Izvor: Politika, 27.Jul.2014, 18:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Državna značka
Kad se država izleči od svojih decenijama nataloženih sklonosti da bude mlađi partner Šarićima i sličnima, biće spasen i policijski posao
Šta se to događa sa srpskom policijom? Istim sredstvima proverava se iskrenost nesumnjivog krijumčara opijatima i sumnjivog policijskog generala. Zanimljivo, obojica su na detektoru laži prošli bez >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << znojenja, tikova i nekontrolisanih fizioloških reakcija.
Mašina kazuje da, govoreći različito o istoj stvari, niko nije lagao, mada se, na primer, Darku Šariću može da kiti koliko želi, a nosiocu značke ne. Pre nešto više od mesec dana, tačno u podne, predsednik se obratio naciji sa dramatičnom dijagnozom o zlim policajcima u samom vrhu. Istoga dana, premijer je smenio sve načelnike uprava, osim direktora Veljovića, koji je ionako nesmenjiv. „Izabran je na konkursu”, reče Vučić. „Inače bih i njega”.
U prošli četvrtak oglasio se i ministar, rekavši da u vrhu policije ima nepodopština, brljanja i teških zloupotreba, i da temeljna istraga sledi.
Na sredini i na dnu policijske piramide, hiljade policajaca pošteno i dobro rade svoj posao, za nedostojne plate i u radnim odelima koja se polako pretvaraju u zakrpe. Taj se rad razbija o vrh ledenog brega. Isti vrh lepo odene elitne jedinice za proslave na Makišu. Oni tamo pokažu sve što znaju, slikaju se sa državnim kremom i drugim zaslužnim građanima. Ako je tu i Dikić da nas podseti kako Bog i žandarmerija čuvaju Srbiju, utoliko bolje.
Život i smrt, pljačke i razbojništva, veza države i podzemlja, negovana i nedodirljiva razgranata mafija, razorna korupcija i nasilje daleko su izvan svake parade i egzibicione policijske idile. Bivši premijer i ministar unutrašnjih dela Ivica Dačić tek po okončanju svoje policijske avanture priznaje da ga u vezi s tim poslovima niko ništa nije pitao. Niti je sa svoje strane on to tražio. Pitali su ga zašto onda nije podneo ostavku, a on lakonski odgovara: „Nisu mi dali.”
Moguće je da je za njegovog nekonzumiranog mandata bitno ubrzan proces raspada etičkog okvira koji određuje delovanje policijskog vrha. Ako, naravno, tako nešto (vrh), uopšte postoji, i ako je sistem rada tog rasklimatanog sistema uopšte usklađen s potrebama države. O društvu da i ne govorimo, pa se tako u sveopštoj tabloidizaciji generalitet policije našao u sličnom položaju s karikaturalnim srpskim silikonskim izlogom.
Svejedno, nema znakova da je seča načelnika uprava donela neki boljitak. Ni ovde, kao ni bilo gde na drugom mestu, ne vredi čuvena Staljinova formula: „Kadrovi rešavaju sve.” Ne vredi dok se ne promeni sistem, a on se ne može promeniti na osnovu nesigurne i stidljive najave ministra Stefanovića.
U srpskoj političko-policijsko-mafijaškoj močvari, teško je ostati čist. Svemu se može odoleti, samo iskušenju ne. Zbog toga su ladice važnih policijskih fizionomija prepune zaustavljenih istraga. Bivši visoki policijski činovnik (nema čin generala), ovako opisuje logiku srpske borbe protiv kriminala: „Ako si džeparoš, razbojnik nižeg ranga, sigurno ćeš robijati. Ako ukradeš blok zgrada, skupo zemljište, pristanište, državnu struju, utajiš porez, bićeš kontroverzni biznismen. I još će te država pozvati da te pita za savet kako da izađemo iz krize. Pola takvih svake godine dolazi na kopaonička savetovanja. Znam ljude.”
Sudbinu države i njenog pokroviteljstva nad krupnim kriminalom određuju sile iz sive zone politike i podzemlja. U kretanju tim mračnim hodnicima, kompromitovani policijski generali su samo figure osrednjeg ranga. Mada se stiče utisak da oni gazduju svojim političkim gospodarima. Navodno ih imaju u šakama, jer o njima znaju više nego što se sme.
Ali, to je samo mitska čaršijska zabluda. Kao što je moć ministra Stefanovića, pritisnutog doktorskom hipotekom, skoro simbolična. Njegova upotrebna politička vrednost na nivou je premijerovog milosrđa.
Ovlašna analiza (otkrivenog) kapitalnog kriminala ukazuje nam na sveopštu neozbiljnost. Sve bi to bilo dobro za uveseljavanje depresivnog naroda, da nije smrtno opasno. Zar se Šarić u svom estradnom nastupu ne igra ozbiljnim stvarima, pa mu niko ništa ne može. On je dobio svoju pozornicu, ponaša se kao odvažni klovn, a takvi nastupaju samo u cirkusima. Da li je moguće da su policijski činovnici i drugi, još važniji mehanizmi države, u svoje vreme bili pod njegovom šapom? Naravno da jeste. Moć bez para nema značaja, a Šarić je umeo da plati moć i svemoć.
To znači da pare koje lako dolaze gospodare etičkim korpusom ove države. I nakaradnim vrednosnim prioritetima društva. Pa se tako može razumeti korupcija i raspad profesije u policijskom rukovodećem timu. To se ne može rešiti dramatičnim smenama, niti doživotnim mandatom Milorada Veljovića. Krijumčarenje više tona droge nije moguće bez ilegalnog atesta legitimne države. Kad se država izleči od svojih decenijama nataloženih sklonosti da bude mlađi partner Šarićima i sličnima, biće spasen i policijski posao. Ma ko bio ministar te sile.
Ljubodrag Stojadinović
objavljeno: 28.07.2014.
Tragom pradedove fotografije
Izvor: Politika, 27.Jul.2014
Pričali su Dragomiru Drašku Topaloviću iz Brđana kod Gornjeg Milanovca da je njegov pradeda i imenjak prešao Albaniju, u zimu 1915. godine. Pričali su mu da je, u povratku, dojahao u svoje selo na dobrom pastuvu koga...
Emil Gavrila borac protiv ugnjetavanja
Izvor: Politika, 28.Jul.2014, 12:56
Učeni Banaćanin je 1896. sastavio memorandum o nacionalnom, verskom i prosvetnom stanju bosanskih Srba. Nekoliko godina kasnije, odbio je poziv kneza Nikole da preuzme crnogorsko Ministarstvo pravde i organizuje...
Veliki rat i mali, veliki narod u njemu.
Izvor: Politika, 28.Jul.2014
Prilikom istorijske posete američkog predsednika Ričarda Niksona Pekingu, njegov državni sekretar Henri Kisindžer upitao je kineskog šefa diplomatije Ču Enlaja šta misli o Francuskoj revoluciji. Odgovor je...