Devet godina od podizanja krsta na barikadama u Rudaru (VIDEO)

Izvor: KMnovine.com, 02.Avg.2020, 20:38

Devet godina od podizanja krsta na barikadama u Rudaru (VIDEO)

Na dan Svetog Ilije Gromovnika, 2011. godine na barikadama na severu Kosova, uz pomoć prijatelja i meštana, četvorica mladića za svega neoliko sati podižu metalni krst visine 7 metara.




 ...


Piše: Ivan Maksimović







Sada možemo da kažemo da je to bio najdelotvorniji, najsnažniji >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << i možda jedini pobedonosni potez koga je sam srpski narod povukao. Navršilo se tri godine od tog podviga.

Vest sa srpskih barikada koja je obišla ne samo Srbiju bila je ona o događaju o kome niko nije očekivao da će se toliko pričati. Iako ne samo na svoju ruku tvorci ovog dela su se na kraju našli u situaciji kao da su počinili huligansko a ne patriotsko i hrišćansko delo. Ovako je to, po svedočenju onih koji su podigli i branili krst, izgledalo.

„Omladina Zvečana, nas četvorica, došlo je na ideju da se tu, pošto ima naroda, postavi jedan krst. Kako ništa ne smemo da radimo bez blagoslova naše crkve i političara hteli smo da odemo do Zvečana i tamo pitamo za blagoslov“ ispričao je tada jedan od mladića, vidno uznemiren zbog pogrešno stvorene slike i medijskim napadima na njih.


   
U trenutku kada je podignut.    




„Kad smo hteli da krenemo do Zvečana kod o. Bogija (zvečanskog paroha) vidimo tu protu Miliju i opštinske političare“. Pokazuje na kuću, čiji trem gleda na ulicu, u dvorištu kraj barikada. „Kažemo mi predsedniku Opštine Zvečan na kakvu smo ideju došli i on nam kaže „E, odlično, evo ti ga prota Milija!“. Tu mi lepo objasnimo proti Miliji šta smo zamislili i on oduševljeno kaže „O, odlična ideja – imate moj blagoslov, ja vam dajem blagoslov! Gde mi to da stavimo? „što se mene tiče, postavite ga na belu liniju“, kaže nam prota i pokaže rukom. Odmah mi tu krenemo u akciju! Sve ide kao samo od sebe, sami Bog gleda i pomaže! Da se ofarba sutra, kažu – Ne! sve ćemo da završimo večeras! Da osvane ujutru završen“.

Tako je i bilo. Svako ko je mogao pomagao je na svoj način, oni koji nisu mogli da pomažu drugačije – pevali su. Sve vreme dok su krst postavljali – narod je pevao rodoljubive pesme. Trenutak kao na mestu izvan ovoga sveta.  
Ali, „gde je velika svetinja tu su velika i iskušenja“, pa se tako nastavilo odvijanje ovog događaja. 


   
Na tom mestu je postavljen krst jer s tu narod od početka okupljao. Ovako je izgledalo bez krsta.    



Mladić koji je o ovome svedočio, sav ponosan i radostan zbog uspešnog podviga, sutradan kreće na posao. Vrlo brzo javljaju mu da je ispao veliki problem zbog postavljenog krsta. Mislio je da to KFOR želi da ga ukloni.

„Dolazi odmah ovamo, došao prota Milija! Mi ga ovde zovemo i „Preduzimač“ ume on tako, radi on... Odem ja tamo, prota ljut, dere se na nas „ja sam rekao na brdo da se postavi“ kaže prota nama“. Čak je pripremljen i materijal i da se izrade ikone i da se još malo uredi taj deo. Međutim, prota Milija insistira da se krst ukloni! Tu poviču prisutni „ne može krst da skine, narod ga je postavio“ ne daju krst. Poslao prota Milija nekog dečka da uzme brusilicu na stovarište gde smo ga i napravili. Čovek mu donese to što traži i pružajući mu brusilicu upita „a za šta vam treba?“ – „da isečemo krst! Naređeno je da se krst skine“ „ne može brusilica“ kaže onaj čovek.

Niko od aktera nije očekivao sledeće „zovu protu Miliju da vide šta je, kako je a on kaže „ma to su huligani i ajvani“ za nas koji smo ga pitali i dao nam blagoslov za to. Valjda se sad okaljao pred svojim nadležnim a kad smo ga pitali tu su bili i političari pa je hteo pred njima da se dokaže“. 
 
