Izvor: Nezavisne Novine, 01.Nov.2015, 10:20   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Spomenka Mujović za NEZAVISNE: Razvucite usne u osmijeh i biće bolje

Razvucite usne u osmijeh "od uva do uva" i počećete se smijati samom sebi, a čim mišići lica zauzmu položaj smijeha, mozak počinje da luči hormone sreće - endorfine, koji ublažavaju bolove, podižu nivo energije i osjećaj lakoće, sreće, savjetuje prof. dr Spomenka Mujović, koja će 8. novembra u Banjaluci držati "Veselu holističku radionicu zdravlja - smijeh kao veliki lijek", a takve radionice i predavanja je do sada držala u brojnim gradovima.

Ona je do odlaska >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << u penziju bila profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, predavala je predmet histologija i embriologija. Usavršavala se u Nju Orleansu, Parizu, Lozani, Ročesteru, napisala je desetine naučnih radova, a sve to vrijeme istraživala je i holističke pristupe zdravlju i životu.

Posavjetovala je, između ostalog, da se posebna pažnja posveti ritmu sopstvenog života "od jutra do sutra".

"Ipak ćemo početi od večeri: priprema za spavanje, da se legne u krevet u 22 časa, najkasnije u 23", kazala je Mujovićeva.

NN: Kako ste uspjeli integrisati dvije sfere -  naučnu i holističku?

MUJOVIĆ: "Holistički pogled na zdravlje i život" zvala se moja kolumna u ženskom časopisu "Ana" još davne 1997 i 1998. Ljudsko biće je cjelina uma, tijela i duha… Da, mi imamo desetak organskih sistema u našem tijelu, ali su oni svi integrisani u cjeloviti sistem i ne možemo pacijenta tretirati samo jednom specijalističkom granom medicine, mada često moramo, ali ne smijemo zaboraviti cjelinu. Takozvana zvanična medicina (zapadna) nije mi dala odgovore na sva moja ljudska pitanja o bolesti, životu i smrti pa sam cijelog života istraživala sve to i sa drugih aspekata: religijskog, filozofskog, psihološkog, umjetničkog... U liječenju je veoma važno široko obrazovanje ljekara i iskren pristup pacijentu, a pacijent takođe mora da bude aktivni saradnik u sopstvenom liječenju.

NN: Na koji način nas Vi možete podsjetiti da se što više smijemo?

MUJOVIĆ: Pogledajte sebe u ogledalu. Kad ste utučeni, nervozni, isprepadani, to je "strašna slika strašnog lika", ali čak i kad vještački razvučete osmijeh "od uva do uva", to postaje divna slika - "sliku svoju ljubim". A kada se sebi dopadate, onda će vas svi voljeti (provjereno!). Još je mnogo važnije što tada nervni i endokrini sistem luče hormone sreće, poboljšava se cirkulacija krvi, poboljšava se iskoristivost kiseonika, smanjuju se bolovi, podiže se lična energija. Treba samo da se emocionalno vratimo u djetinjstvo, da spustimo energiju iz glave u srce. Srce ima 5.000 puta moćnije elektromagnetno polje od mozga! To trenutno osvježava cijeli organizam. Djeca se ne plaše da će ispasti smiješna, niti glupa. Igraju se, pjevaju i raduju. Iskrena su, sve dok ih vaspitavanjem ne iskvarimo. I zato: postanimo djeca, barem dok se igramo sa našom djecom ili na radionici smijeha, to nije teško. Razvucite usne u osmijeh "od uva do uva" i počećete se smijati samom sebi, a čim mišići lica zauzmu položaj smijeha, mozak počinje da luči hormone sreće - endorfine, koji ublažavaju bolove, podižu nivo energije i osjećaj lakoće, sreće. U "smijeh jogi" postoje vježbice za izazivanje radosti. Samo se vi priključite svojoj joga grupi.

NN: Treba li za svaki problem ići kod ljekara i šta, po Vašem mišljenju, sami prvo možemo da uradimo?

MUJOVIĆ: Trebalo bi prvo "uzeti - sebe - preda - se" i vidjeti šta je dovelo do tog stanja. Kakav mi je stil života? Sa kim živim i zašto? Gdje živim i zašto? Da li nedovoljno spavam, pretjerano pušim, da li konzumiram pretjerane količine alkohola, nekritično i nesvjesno konzumiram hranu, živim sa nepodobnom osobom, pretjerano radim, traćim vrijeme na besplodne diskusije, ogovaranja, brige i strahove? Da li sam u kontaktu sa prirodom okolo i unutra? Da li sam preambiciozna? Da li imam nerealne zahtjeve od sebe i drugih ljudi? Da li sam fer-plej čovjek koji poštuje osnovne etičke principe (1. ne ubijati, 2. ne lagati, 3. ne oduzimati tuđe, 4. ne zloupotrebljavati seks i 5. ne trovati svoj um i tijelo drogama, alkoholom, cigaretama i drugim vrstama otrova). I možda najvažnije: Kakav je moj stav prema našem ljudskom neznanju "de rerum natura" o zakonima prirode, o prirodi stvari. Da li prihvatam notorne, očigledne činjenice života i smrti? Da li znam da mene održava u životu i da u meni živi unutrašnji iscjelitelj, moćniji od svih spoljašnjih lijekova. Bar 70 odsto onih koji čekaju pred vratima ljekara nije trebalo uopšte da dolaze. Odmor, promjena ishrane, uvođenje hobi vježbanja (po svom ukusu) će u mnogim slučajevima dovesti do iscjeljenja.

