Izvor: BanjalukaLive.com, 14.Avg.2015, 11:50   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Republika Srpska? Gdje je to?"

Njemački dnevnik "Velt" piše o Republici Srpskoj, kao "crnoj rupi" na turističkoj karti Evrope i navodi da bi niske cijene mogle biti jedan od razloga, zašto bi tamo trebalo otputovati. "Sigurno da ćete tako lijepu prirodu, kao na Sutjesci i Jahorini, naći i u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj. Ali teško da ćete naći prenoćište s doručkom za 35 maraka (18 evra), ili na primjer u Trebinju svježu pastrmku s roštilja sa krompirom i spanaćem za šest maraka. E, tu teško da možete pronaći >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << zamjerku", piše autor reportaže Alan Pozner. On napominje da se Trebinje, u kojem se može prošetati osmanlijskim starim gradom i popiti kafu u austrougarskom dijelu grada pod čuvenim Platanima, nalazi samo pola sata od jadranske obale i preskupog Dubrovnika. "A na zelenoj pijaci pod platanima možete kupiti čuveni 'sir iz mešine', domaću šljivovicu, povrće, med, suvo meso...", piše "Velt", a prenosi njemački radio "Dojče vele'. "U kakvu Republiku? Srpsku? Nikad čuo. Gde ti je to? Aaa u Bosni...", tako počinje reportažu o RS novinar "Velta", citirajuci reakcije prijatelja i kolega na pomen da će tamo da putuje. "A to je već dobar znak", navodi, Pozner i piše da su užasne slike sada prošlost. "Još prije 20 godina Bosna i Hercegovina je bila mjesto odakle su stizale stravične vijesti. Iz gradova poput Sarajeva i Mostara, Banjaluke, Višegrada i Srebrenice stizale su slike kuća u plamenu, kolona izbjeglica, vojnika, masovnih grobnica... Ali te užasne slike odavno su prošlost koju i Bosna i Hercegovina (BiH) sada polako može da zaboravi. Došlo je vrijeme da se zemlja ponovo oktriva kao turističko odredište. I to njen srpski, hrišcansko-pravoslavni dio - RS koja je crna rupa na turistickoj karti Evrope i toliko nepoznata da imate osjećaj kao da se radi o Mjesecu", piše novinar i napominje da je multikulturna slika BiH, kao iz Andrićeve "Na Drini ćuprije" zapravo samo nostalgično sjećanje. "Godine 1995. zemlja je podijeljena na dva autonomna entiteta: muslimansko-katoličku federaciju i srpsko pravoslavnu RS. Granica između entiteta je nekadašnja linija fronta iz građanskog rata. Kontrolnih punktova i vojnika više nema. Jedino što upada u oči jeste srpska trobojka pored puta što označava srpski dio države, kao i natpisi na ćirilici. Posvuda su nikle nove crkve. Ali, sa ove, kao i sa one strane granice, govori se isti jezik, svi pripadaju južnoslovenskoj etnickoj grupi naroda i svi plaćaju 'konvertibilnom markom' koja zapravo odgovara nekadašnjoj njemačkoj marki. Svi imaju istu, jugoslovensku prošlost, svuda se pije šljivovica i svuda je ista balkanska kuhinja. I ovdje se turistima govori da je vrijeme mržnje prošlost, ali ipak nema ni približavanja jednih drugima", piše "Velt". "Kao u nekom propalom braku svi žive u jednoj državi. Nijedan Srbin ne navija za reprezentaciju BiH, a državnu zastavu zovu 'vartina zastava'. I bez obzira na to što su džamije u RS obnovljene sredstvima EU, one ostaju prazne kao što ostaju prazne i pravoslavne crkve u Federaciji BiH", navodi autor i ističe da je Federacija u ovoj podjeli sa pitoresknim Mostarom, Sarajevom gradom partija i hodocasnickim mestom Međugorje dobila bolje karte. "Ali covjek može da posjeti obija dela zemlje i to bi zapravo trebalo da učini. Jer i u RS ima ljepota koje bi trebalo otkriti: rafting i kajak u kanjonima u okolini Banjaluke, pecanje u kristalno čistoj vodi, skijanje na olimpijskoj Jahorini, vožnja maunti-bajkom, planinarenje ili lov u planinama i prašumama Nacionalnog parka Sutjeska nad kojim kruže orlovi, a stanuju srne i jeleni, divlje svinje, vukovi i medvjedi.", savjetuje dnevnik. List dalje piše o Andrić gradu u Višegradu ili (kako ga autor naziva) 'Balkanskom Diznilendu', koji je osmislio Emir Kusturica. "Emir Kusturica se krstio i prešao na pravoslavnu vjeru. Za njega je i Radovan Karadžić koji je pred Haškim sudom optužen za genocid i druge zločine, heroj. A u kafićima Andrić grada vise fotografije ostalih heroja: Gavrila Principa, ali i Vladimira Putina...", piše Pozner i napominje da je Višegrad prije rata bio većinski muslimanski (zapravo je u gradu živjelo 70 odsto muslimana), a danas samo oko deset odsto. "Ali nijedan grad ne odslikava u toj mjeri tzv. etničko cišcenje kao Srebrenica gdje je u julu 1995. ubijeno oko 8.000 ljudi. U Potočarima se mogu vidjeti hiljade bijelih nišana, a na svakom stoji napisan stih iz Kurana na arapskom i srpsko-hrvatskom", kaže se u tekstu. Tu je i Banjaluka, ranije industrijski grad, a danas poznata zahvaljujući univerzitetima, kafićima i barovima, kaže autor. "Preko dana grad djeluje uspavano, jer mnogi stanovnici uživaju preko dana pored Vrbasa gdje pecaju i roštiljaju. Sve je idilično do trenutka dok ne dođu dvojica muškaraca srednjih godina koji uzvikuju stare ratnicke parole i uzdižu tri prsta, pozdrav srpskih nacionalista", piše "Velt". "Igor posmatra scenu bez reakcije na licu. Taj gimnazijalac je lokalni heroj - najbolji banjalučki skakac s mosta. On se takmiči i u skokovima sa Starog mosta u Mostaru. A, most koji su gradile Osmanlije, uništen u posljednjem ratu, obnovljen je - takođe zahvaljujući njemačkom novcu. Turistima koji borave u Dubrovniku stari grad u Mostaru i Stari most su omiljena destinacija, a turisticki vodiči rado pričaju da je obnova Starog mosta zapravo simbol prevladavanja mržnje i nasilja. Ali stvarnost je ipak drugačija", zaključuje Pozner.

Nastavak na BanjalukaLive.com...

Radio Televizija Vojvodine: Nemački novinar otkriva Republiku Srpsku