
Izvor: eKlinika.rs, 01.Dec.2020, 09:19
Poslednja, fatalna faza HIV-a: Ovo su bolesti od kojih umiru oboleli od side
Pacijenti oboleli od side umiru od teških bolesti Foto: Shutterstock
Očekivani životni vek i kvalitet života osoba koje su inficirane HIV-om (human immunodeficiency virus) su mnogo bolji nego u ranim 1980-tim godinama kada je ovaj virus otkriven. Ipak, uzrok smrti HIV pozitivnih pacijenata i dalje je povezan sa HIV-om, a ne sa uobičajenim i očekivanim uzrocima smrti u odgovarajućoj starosnoj grupi stanovništva ukoliko se na vreme ne započne antiretroviralna terapija.
Tipičan >> Pročitaj celu vest na sajtu eKlinika.rs << tok bolesti i letalni ishod bez terapije
Kada HIV dospe u organizam, počinje da uništava T limfocite, ćelije imunskog sistema koje služe da odbrane telo od infekcije.
Prva faza bolesti nastaje nekoliko nedelja nakon infekcije, ali može da prođe potpuno neopaženo, ili da se ne prida značaj simptomima koji liče na simptome gripa: bol u mišićima, povišena temperatura, umor.
Druga faza infekcije je latentna faza. Ova faza može da traje više godina, čak i preko 10. Bez ikakve terapije, spontani tok infekcije HIV-om znači da će virus postepeno da uništava T limfocite, što će sve više i više smanjivati mogućnost organizma da se odbrani od infekcija.
Treća, poslednja faza infekcije HIV-om je AIDS (eng., Acquired Immunodeficiency Syndrome) ili SIDA (fr., Syndrome de l’immunodéficience Acquise), odnosno sindrom (skup međusobno povezanih simptoma) stečenog gubitka imuniteta.
AIDS je uznapredovali stadijum HIV infekcije, i njena terminalna faza u kojoj zbog veoma smanjenih mogućnosti odbrambenog sistema lako dolazi do infekcija čak i onim patogenima koji kod zdravih osoba izuzetno retko dovode do bolesti. Takve infekcije nazivaju se oportunističke infekcije, i one su glavni uzrok smrti HIV pozitivnih pacijenata.
Najčešće oportunističke infekcije kod pacijenata koji boluju od AIDS-a su:
Upala pluća izazvana gljivicom Pneumocystis carinii
Tuberkuloza pluća
Infekcije koje izaziva Cytomegalovirus, naročito pluća, digestivnog trakta, očiju, mozga
Kriptokokni meningitis (upala ovojnica mozga i kičmene moždine izazvan gljivicom Cryptococcus)
Toksoplazmoza (infekcija parazitom Toxoplasma gondii) koja može da se manifestuje kao infekcija pluća, mozga, oka, srčanog mišića, jetre
Kandidijaza usta, jezika, jednjaka, vagine
Maligni tumori koji se češće razvijaju i mogu biti uzrok smrti kod pacijenata koji boluju od AIDS-a su:
Kapoši sarkom, koji je maligni tumor zidova krvnih i limfnih sudova. Izgleda kao ružičasta do tamno ljubičasta lezija koja se vidi na sluzokoži usta ili na koži, ali se nalazi i na unutrašnjim organima, uključujući digestivni trakt i pluća.
Non-Hodžkinov limfom. Jedan od prvih znakova AIDS-a je bezbolno uvećanje limfnih čvorova u predelu vrata, pazuha i prepona.
Karcinom grlića materice
Od ostalih komplikacija AIDS-a, mogu biti prisutni:
Kaheksija, odnosno značajan gubitak težine i mišićne mase, najčešće praćen hroničnim umorom, prolivom i groznicom
Oboljenje jetre, naročito ukoliko pacijent pored HIV-a ima i hepatitis B ili C
Nefropatija (oboljenje bubrega) (HIVAN – HIV-associated nephropathy)
Neurokognitivne komplikacije, kao što su problemi sa memorijom, depresija, anksioznost, otežano hodanje, blaži oblik promene ponašanja i redukovan mentalni kapacitet koji može da ide do težeg oblika demencije
Kod pacijenata koji nisu pod terapijom, smrt nastupa u proseku tri godine nakon što se pojave prvi znaci AIDS-a.
Blagovremeno lečenje produžava životni vek i kvalitet života zaraženih HIV-om Foto: Shutterstock
Tok bolesti sa terapijom
AIDS je i dalje neizlečiva bolest, ali se HIV pozitivnim pacijentima daje antiretroviralna terapija, koja dovodi do supresije HIV-a. Na taj način je produžen život inficiranih HIV-om i pacijenata koji su već oboleli od AIDS-a.
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navodi da ukoliko pacijenti inficirani HIV-om počnu da uzimaju antiretroviralnu terapiju mnogo pre nego što infekcija odmakne u uništavanju T limfocita, mogu da žive skoro onoliko dugo kao i ljudi koji žive bez HIV-a. Uzrok smrti više nije isključivo uzrokovan HIV-om, nego smrt nastaje kao posledica infekcija, maligniteta i drugih bolesti koje su zastupljene u HIV negativnoj populaciji.
Kao i kod većine bolesti, rano otkrivanje i blagovremeno lečenje je put ka što je mogućem dužem i kvalitetnijem životu. Zbog ovoga je od presudne važnosti da se testira svako ko zbog rizičnog ponašanja posumnja da se zarazio HIV-om, i to čim prođe prozor period od kontakta, kada testovi postanu validni.
U slučaju da se utvrdi da je osoba inficirana HIV-om, antiretroviralna terapija će biti započeta na vreme, i moguće je odgovornim ponašanjem zaštititi druge i suzbiti dalje širenje virusa.
Prevencija
U svetu je tokom 2020. godine registrovano 38 miliona ljudi koji su inficirani HIV-om.
Prema procenama UNAIDS (program Ujedinjenih nacija za HIV i AIDS), u Srbiji ima između 2000 i 3800 zaraženih HIV-om, od kojih šestina ne zna da su inficirani. Jasno je da ovi pacijenti sigurno neće početi terapiju na vreme, što ugrožava ne samo njih, nego mogu, ne znajući, da ugroze i druge širenjem virusa kojim su zaraženi.
Rizičnim ponašanjem, HIV nastavlja da se širi, pa tako u Srbiji broj novoinficiranih osoba raste u odnosu na prethodne godine.
Podsetimo, HIV može da se prenese nezaštićenim seksualnim odnosom bilo koje vrste, putem inficiranih špriceva i igala (intravenski narkomani, tetoviranje), i sa inficirane majke na dete tokom trudnoće, porođaja ili dojenja.
HIV ne može da se prenese putem predmeta, insekata, hranom, vodom, vazduhom, boravkom u istoj prostoriji sa osobama zaraženim HIV-om, niti uobičajenim društvenim kontaktom (rukovanje, zagrljaj).
Prevencija je i dalje najbolji vid suzbijanja pandemije HIV-a.
Članak Poslednja, fatalna faza HIV-a: Ovo su bolesti od kojih umiru oboleli od side se pojavljuje prvo na eKlinika.
Sve predrasude o HIV-u sa kojima se oboleli suočavaju decenijama
Izvor: eKlinika.rs, 01.Dec.2020
Stigmatizovanje ljudi obololelih od HIV-a traje maltene od kada je ovaj virus otkriven kod ljudi. Pacijenti oboleli od HIV-a često su gurani na ivicu društvene margine, a društvo se prema njima odnosila sa velikim zazorom.. Nedostatak informacija i svesti u kombinaciji sa zastarelim predubeđenjima...