NN: Često u medijima i na internetu čitamo razne savjete o zdravlju, kako ojačati imunitet, pa pet savjeta za savladavanje glavobolje i slično. Od čega, u stvari, čovjek treba krenuti kad je u pitanju očuvanje zdravlja, a od čega kada se bolest već desi?

MUJOVIĆ: "Bolje spriječiti, nego liječiti" kaže narodna poslovica, a svako normalne inteligencije to razumije. Korisno je učiti cijeloga života, a i čitati sve te savjete, a onda eksperimentisati sam sa sobom i /ili porodicom, ako hoće. Ja bih posebnu pažnju posvetila ritmu sopstvenog života "od jutra do sutra". Ipak ćemo početi od večeri: priprema za spavanje, da se legne u krevet u 22 časa, najkasnije u 23. Važno je biti u horizontali, zatvorenih očiju bar od 23 časa do pet ujutro. Tada se luči dragocjeni hormon melatonin koji regeneriše i podmlađuje naše tijelo. Kada se bolest već desi, zavisi šta je u pitanju. Ako znate da je prehlada, grip - pa svi znamo šta nam je činiti: mnogo tečnosti, čajeva, vitamina C i odmor u horizontali. To kao osnovno, a naravno potražiti i savjet ljekara.

NN: Svi smo ponekad ili često skloni lošim navikama. Jeste li Vi imali neke loše navike i kako ste se izborili s njima?

MUJOVIĆ: Najlošija loša navika je odsustvo svjesnosti. Na tome svako od nas mora da radi tokom cijelog života. Borba tu ne pomaže, ali pomaže objektivno posmatranje i prihvatanje svojih negativnosti. Nakon toga slijede kreativne akcije, projekti u cilju iskorjenjivanja navika koje nam nisu na korist. Zbog podsvjesnih (nesvjesnih) obrazaca ponašanja ljudi čine i zločine. Pretjerane ambicije, pušenje, gojaznost, seksualni promiskuitet i droge prave pakao od zdravlja i života. Neki ljudi mogu efikasno "uzeti sebe preda se" i napraviti plan odvikavanja od ma koje loše navike. Kažu da je 20 do 30 dana dovoljno izdržati da bi se izbrisala bilo koja loša navika. Sada postoje posebna lječilišta, udruženja i savjetnici na internetu kako se osloboditi. Ja sam u mladosti pušila pet do deset cigareta dnevno i shvatila da je i to strašna zavisnost, a da je posljedica mog odbijanja da sagledam realnost života onakvu kakva jeste. Imam još mnogo da radim na užurbanosti, na osvješćivanju svakog koraka, na brzopletom donošenju odluka, itd. "Nismo mi ljudi anđeli", tješim sebe i druge.

NN: Kažete da čovjek treba živjeti u skladu sa prirodom, te da nas ona uči. Kako osluškivati prirodu danas, kad je buka na sve strane?

MUJOVIĆ: Naš lični posao se uglavnom odnosi na rješavanje buke u našem umu. "Um proizvodi misli pod pritiskom, kao bubreg mokraću", kaže jedan šaljivi naučnik. Većini sopstvenih misli ne treba pridavati skoro nikakav značaj. Često su to misli neosnovanih briga i strahova, zloćudnih ogovaranja sebe i svega oko sebe, stalno plivanje u prošlost ili budućnost. Tu spadaju i razne nerealne maštarije. Umjesto svega toga, dobro bi bilo napraviti konkretan plan aktivnosti u cilju postizanja svojih ciljeva. Dobro bi bilo napraviti petogodišnji, jednogodišnji, mjesečni i svakodnevni plan rada. Samo tako možemo biti sigurni da ćemo uspjeti. Za spoljašnju prirodu treba učiniti koliko se može, uključiti se u ekološke akcije, očistiti prostor u kome se boravi. Što se drugih ljudi tiče, tu ne možemo skoro ništa učiniti, čak i ako su nam najbliži. Dubinski možemo vaspitavati samo sebe.

NN: Jednom ste napisali studentima "Planiraj svoje vrijeme ako ti je život mio!".

