Izvor: SandzakPress.net, 28.Sep.2019, 14:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

MUFTIJA ZUKORLIĆ o kandidaturi za reis-ul-ulemu: Ja sam vojnik svojih ciljeva

Muftija Muamer Zukorlić bio je gost emisije Pravac kod Duška Vukajlovića. U emisiji se govorilo o kandidaturi za reisu-l-ulemu, ali i svemu što se tišti narod u našem regionu. Dr. Zukorlić je naglasio da je počastvovan što je predložen za kandidata reisu-l-uleme od strane ovlašćenih za kandidovanje. „Prvi impuls mi je bio da odbijem zato što sam započeo dosta ozbiljne poslove ovdje u Beogradu na relaciji Sandžak-Beograd, na relaciji mojih stranačkih i drugih političkih aktivnosti >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << na poziciji narodnog poslanika i svega onoga čime se bavim, uključujući i vođenje Stranke pravde i pomirenja, međutim kada sam bolje razmislio zaključio sam sljedeće: ukoliko odbijem kandidaturu, to znači da sam preuzeo odgovornost negativne odluke i ja sam zaustavio proces, to je prevelika odgovornost reći ne, iz možda isključivo ličnih planova, pa možda i konformističkih, u ovim godinama mijenjati mjesto življenja sa brojnom porodicom nije nimalo lahko i sve to utiče na neki način na čovjeka u zrelim godinama kada donosi odluke. Međutim, ja sam kazao da, zato što za tako važnu odluku neću sam odlučivati, prvo ne želim razočarati one koji su me kandidovali, jer je to velika počast i samo biti kandidat a kamoli biti u šansi da pobijedite a sa druge strane želim prebaciti odgovornost na članove izbornog tijela, pa nek oni odluče da li da ili ne a ja sa svoje strane neću uskratiti biračima, neću uskratiti pripadnicima IZ takvu mogućnost.“ Akademik Zukorlić istakao da je pozicija poglavara IZ u Sarajevu je najviša moguća pozicija jednog muslimanskog predvodnika te da ona zahtijeva apsolutnu posvjećenost. „Što se tiče kandidature, interesantno je da su one došle sa različitih strana i one za mene predstavljaju ono što ne samo ovi koji su me kandidrali već i veoma veliki broj pripadnika biračke baze ili još konkretnije vjerničke baze zapravo želi poglavara IZ kako ga vide mene, čak sam ih pitao šta je to, onda su kazali da zapravo smatraju da je dosadašnji poglavar bio dobar ali da je dao svoj maksimum i da je IZ potreban dinamičniji poglavar, neko ko će unijeti više živosti, ko će sa više kapaciteta obavljati takvu dužnost, sa više energije predstavljati IZ. Oni smatraju da je to važno baš u ovom trenutku da se desi s obzirom na jedno opće pomalo depresivno stanje u Bosni i Hercegovini i u političkom, i u ekonomskom, i u socijalnom i u drugim sferama života, na neku vrstu pat pozicije i u političkim odnosima, ne samo među Bošnjacima već i među svim nacijama i narodima, zajednicama i strankama i smatraju da bi dobro bilo da se pojavi ličnost koja bi unijela jednu živost, jednu energičnost, koja bi zapravo pomogla da ako ne dok sazri u političko-ekonomskim okolnostima, ono bar da se na planu podizanja morala građanima što je etičko-psihološka kategorija koju prosto ne radimo svi na isti način, već da biste energiju dijelili sa drugima potrebno je da je imate i da vam je Stvoritelj podario, to je bilo njihovo obrazloženje i naravno tome su i dodali tu neku moju referentnost kao muftije sandžačkog, glavnog muftije IZ u Srbiji, tokom 23 godine, potom su nabrojali i to što smo činili za to vrijeme, posebno u pogledu podizanja iz pepela IZ u Sandžaku koja je tada bila parče raspadnute zajednice u Jugoslaviji, a sada je postala jedna od najmodernijih IZ sa zaokruženim obrazovno-vaspitnim sistemom od dječijeg vrtića do univerziteta. IZ u Sandžaku je jedina IZ na kugli zemaljskoj koja ima sekularni univerzitet, ne postoji drugi primjer nigdje i to je prosto prvenac u cijelom regionu, čak možda i jedina u svijetu koja je sistem dječijeg vrtića podigla do najvišeg mogućeg nivou, izdavačku djelatnost, svoj vrlo slojevit i moderan medijski sistem, od hvatanja koraka sa izazovima društvenih mreža do jedne lokalne televizije, radio stanice i tako dalje, to je sve jedna mala zajednica postigla u značajnoj mjeri dok sam ja imao čast predvoditi tu zajednicu  i ljudi su smatrali da je jako važno ta iskustva ponuditi i cjelokupnoj zajednici sa sjedištem u Sarajevu. Ja sam počašćen takvim prijedlogom i takvim obrazloženjima.