Uskoro stiže i poziv iz sedišta uzurpirane Eparhije raško – prizrenske u Gračanici koji izaziva revolt kod naroda na barikadama i aktera ove priče. „Mi smo se ogradili od toga i više nećemo dolaziti na barikade. Nemate više našu podršku“ rečeno je iz Gračanice kada su konačno shvatili da narod neće pomeriti krst sa tog mesta.

„Nisu nam rekli da će Teodosije da dođe da to osvešta, niko to nije ni pomenuo. Mediji su to sami rekli“ tvrde idejni tvorci ovog krsta.

Međutim ni tu se priča ne završava i neverica postaje sve veća „prota Milija tu, da bi se izvukao, počne da cinkari Bogija (zvečanskog protu)! „eto, Bogi vam je pobegao, otišao na more“ a on je otišao na odmor i pre nego što se sve ovo desilo! Ja ne mogu da verujem čovek nosi krst i mantiju i da tako laže!“ priča ovaj, sada već preneraženi mladić.

Međutim, pritisci se tu ne završavaju, naprotiv. Ono što je usledilo niko nije mogao ni da pretpostavi. Pozivi, ubeđivanja, pretnje, sve sa ciljem da taj krst bude uklonjen. Nasuprot svim očekivanjima najjači zahtevi stižu od predstavnika Srpske pravoslavne crkve pa čak i od Patrijarha lično! 


   
Natpisi u nekim od medija. I danas ih možete pogledati ako kliknete na: Vesti onlajn, B92, Kurir, preporučujemo da pročitate i komentare posetilaca ovih internet glasila, na ovaj zahtev patrijarha i "SPC". Ovu fotografiju možete više puta uvećati klikom na nju.    
 
Može sa potpuno sigurnošću zaključiti jedno – krst nije predstavljao provokaciju i nije mogao da isprovocira nikakvu reakciju koja bi pogoršala stanje. Sveukupnom analizom tadašnjih događaja sasvim se može dokazati da je jedini cilj bio raslabljenje srpskog naroda i konačna predaja naroda i teritorije severa Kosova pod šapu Šiptara iz Prištine. Sve to od strane predstavnika srpske države i crkve.

Nije teško zaključiti odakle motivi za ovakvo ponašanje. Nešto manje od mesec dana pre toga, 11. septembra, uzurpator trona Eparhije raško-prizrenske, Teodosije, sreo se sa Hašimom Tačijem i srdačno rukovao a sve to na banketu povodom dočeka novog okupatorskog generala NATO-a. Dakle sve to dešavalo se dok je srpski narod provodio noći na barikadama braneći zemlju upravo od nasrtaja šiptarskih bandi koje su u stvari ne samo podršku već i direktna uputstva za sve to dobijali baš od okupatora na čijem banketu se tada našao Teodosije. A da pomenemo i to da se do tog trenutka ni jedan zvaničnik države Srbije nije sastao niti našao sa Tačijem na bilo kakvom službenom događaju. To je bio prvi susret dve neprijateljske strane i to u vrlo srdačnoj atmosferi! Možda je krst bio opasnost upravo po remećenje tog prijateljstva...



   
Mesec dana pre podizanja krsta na barikadama.    


To se, izgleda, nije smelo dovesti u pitanje pa se pretnja iz Gračanice u potpunosti ostvarila. Od tog dana, iako su sirene i protesti bili izuzetno česti, niko se od sveštenika i monaha uzurpirane Eparhije – nikada više nije našao sa na tim protestima dajući tako legitimitet svim budućim nasrtajima na srpski narod. A to se moralo posvedočiti i potpisom, na papiru. Tako su dečanski monasi – pred objektivima, prvi uzeli šiptarska dokumenta i opet prvi priznali takozvanu „državu Kosovo“.


   
Dečanski monasi uzimaju dokumenta tvorevine koja je nastala rušenjem njihovih svetinja, progona i ubistava njihove braće.    



Baš iz manastira ukome je Teodosije bio nastojatelj. Takođe su se susreti sa šiptarskim „zvaničnicima“ nastavili a mnogi od Srba koji su u institucijama nepriznate države bili su i nagrađeni, što je najgorem, u hramovima odmah nakon bogosluženja.

A krst je stajao na svom mestu. Postavljen baš na belu liniju, na magistrali, odolevao je svim vetrovima i udarima. Tokom susreta i razgovora predstavnika Srba na Kosovu i Metohiji sa okupatorskim oficirima, predmet razgovora uvek je bio baš ovaj krst o čemu god drugom da se inače radilo.