MUJOVIĆ: Za studente je posebno dragocjeno da već na prvoj godini studija odrede do koje Nove godine će diplomirati. To znači napraviti četvorogodišnji ili petogodišnji plan, godišnji, mjesečni, nedjeljni i dnevni. Danas je najvažnije. Naš rad danas određuje naš uspjeh kroz pet godina. Sada je, na primjer, oktobar, a već sutra je ispitni rok. Vremena za gubljenje, gluvarenje i blejanje nema. Gledanje televizije, igranje igrica, pretjerano bavljenje Facebookom - pravi student za to nema vremena. Kontinuirano učenje, poštovanje samog sebe i svih svojih nastavnika, kulturno druženje sa vršnjacima i sportske aktivnosti dovode do sigurnog diplomiranja u roku. Na taj način završavamo obaveze, a radost je prirodni pratilac takvog života.

NN: Išli ste tri puta u Indiju. Čime Vas je privukla Indija, da li svojom egzotikom?

MUJOVIĆ: U Indiju me nije odvela egzotika. Upoznala sam nekoliko velikih duhovnih učitelja, hindusa. Posebno me privukla Vipasana meditacija, po učenju S. N. Goenke. Kao naučnik i čovjek, jedino ovu metodu sam mogla prihvatiti skoro u potpunosti. Tu se upravo radi o postizanju viših nivoa svjesnosti pročišćavanjem najdubljih dijelova uma, posmatranjem prirodnog daha i prirodnih osjećaja na tijelu. Indija je, inače, divna zemlja i pored velikog siromaštva većine njenih stanovnika. Takva bogata kultura svakom čovjeku može pružiti ono što mu treba. Nemam potrebu da idem bilo gdje zbog egzotike. Svaka zemlja, svako drvo, svaki čovjek, svaka ptičica je, bar za mene, prava čudesna egzotična tajna.

NN: Kada ste se Vi počeli baviti jogom?

MUJOVIĆ: Jogom sam se počela baviti 1962. godine, na drugoj godini studija medicine. Učiteljica mi je bila naša poznata balerina Jasmina Puljo. To mi je pomoglo da prebrodim frustracije učenja anatomije i fiziologije, frustracije zbog detaljnog učenja veoma obimnih knjiga. Joga mi je pomogla da zavolim ono što izučavam. Od teorije joge sam uzimala samo ono što mi je odgovaralo. Što se prakse tiče, nikad nisam imala nijednu primjedbu. Tjelesni položaji - asane, vježbe disanja - pranajama i vježbe relaksacije - joga nidra su savršene za integraciju cijelog ljudskog bića.

NN: Rekli ste da bi ljekar i pacijent trebalo da budu tim, koji zajedno radi na ozdravljenju i da budu svjesni obostrane odgovornosti.

MUJOVIĆ: To bi bilo idealno. Međutim, zbog sve veće žurbe i gužve niti ljekarima, niti pacijentima nije baš lako. Moja želja je da ljekari mnogo više uživaju u svom poslu, da imaju više vremena za svakog svog pacijenta, da neprestano rade na svom usavršavanju, sticanju znanja i vještina kako bi bili od što bolje pomoći. Sada treba da proučavaju i razne alternativne pravce u liječenju, bar da znaju "šta se sve valja iza brda".

NN: Koliko ste danas vezani za rodno selo Pađine, Sarajevo i Bijeljinu, gdje ste proveli mladost?

MUJOVIĆ: Sve se dramatično promijenilo na svim tim mjestima, tokom mog života. Često idem u Pađine, jer tamo imam strica i tetku i njihovu djecu. Volim da odem na brdo na kome sam se rodila iako tamo više ne postoji ona "moja" kuća. Sa tog brda se vide Gučevo i Drina za koje me vežu izuzetno lijepe i nježne uspomene. U Sarajevu sam bila samo jednom otkad se završio strašni bratoubilački rat. U Bijeljinu idem često jer tamo imam brata i puno rođaka, mada to više nije ona moja Bijeljina.

NN: Koja je Vaša poruka za ljekare, a koja za pacijente?

MUJOVIĆ: Napomenula bih još jednom i ljekarima i pacijentima da "ljekar liječi, a priroda iscjeljuje" (medicus curat, natura sanat). Ljekar je sa pacijentom veoma kratko i nema vremena da ulazi u detaljnu anamnezu, a pacijent je sa sobom 24 sata. Od njega mnogo zavisi njegovo izlječenje. Zato se ja (ozbiljno) šalim kako je svako liječenje bilo zvaničnom medicinom ili alternativom "drži vodu dok majstori odu", a ti kao pacijent onda stupaš na scenu. Trebalo bi da imamo mnogo više povjerenja u iscjeliteljske mehanizme koje smo na rođenju svi dobili. Srećno svima!

Nastavak na Nezavisne Novine...