Izvor: Blic, 18.Okt.2010, 01:10 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Za šaku evra
Država već godinama ne može da obuzda rad na crno, i bar da smanji učešće oko 800.000 radnika koji, da bi preživeli, posluju u oblasti sive ekonomije. Osim što stotine miliona evra svake godine ostaju van državne kase jer toliko poslodavci sakriju ne prijavljujući radnike, i oni, radnici, žrtve su često robovskog rada. Njihovo zdravlje se kruni, životi su im ugroženi i izloženi su ucenama poslodavaca za šaku evra.
S druge strane, mehanizam zaštite radnika je i dalje >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << neefikasan. Jednom inspektoru rada, statistički, pripada 1.100 poslodavaca, a i kada okončaju svoju nemoguću misiju, sudovi sporo i blagonaklono gledaju na utvrđene prekršaje. Previše je „zastarelih" predmeta, a premalo maksimalnih kazni.
Čini se da je država da bi pokrenula proizvodnju i dala, pokazalo se, gorku koru hleba nezaposlenima odlučila da se ne bavi njihovim pravima. Ali odgovornost za ove je ljude je ostala. Možda i ovog puta svi čekamo naredbodavno upozorenje iz Evrope da bi se nešto promenilo. A to su izmene Zakona o radu, zapošljavanje većeg broja inspektora rada i efikasnije sudstvo. Samo uz te korekcije možemo računati na promenu stava poslodavaca.
Radnici na crno rade za hranu i 15€
Izvor: B92, 18.Okt.2010
Beograd -- Država na radnicima koji rade u sivoj zoni, u koje spadaju i oni koji rade na crno, godišnje gubi 20 milijardi dinara ili 190 miliona evra...Radnici takođe mnogo gube. Na granici izdržljivosti rade 12 sati dnevno, ne mogu da računaju na penzije jer nisu prijavljeni ni na zdravstveno osiguranje...










