Izvor: BanjalukaLive.com, 06.Maj.2016, 00:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Uraniti zoru prevariti: Narodna vjerovanja na Đurđevdan
Srpski pravoslavni vjernici 6. maja obilježavaju Đurđevdan, praznik Svetog velikomučenika Georgija. Pored Nikoljdana, Jovandana i Aranđelovdana ovaj praznik važi za jednu od najvećih slava kod Srba. Đurđevdan je najveća proljećna slava i prema narodnom računanju vremena predstavlja polutar godine. Naime, vrijeme se računalo od i do Đurđevdana. Zbog doba godine u kome se slavi, ovaj praznik vezuje se za plodnost stoke, dobre useve, zdravlje, kao i udadbu i ženidbu ukućana. Ko je bio >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << Sveti Georgije? Georgije Lidijski, kako mu je bilo pravo ime, živio je u trećem i četvrtom vijeku nove ere. Bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana. Tu se istakao odanošću i hrabrošću. Zbog dobrog služenja vojske brzo je napredovao, a već u 20. godini car Dioklecijan lično mu je dao čin komita, tj. vojvode. Za vrijeme jednog od najvećih progona Hrišćana, Georgije prizna caru da je i on sam Hrišćanin. Danima je sveti Georgije bio mučen i kažnjavan, ali ni tako ne htjede da se odrekne svoje vjere, da bi ga 6. maja 303. godine carevom naredbom obezglavili. Legenda o Svetom Georgiju i aždaji Prema vjerovanju, u jezeru u blizini grada Lida u Palestini živjela je aždaja. Aždaja je često napadala žitelje tog mjesta i palila im selo. Kada se mještani obratiše vladaru za pomoć, on im naredi da svakoga dana žrtvuju po jedno dijete, kako bi namirili aždaju. Tako i bi, sve dok jednog dana i vladareva ćerka ne dođe na red. Uplašena djevojka stajaše kraj jezera, ali se tada pojavi Georgije na konju, držeči koplje u ruci. Kada zmaj izađe iz jezera, Georgije mu zabi koplje u čeljust, obori ga na zemlju i savlada. Narodna vjerovanja i običaji Mnogi narodni običaji vezuju se za ovaj praznik, pa tako, veče prije Đurđevdana domaćica potapa u posudu proljećno bilje, dren, zdravac, grabež i čuvarkuću koja je farbana u vrijeme Uskrsa. Posuda se zatim ostavlja u bašti pored ruža da prenoći, kako bi ukućani imali dobro zdravlje u godini koja slijedi. Za ovaj Đurđevdan mladi se kite zdravcem - da budu zdravi, selenom - da im duša miriše kao selen i koprivom - da kopriva peče bolesti. Takođe se i opasuju vrbovim prućem, da budu napredni poput vrbe. Prema narodnim vjerovanjima, ako je na Đurđevdan vedro, godina će biti rodna. Ukoliko toga dana i sutradan pada kiša, ljeto će biti sušno, a ako se kiša nastavi i trećeg dana, ljeto će biti kišovito. Prije zore odlazi se na zajednički đurđevdanski uranak u prirodu. Uz pjesmu, hranu, piće igru i veselje, slavi se dok sunce ne zaađe. Ponekad se odaberu mladići koji če otići pre svih u prirodu, kako bi sve pripremili za okretanje jagnjeta na ražnju, neizostavnog dijela proslave Đurđevdana. Piše: Jelena Majstorović, dramaturg
Nastavak na BanjalukaLive.com...
