Izvor: Nezavisne Novine, 22.Nov.2016, 23:21   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Nezavisne" u posjeti samohranom ocu Zoranu Zariću godinu nakon useljenja u novi dom

LAKTAŠI - Kupanje u buretu, pranje veša u mješalici za beton i život u improvizovanoj staroj šupi, uveliko je iza troje malih Zarića iz Šušnjara i njihovog oca Zorana, koji danas žive u novoj kući, kako kažu, siti i srećni.

Godinu nakon useljenja u novi dom, koji su im pomogli izgraditi dobri ljudi, posjetili smo samohranog oca Zorana, koji se, isprativši djevojčicu u školu, prihvatio kućnih obaveza i brige oko dva sina koja su se bezbrižno igrala ispred kuće. >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine <<

Koliko je krov nad glavom značio ovoj porodici svjedoče riječi skromnog oca Zorana, koji s nešto više od 200 KM mjesečnih primanja tvrdi da im ništa više ne treba jer, kako kaže, ima onih kojima je pomoć potrebnija.

"Mi smo prezadovljni i presrećni, posijali smo baštu pa imamo hrane, pasulja i krompira. Dječica su sita, to sam se uvijek trudio da im obezbijedim, a sad kad smo dobili krov nad glavom i kad su djeca zdrava, imamo sve", priča Zoran.

Zbog brige o djeci koju nema ko čuvati napustio je posao i potupno se posvetio njihovom odgoju, kako bi im uljepšao djetinjstvo, koje im nije uvijek bilo bezbrižno.

Jedan dječak ranije je imao zdravstvenih problema, koji su sada prošlost, jer se mališani danas kupaju u novom kupatilu i spavaju u čistim i toplim krevetima, koje su nam ponosno pokazali.

"Nisam neka domaćica, ali trudim se da im ništa ne nedostaje, pripremio sam i nešto zimnice, a i baštu planiramo proširiti", ispričao je otac.

Iako ima još mnogo ulaganja u kući, a kućni budžet su im isključivo socijalna primanja, skromno ističu da ima porodica kojima je pomoć potrebnija nego njima.

Poznanici za ovu porodicu kažu da su veoma vrijedni, pošteni i skromni, a pomoć koju su dobili od raznih udruženja i institucija i dobrih ljudi iskoristili su na najbolji način.

"Ja više ne znam ko se sve nije uključio u akciju da nam pomogne i hvala im svima neizmjerno. Trudio sam se koliko sam mogao da započnem tu kućicu, podigao sam i kredit. Radio sam, ali sam uvijek mislio na njih, jer su mali i nije ih imao ko čuvati. Nisam mislio da ću uspjeti i drugi sprat ozidati i krov podići, ali zahvaljući humanim ljudima, srce mi je na mjestu", kaže Zoran.

Dodaje da uvijek ima poslova u kući i oko kuće te da je sam ozidao predulaz, amaterski, ali onako kako je najbolje umio.

Drva za zimu su pripremili, a ostava im je, pored povrća iz bašte i zimnice koju je Zoran pripremio, bogatija za brašno i osnovne životne namirnice koje su im juče donirali Humanitarno udruženje "Sveti đakon Avakum", predstavnici mjesne zajednice Trn i Odbojkaški klub invalida Laktaši.

"Mi smo već obilazili ovu porodicu kada je živjela u šupi. Drago mi je da su stali na noge, a posebno sam oduševljen koliko je Zoran vrijedan i koliko se bori za svoju djecu. Iako i dalje skromno živi zadovoljan je onim što ima", kazao je Mirko Majkić, predsjednik Udruženja "Sveti đakon Avakum".

Nastavak na Nezavisne Novine...