“ On je naglasio i to da Islam ne isključuje politiku i vjeru ali da su obje pozicije preozbiljne te da se ne bi obje mogle obavljati istovremeno te da živimo u sekularnom društvu gdje bi pokušaj zavođenja takvog primjera možda više škodio nego li koristio. „I kada sam otišao sa pozicije muftije na poziciju narodnog poslanika, i sada ukoliko bih dobio podršku da odem na poziciju reisu-l-uleme, ja hoću da kažem i svojim ponašanjem potvrdim da ja nisam neko ko po ukusu bira šta će da radi, ja sam vojnik svojih ciljeva u koje čvrsto vjerujem i meni apsolutno nije bitno da li nosim džubu i ahmediju muftije ili reisu-l-uleme, ili nosim odijelo političara, ili nosim odjeću nekog radnika.“ Akademik Zukorlić naglasio da mu je drago što su najveće zamjerke njegov automobil, to što se bavi sportom, što nosi trenerke te da ne mogu naći ništa drugo na polju rada, djelovanja, sposobnosti obrazovanja, zastupanja islama itd. „Kada sam izabran za najmlađeg muftiju u povijesti čovječanstva sa 23 godine, govor koji sam održao i za koji nisam bio spreman tog trenutka, sadržao je nekoliko rečenica i jedna od tih rečenica je bila „Ne znam koliko ću biti muftija, ali to što ću biti, ću biti“ to mi je bila rečenica koja je možda zvučala pretenciozno, na kraju krajeva ona je odraz neke moje odlučnosti, karaktera i prosto moga stava. Od tada mene su smjenjivali dva puta godišnje, svakog proljeća i jeseni su me smjenjivali po jednom, na srpskom bi se to kazalo hajdučki rastanak i hajdučki sastanak ili obrnuto, i naravno nisu uspjeli da me smijene 23 godine dok se nisam sam povukao. Apsolutno me to ne čudi, to mi je zapravo davalo jednu dinamiku za sve ono što sam radio iz razloga što prvo ukoliko podižete zajednicu koja je skoro bila zbrisana s prostora, ja sam to u nekim svojim nastupima kvalificirao kao povratak otpisanih i onda ilustrirao sam isto tako, znate kada ljudi sjede na jednom trosjedu i sjedi njih četvoro, kada jedan ustane, oni se svi pomalo pomaknu i opet nema mjesta, ako se taj četvrti vrati ponovo onda su oni uznemireni jer moraju ponovo da se tijesne, bez obzira što je on tu sjedio. Naša zajednica, naša prava, naše dostojanstvo u nacionalnom, etničkom, duhovnom, organizaciono, institucionalnom nakon pada osmanske države je ušlo u jednu agoniju, prosto smo posmatrani kao neki ostaci Turaka, što nismo bili, pa nam je fakturisano ono za šta nismo krivi, pa dok se sve to izdeferenciralo taman padne osmanska turska krivnja, dođe vehabijska, dođe neka teroristička, dođe neka džihadistička i tako dalje. Onda kada se počnete razvijati vi zapravo iako vraćate svoj prostor, onima koji su uzurpirali svoj prostor, vi jednostavno smetate, i oni su nervozni, pogotovo ako se odvažite da udarite na kriminalce, da udarite na razne krvopije ovog naroda, na razne uzurpatore slobode, uzurpatore bogatstva, naravno da se oni uznemire i pokušavaju boriti protiv vas. Svakako da oni neće reći da vi njima ugrožavate jer ja govorim javno protiv trgovaca narkoticima, protiv nelegalnih kockarnica, nelegalnih kladionica koje ubijaju našu djecu, naravno da time udarate u zmijska legla koja će sigurno probati da uzvrate udarac. On je istakao da je u ovu utrku ušao ozbiljno te da čini sve da svoju poruku predstavi članovima biračkog tijela. „Reis znači predvodnik, ulema znači učenjaci, ako prevedemo to jezički, vi ste titularno predvodnik učenjaka ili prvi među učenjacima, to znači da bi trebalo da zastupate principe znanja i učenosti i za mene je relevantno ono što islam dozvoljava i zabranjuje, mene ne zanimaju nekakve naslage tradicionalne koje nemaju nikakve veze sa islamskim učenjem prema tome ukoliko moj islam preferira sport, ja ću ne samo govoriti o sportu već i trenirati, rekreirati se, pokazati toj omladini da zapravo smo mi dužni da damo pravo svojem tijelu, svojoj duši, svom razumu, a ne samo da mi govorimo o nekoj duhovnosti a da imamo stomake od metar ipo i da se potpuno uništimo jer se ne krećemo zato što smo mi potpuno duhovni ljudi. Ono što mogu kazati jeste da sam u ovu utrku ušao do kraja ozbiljno, činim sve da moju poruku predstavim i evo već ću krenuti od ponedjelka na teren, idem u Goražde, pa Tuzlu, muftijstva sva obilazim, predstaviću svoj program članovima biračkog tijela ali ono što me čini tako da se lijepo osjećam uprkos tome što me za kratko vrijeme očekuje jako puno posla jeste da sam maksimalno ozbiljno ušao jer se radi o preozbiljnoj poziciji, ona se ne može tretirati drugačije, osim krajnje ozbiljno ali nisam ušao sa grčom, nemam potrebu da kritikujem aktuelnog poglavara. On je dobar čovjek, dobar vjernik, mislim da je na njegov način najbolji mogući kako bi obavljao ovu funkciju, mi smo u vrlo dobrim ličnim odnosima, ja sam ga podržao za prošle izbore, aktivno i birački, tada sam predvodio biračko tijelo iz Sandžaka koje mu je kompletno dalo podršku ali eto pošto su ga moji tada podržali, sada je red da njegovi podrže mene.