Prvog juna 2012. godine, okupatorske jedinice kreću da silom ruše srpske barikade. Blokirajući most na Ibru, u opštini Zvečan, ranjavaju nekoliko ljudi vatrenim oružjem, neki bivaju uhapšeni, neki prebijeni. Barikade uklanjaju ali ne i znamenje. Znali su da je to vrlo osetljivo pitanje za srpski narod a najslađa pobeda je kada na svoj poraz pristanete. Želeli su da Srbi sami uklone krst i tako se ponize pred njihovom „silom“. U daljim pregovorima nastavljaju sa sve većim pritiscima i najavljuju da će doći njihova tehnička ekipa da ukloni krst s puta. Glavni razlozi bili su saobraćajni propisi koje krst ne ispunjava i tako navodno ugrožava bezbednost, a radilo se o nekoliko centimetara.


   


I dalje se neprestano potvrđuje ono što je krst pratilo od nastanka same ideje – Božiji blagoslov.

„Da si samo video kako je išao posao, od organizacije do postavljanja, ma ne bi mogao da veruješ. Sam Bog nam je pomagao! Ovo je, bre, Božija barikada“ sa potpunom sigurnošću je tada opisao jedan od mladića koji su sagradili krst.

Sa tim istim blagoslovom, a prema ideji koju je tadašnji predstavnik gradskog muzeja u Kosovskoj Mitrovici još krajem 2011. godine predložio opštini Zvečan, udruženim sredstvima ove dve opštine za jedan dan uređuju čitav prostor, krst podižu na još jedan metar visine, izgrađuju bankinu, rasvetu, put se širi za oko metar, sadi cveće i postavlja ostala dekoracija. 

U dokumentu kojim se predlaže tehnička zaštita uređenjem prostora oko ovog krsta, pre samog iznošenja navodi se jedna izuzetno važna činjenica:

"Naše barikade u Zupšu i Rudaru su simbol otpora i trpljenja "Za krst časni i slobodu zlatnu" i svako od pravoslavnih Srba, ko to potire, nije braći na pomoć. Sada vam braćo moram napomenuti jednu bitnu činjenicu Znak Sa Neba da je čuje srpski narod i cela svetska javnost, a to je: Prisustvo Presvete Trojice i darova Duha Svetoga je u ovim srpskim barikadama nesporno što se dokazuje i činjenicom da 13 dana Barikadu u selu Rudare (a koliko čujem i u Zupču) neće privremeno da pomera ni Gospod Bog naš jer 13 dana nije umrlo ni jedno lice u Kosovskoj Mitrovici i Zvečanu, a koja se sahranjuju na gradskom groblju u Rudaru. Do uspostavljanja ovih, za Srbe nužnih barikada svakodnevno su vršene jedna ili više sahrana. Neka mi Gospod Bog oprosti što ovo javno iznesoh, i da nas još jače utvrdi u veri našoj".

Fotokopija prosleđenih dokumenata sa predlogom uređenja prostora oko krsta:




Dve srednje strane dokumenta koji je u formi predloga poslat opštini Zvečan sa konkretnim predlogom koji tek godinu dana kasnije biva ostvaren.  


Shvativši da narod neće prihvatiti ideju o uklanjanju znamenja, ili možda strah da će ga već jednom prevareni narod odbaciti ili da bi se dodvorio narodu koji je ostao nepokolebljiv i tako prikupio "političke poene" ali on to radi - tek pošto ga u medijima predstavnici srpskih opština prozivaju da ih javno podrži u svojoj nameri da sačuvaju krst za koji su predstavnici Srba okupatoru već predočili plan o ograđivanju i postavljanju kompletne signalizacije radi potpune bezbednosti saobraćaja u tom delu puta! Dakle, kada ništa nije uspelo da slomi narod iskorišćen je momenat kratkog pamćenja i onaj ko je bio najveći protivnik prikazuje se u suprotnom svetlu - tek kada više nije imao kud.

Krajem jula počinju radovi i dalje pod izvesnom pretnjom i opravdanom sumnjom o uklanjanju od strane okupatora koji je gotovo uvek prekršio svoju reč.



Teška mehanizacija, majstori svih profila, radnici, materijal, doneti su u rekordnom roku. Svi rade kao "švajcarski sat". kada se neki propust uoči onda taj ko je video uzima u ruke alat i popravlja šta treba bez da to prebacuje na nekog drugog. Sve se odvija savršenim redom i brzinom.

