Izvor: JuznaSrbija.info, 24.Jan.2016, 16:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stare kafane i boemi u Vranju
Na jugu je kafana bila mesto gde čovek odmara od sveta koji je ostavio na njenim vratima, gde se svakom otvara duša i kad mu dobro ide i kad je loše
Dovodili su čočeke iz Skoplja, metere, zurlaše, iz Masurice i Ciganke, čuvene po razbludnim očijma i vrelim telima, zapisao je Bora Stanković o vranjskim hanovima i mehanama gde se duša lomila na tankoj liniji sevdaha i karasevdaha. U starom, meraklijskom Vranju, kafane su za mnoge bile druga kuća.
Kafana >> Pročitaj celu vest na sajtu JuznaSrbija.info << je mesto gde čovek odmara od sveta koji je ostavio na njenim vratima. Mesto gde se razmenjuju mišljenja, tračevi, nežnosti, pesnice i svako razmenjivanje koje čini dostojnim život čoveka. Jer, bez razmene, bez duševnog davanja i primanja, nismo ljudi nego roboti - kaže poznati vranjski boem Dragan Kostić, učitelj u penziji.
Ako je kafana drugi dom za većinu Vranjanaca, za najznamenitijeg među njima Boru Stankovića bila je prvi.
Bora je uživao u kafani, družio se sa ljudima koji su uz piće i pesmu otvarali dušu starog Vranja. Slušajući razne priče, gradio je svoje književne likove poput Mitketa, hadži Tome, Arse, Koštane, efendi Mite, gazda Marka...
Uživao je u domaćem vinu u Paničkinoj kafani sa šarenim kariranim stolnjakom i sedeo do visoke peći na drva. Oko podneva bi odlazio u kafanu Solun, koja se lepila sa Gradskom crkvom Svete trojice. Popodne, pošto bi odmorio, čezom bi odlazio put Vranjske Banje, gde je sedeo u gostionici Kosovo i kafani Bosna - priča Kostić.
Za pravog boema i merakliju kafana je bila sve samo ne mesto za neumereno opijanje i tamanjenje roštilja.
Muka je kad vidite danas ljude koji nemaju meru. Opijaju se, žderu, a kafane pred naletom kafića i klubova nestaju. Da bi preživele, utrkuju se ko će bolje organizovati rođendane dece, krštenja, mladence...
To uzima dušu kafani. Neke da bi uveče privukle mlade angažuju preglasnu muziku i folk pevače, te se sve svodi na igranje oko stola. Retke su one gde čovek može da sedne, da otvori dušu i kad mu dobro ide i kad je loše - sa setom priča Kostić.
Nekadašnje kafane, koje su bile duša Vranja, pred naletom vremena i istorijskih lomova nestajale su zajedno sa svojim vlasnicima. Stariji žitelji sa uzdahom se sećaju kafana kao što su Belo jagnje, Paničkina, Prizren, Solun, Džokina, Gužvina...
Izvor: www.vesti-online.com/, www.mojakafana.com
Nastavak na JuznaSrbija.info...