“ Naglasio proces ostvarenja pune slobode u institucionalnom smislu te autonomnosti Islamske zajednice od ostalih društvenih faktora. „Svi mi koji smo preživjeli komunizam, mi smo ušli u neku vrstu krize identiteta, jer je jedna polustoljetna vladavina jednog antiteističkog, bezbožničkog, nasilnog režima zapravo značilo čupanje duhovnosti iz naših srca i kada to radite jako dugo, kada se mnogo generacija rodi i raste pod takvim režimom, ta jedna duhovna pustoš je nešto što dovede do određene krize identiteta. Padom Berlinskog zida i komunizma imate jednu neograničenu pa čak i nekontrolisanu žeđ za vjerom, zato ste imali neke obruse ekstremizma gdje ljudi koji su prežedneli za vodom, popiju više nego što treba i mogu da su ugroze, pogotovo ako je voda hladna. Zato je uloga vjerskih zajednica bila da kontroliraju taj povratak vjeri, što nije nimalo bilo jednostavno i nije nimalo bilo lahko, u toj emociji i želje komunizam je kod muslimana proizveo neku izoliranost od islamskog svijeta i onda se tu pojavila ta emocija da se vežemo za našu braću Turke, Arape itd. To naravno nije problem, mi treba da razvijemo svijest o pripadnosti univerzalnoj muslimanskoj zajdenici u svijetu koja se zove ummet i to je nešto što je sastavni dio vjere ali na bratskim i partijskim odnosima međupoštovanja, to znači da ukoliko mi pravimo saradnju sa Turcima, mi u tom slučaju sarađujemo vjerski i ne možemo miješati vjersko i nacionalno. Dobro došli gospodine Erdogane i gospodine Putine, ko god može da nam pomogne da naše rane cijelimo na Balkanu, dobro ste nam došli, ali nemoj da budemo mi nekakvi vaši ostaci jer nismo, to sam napisao i u programu. Mi nismo ostaci, mi smo domicijalni, autohtoni, autentični muslimani koji treba da razvijaju svoj muslimanski, bosanski, bošnjački, balkasnki i evropski identitet a sa svima ostalima da razvijamo partijske odnose na obostrano zadovoljstvo i međusobno poštivanje. Ja želim da ukoliko budem u prilici da predvodim muslimane da ih zaštitim, zajedno sa institucijom IZ, da oni imaju puno samopouzdanje u svom domicijalnom, domaćem, bošnjačkom, balkanskom i evropskom identitetu a da sasvim rasterećeno razviju odnose sa svojim komšijama hrišćanima, sa svojom braćom po vjeri širom muslimanskog svijeta jer samo u tako rasterećenom odnosu možemo da se zdravo razvijamo u protivnom ćemo doživjeti razočaranja. Prvo načelo moga programa jeste dovršiti proces pune emancipacije IZ, ostvarenja pune slobode i autonomnosti u odnosu na politiku. “ Na pitanje šta akademiku smeta Milorad Dodik istakao je da mu ne smeta personalno ništa ali da je politika koju on vodi pogrešna. „Ja samo ne mogu da se složim sa destruktivnom politikom ma čija ona bila, često sam u polemičkim emisijama sa srpskim intelektualcima i pokušavam da srpskim elitama poručim da će sebi nanositi zlo i svom narodu dokle god budu imali dvojne standarde, nepravičnost nikom nije donijela dobro. Da bi pravili bolju budućnost od prošlosti, mi moramo usvojiti neku zajedničku vagu, izbaždariti je po nekim zajedničkim duhovnim ili univerzalni etničkim principima, oni su i kod nas i kod vas i kod kršćana, hrišćana i kod muslimana i kod svih pripadnika nebeskih religija isti, mi moramo poći od toga. Ako govorimo o zločinima, onda kažemo definicija zločina je to, hajmo sada ako osuđujemo zločin, osuđujemo svaki zločin, bez tog dvojnog standarda. Međutim, tu nažalost još nema te hrabrosti, što se prebaci priča na Srebrenicu, isto kao da se desi amnezija, okrene se cijev na drugu stranu, to je šteta. Konkretno vezano za politiku pomenutog gospodina iz Banja Luke, dakle ono u šta sam siguran jeste da svaki pokušaj razbijanja BiH vodi novim ratovima a pošto se ja zalažem za pomirenje ja onda moram ukazivati da su politike koje prijete, pogrešne politike“ izvor: SANA

Nastavak na SandzakPress.net...