Ipak, u jednom trenutku počinje nevreme, jak vetar, pljusak, nemogući uslovi za rad. Posle desetak minuta provedenih u zaklonu, potšo se neznatno stišalo nevreme, radnici izlaze napolje, uzimaju alat u ruke i zajedno sa svojim šefovima nastavljaju posao po kiši. Svedoci kažu da je sutradan KFOR bio u potpunoj neverici ne mogavši da shvati da je sav posao urađen za jedan dan. Ovaj kratki film govori baš o tome:

POGLEDAJTE VIDEO:



Mediji su, i pre nego što je krst bio podignut, naveli da će ga osveštati Teodosije. To je proizašlo iz želje prostog naroda koji nije mogao da shvati da oni koji su učinili sve da dođu na mesto eparhijskih činovnika mogu biti protiv samog krsta. Mladići koji su sve ovo sproveli to ni jednom nisu pomenuli. Vrlo brzo je postalo jasno da ga niko od njegovih neće osveštati jer u pokušaju da ga skine odatle, prota Milija je pred narodom znamenje nazvao „gomilom gvožđa“. To ga je svakako zauvek odredilo kao nekoga ko neće moći da izvrši čin osvećenja, narod mu to neće dozvoliti. Druge nisu ni pozvali. U tom metežu prosto nisu uspeli da se snađu jer su pre svega morali da brane krst od sveštenstva. Do danas on nije osveštan ali je svakako postao svetionik i odrednica. Postao je oružje, brana, štit, inspiracija... 




Danas više ne postoje barikade, uklonjeni su i ljudi koji su ih mogli organizovati, ugašene su i institucije odakle se masovno polazilo na barikade. Sve što smo branili dovedeno je u pitanje i gotovo ništa nije ostalo od vremena koje je uzburkalo nacije, armije i medije.

Gotovo ništa, ostao je jedino krst koga je postavio narod na Svetog Iliju 2011. godine. 

*NAPOMENA: tekst je prvi put objavljen u nedelju, 02. avgusta 2014. godine




PROČITAJTE JOŠ:  Godišnjica napada KFOR-a u Zvečanu, ranjavanje Srba, uništavanje imovine, uklanjanje barikada... - KM NovineGodišnjica napada KFOR-a, ranjavanja Srba, uništavanja imovine, uklanjanja barikada... #Kosovo #Metohija #Srbija #KFOR #Napad #Zvečan Na današnji dan 2012. godine, okupatorske snage KFOR-a, pre svih nemački i američki vojnici, brutalno su napali Srbe, civile, pucajući i razarajući sve pred sobom.


PROČITAJTE JOŠ:  Ivan Maksimović: Dvadeseta godina od zaboravljenog bombaškog napada na srpsku pijacu kod Kosova Polja - KM NovineIvan Maksimović: Dvadeseta godina od zaboravljenog bombaškog napada na srpsku pijacu kod Kosova Polja #Pijaca #Bresje #Kosovo_Polje #Granatiranje #Bombe #Zločin #Masakr #Teror #Šiptari #KFOR #Britanci #kmnovine Ovog 28. septembra ušli smo u dvadesetu godinu od zločina i granatiranja srpske pijace u Bresju kod Kosova Polja kada su 1999.


PROČITAJTE JOŠ:  Teodosije 'osveštao' prvu crkvu koju gradi tzv ''republika Kosovo''! - KM NovinePočetak izgradnje novog hrama na teritoriji Eparhije raško-prizrenske finansiranog parama tzv. "republike Kosovo", po svemu sudeći predstavlja i početak izgradnje "kosovske pravoslavne crkve", posebno imajući u vidu redovne međuverske susrete i Teodosijevo angažovanje u njima. Ova, slobodno možemo reći, politička "crkva", posvećena je jednom od najuspešnijih srpskih vladara i jednom od najvećih boraca i državnika za sve vreme postojanja Srbije - svetom Despotu Stefanu Lazareviću.




Autor: Ivan Maksimović   l     Kontakt


Odmah po zavšretku studija počinje da radi kao novinar, što postaje njegovo osnovno zanimanje, pa tako njegove fotografije i tekstovi bivaju objavljivani u svim vodećim srpskim medijima.

Po napadu Šiptara na sever KiM i podizanju barikada, ponovo se samostalno aktivira pokrivajući one teme koje su mediji predstavljali lažno ili ih skrivali. Postaje jedini novinar na Kosovu i Metohiji koji otvoreno kritikuje državnu vlast i njenu veleizdaju počinjenu Briselskim sporazumom.


Rođen je i živi na Kosovu i Metohiji.
KM Novinama je potrebna vaša podrška - pročitajte zašto KLIK
Izvor: KM Novine    :: © 2014 - 2020 ::    Hvala na interesovanju

Pogledaj vesti o: Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

Nastavak na KMnovine.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta KMnovine.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta KMnovine.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.