financija i organizacije koji bi osigurali veću izloženost publici i posjećenost koncerata.
BR: Što spremate za predstojeći nastup u Vintageu? Hoćemo li čuti dio novog materijala?
Bruno: Za Vintage smo pripremili pet pjesama koje će se moći čuti na novom albumu kao i dva „hita“ s posljednjeg albuma. Ne sviramo često koncerte pa nam je ovo jedinstvena prilika da ljudi čuju nove pjesme i da „osjetimo“ vibru i povratnu informaciju od publike.
BR: Aktivni doom bendovi u Hrvatskoj mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Koji su po vama razlozi tog trenda?
Bruno: Zlatno doba doom metala je, ‘ajmo reći prošlo. Kao što je ”prošao” i grunge, black metal i slični žanrovi. No to ne znači da i dalje nema kvalitetnih bendova koji sviraju takvu glazbu. S obzirom da smo zbilja malo tržište i mala scena, razumljivo je da nema mnogo bendova koji sviraju upravo ovaj žanr metala. Ova glazba je spora, emotivna i teška i zbog toga možda nije toliko „atraktivna“ za izvođenje na koncertima.
.jpg)
