Izvor: Politika, 14.Avg.2013, 16:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ljudski resurs, faktor razvoja koji se najteže nadoknađuje
Neke profesije koriste pravo na dopunski rad više od ostalih i zato što država podleže pritisku jakih lobi grupa
Prema anketi o radnoj snazi, 14,8 odsto zaposlenih radi duže od punog radnog vremena, što znači da su bar tolike i razmere dopunskog rada. Podaci pokazuju da je taj rad više zastupljen kod muškaraca, kod onih s nižim i srednjim obrazovanjem, što sugeriše zaključak da je u većini slučajeva reč o onima koji su dodatno angažovani da bi obezbedili osnovna >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << sredstva za svoje domaćinstvo.
Unija poslodavaca se zalaže za zakonsko pravo na veći broj časova prekovremenog rada, što je u suprotnosti s njihovom ocenom da „nema posla” i da se zato ne zapošljavaju novi radnici.
Međutim, i ovaj problem nije jednostavan jer nekih struka na tržištu rada zaista nema dovoljno (na primer u zdravstvu: anesteziolozi, rendgenolozi itd), ali, s druge strane, ima i zloupotreba ovog prava i monopola pojedinaca.
Kad je reč o osobama koje su u penziji a istovremeno rade, podsećam da su neki poslovi, poput čuvanja objekata, kad se zarade isplaćuju na osnovu ugovora o delu, u današnje vreme dosta zastupljeni. Ali to su penzioneri sa iznosima penzija koji nisu dovoljni za izdržavanje porodice, a mlađi članovi su ili na školovanju ili ne mogu da se zaposle.
Zato jedan broj njih odlazi u inostranstvo. S tim u vezi treba reći da je ljudski resurs faktor razvoja koji se najteže nadoknađuje. Moramo prepoznati vrednost ljudskog kapitala, što je i učinjeno u raznim strategijama i planovima, ali ne i u realnosti.
Neke profesije koriste pravo na dopunski rad više od ostalih i zato što država podleže pritisku jakih lobi grupa, jer advokati, lekari, profesori univerziteta, razni menadžeri utiču na donošenje za njih povoljnih odluka. I mnogim poslodavcima je lakše da im dopunski radi dobro obučeni radnik nego početnik bez iskustva.
Sa druge strane, dešava se i to da dopunski rad i rad penzionera služi kao zaštita od nemaštine i socijalne oskudice, jer mnogi penzioneri rade na poslovima na kojima mladi ne žele da se angažuju, pogotovo ako su školovani. To njihove ambicije ne zadovoljava, što je i prirodno jer nisu završili školu da bi radili za 18.000 dinara mesečno.
Svi zajedno čine pomenutih 14,8 odsto rada, i to legalnog, koji pripada ovom dopunskom i drugim mimo redovnog, što nije mali procenat. Pominje se i siva ekonomija koja u BDP-u učestvuje sa 30 odsto.
Dopunski rad je potreban i zbog našeg školskog sistema koji ne daje kadrove spremne za radni proces, zbog čega poslodavci tvrde da ne mogu bez dodatnog angažovanja starijih radnika sa iskustvom.
Kod nas ima opština u kojima je i do 70 odsto radno sposobnog stanovništva bez posla, pa je besmisleno u takvim sredinama sputavati mlade da traže posao bilo gde, pa i u inostranstvu. Ne možemo očekivati ni njihov povratak na selo, jer dedovi današnjih mladih su se posle Drugog svetskog rata iz sela doseljavali u gradove. Kako da se sad unuci vraćaju u pusta sela, iako je poljoprivredna i prehrambena proizvodnja naša šansa.
Mere koje Savez samostalnih sindikata Srbije predlaže za povećanje zaposlenosti su: donošenje odgovarajuće strategije privrednog razvoja (a ne uopštenih populističko-propagandnih programa stranaka); reindustrijalizacija; preduzimanje svih raspoloživih mera kako bi se povećao nivo direktnih investicija u privredu i time omogućilo otvaranje novih radnih mesta; preispitivanje privatizacija (neuspešnih, kriminalizovanih…); ravnomeran regionalni razvoj…
U Srbiji je trenutno 1.716.410 zaposlenih i 776.354 nezaposlena. U poslednje četiri godine bez posla je ostalo 300.000 radnika (uz 100.000 onih koji rade na crno). Podaci pokazuju da je stopa nezaposlenosti dostigla kulminaciju i da država nije uspela da realizuje svoj plan na njenom zaustavljanju. Svaki treći radno sposoban građanin u Srbiji je bez posla, a u istoj poziciji je svaki drugi mladi.
Potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije
Vladimir Andrić
objavljeno: 14.08.2013.