Izvor: B92, 27.Jul.2015, 23:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Neizvesnost stvara utisak antisrpske klime"
Hrvatski politikolog Davor Đenero smatra da je utisak o antisrpskoj klimi u Hrvatskoj posledica loše ekonomske situacije koja pogoduje nacionalizmu.
On je takođe naveo da takva situacija pogoduje neizvesnosti zbog mogućih političkih promena.
"Teško je govoriti o nekoj antisrpskoj klimi u Hrvatskoj. Uvek u razdobljima duboke ekonomske krize ima više nacionalizma, nego li u razdobljima privrednog rasta", rekao je Đenero u izjavi Tanjugu.
Hrvatskoj, kako >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << dodaje, verovatno predstoji smena vlasti na sledećim izborima.
"A utisak nekakve zaoštrene antisrpske klime stvara se zbog neizvesnosti koje takva smena donosi", smatra on.
Najveća srpska stranka u Hrvatskoj, kako navodi, čvrsto se vezala uz trenutnu administraciju, iako u ovom mandatu ni po čemu nije napredovala manjinska zaštita u Hrvatskoj, i posve prekinula komunikaciju s drugim blokom, koji će verovatno osvojiti vlast na idućim izborima.
"Time je interes srpske zajednice u Hrvatskoj do neke mere ugrožen, zbog ideoloških prioriteta političke elite Srba u Hrvatskoj", ocenjuje on.
Kada je reč o proslavi 20. godišnjice Oluje, Đenero smatra da Hrvatska i Srbija očito nisu raščcistile temeljne pojmove, a da je zapravo vrlo malo potrebno da bi se postiglo međusobno razumevanje.
"Hrvatska propušta da izrazi pijetet prema civilnim žrtvama Oluje, pretežno hrvatskim Srbima, propustila je da zaustavi pljačku, palež, ali i maltretiranje i ubijanje civila koji nisu izbegli pred vojnom operacijom", navodi on i dodaje da je sistematski uništavana imovina i spaljivane kuće kako bi se otežao povratak.
Sa druge strane, Srbija, tvrdi Đenero, zanemaruje da je Oluja bila, kako navodi, "legitimna oslobodilačka akcija kojom je srušen kvislinški protivdemokratski režim i sprečeno ponavljanje zločina u Bihaću, kakav se dogodio u Srebrenici".
On takođe smatra da glavni problem krajeva "oslobođenih" Olujom nije različita interpretacija te vojne akcije na srpskoj i hrvatskoj strani, nego demografska i ekonomska devastiranost tog područja.
Na tim područjima danas, kako ukazuje, živi samo polovina predratnog stanovništva, Srbi su samo nešto više pogođeni tom demografskom devastacijom nego Hrvati, a radnih mesta je samo četvrtina predratnih.
Problem je, kako objašnjava, što nema sistematske politike razvoja, a tamo gde je ona na lokalnom nivou uspostavljena, odnosi među hrvatskim i srpskim stanovništvom su harmonični, kao na primer u Udbini.
Govoreći o organizovanju vojne parade povodom 20. godišnjice Oluje, Đenero ocenjuje da je reč o "izrazito nezreloj političkoj odluci premijera Zorana Milanovića i njegove vlade", te da nije jasno kakvu bi poruku vojna parada trebalo da pošalje.
"Diplomatija Srbije dobro je iskoristila priliku i izjavama ministra Dačića stvorila utisak kao da SAD i države NATO saveza izbegavaju Milanovićevu paradu zbog te pretnje, a ne zbog političkog interesa i poruke Zagrebu da se na ovaj način ne sme 'solirati', kad si član ozbiljne vojno-beznednosne organizacije", ističe Đenero.
Prema njegovim rečima, Hrvatska je svojom jedinom dosadašnjom paradom u maju 1995. godine - neposredno nakon operacije Bljesak, a pred Oluju - slala poruku Srbiji i, kako kaže, "okupacijskim vlastima na okupiranoj teritoriji Hrvatske".
Tadašnje pokazivanje vojne moći moglo je da deluje kao najava ratne operacije, ali i kao odvraćanje od rata i podsticanje druge strane da prihvati mirno rešenje, smatra on.
S druge strane, veruje Đenero, vojnom paradom u Beogradu povodom 70. godišnjice oslobođenja "Srbija je Evropskoj uniji i NATO savezu poručivala da ima alternativu evropeizaciji i evroatlantskom povezivanju".
Takođe, poruka vojne parade u Moskvi povodom 70. godišnjice od kraja Drugog svetskog rata, bila je, kako kaže, isto tako jasna: upućena rubnim zemljama NATO saveza, Baltičkim republikama i Poljskoj, i njihova rukovodstva su je vrlo su dobro razumela.
Hrvatska je, smatra on, rubna država NATO saveza, ali nije na liniji opasnosti od ruskog udara na NATO, i svaka njena vojna poruka iščitava se u kontekstu članstva u NATO.
"NATO savezu nije u interesu da šalje zemljama Balkana, a posebno ne Srbiji, bilo kakvu poruku koja bi homogenizovala proruske snage, nego pre svega ignorisati te političke opcije, a osnaživati one demokratske, proevropske i evroatlantske", kaže on.
Svojom vojnom avanturom premijer Milanović, koji očigledno ne razume značenje članstva u Severnoatlantskom savezu, iskočio je iz interesa NATO i ostao izolovan, zaključio je Đenero.
