Tuđe ime na ognjištu nemanjićke države

Izvor: Večernje novosti, 21.Jan.2018, 09:08   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tuđe ime na ognjištu nemanjićke države

Knjiga istoričara iz Sjenice Saliha Selimovića "Raška ili Sandžak". Od 25 sandžaka pod Turcima, ostao samo naziv na jugozapadu Srbije NA prostoru nekadašnjih srpskih i jugoslovenskih zemalja s najbližim okruženjem krajem 17. veka bilo je 25 sandžaka. Novopazarski je osnovan oko 1790. godine, s Novim Pazarom kao administrativnim sedištem, iako su sandžak-begovi i kasnije kajmakami najčešće boravili >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << u Sjenici. Ovaj sandžak je tri puta ukidan. U turskom carstvu početkom 19. veka bilo je 290 sandžaka, ali su svi ukinuti 1921. godine i ime se jedino kod nas zadržalo. Ove činjenice su okosnica nedavno objavljene knjige "Raška ili Sandžak" mr Saliha Selimovića, istoričara iz Sjenice, u kojoj je on sabrao članke i publicističke radove o prošlosti Stare Raške, nekim aktuelnim temama, pre svega istorijskoj utemeljenosti dva imena (termina, toponima) - Raška ili Raška oblast, koji uglavnom upotrebljavaju pravoslavni Srbi, dok muslimani i Bošnjaci koriste tursko ime Sandžak.PROČITAJTE JOŠ: Stefan Prvovenčani temelj srpske države KORISTEĆI izvorne dokumente i bogatu literaturu i prateći prilike od turske okupacije Stare Raške u prvoj polovini 15. veka, novog administrativnog ustrojstva, preko islamizacije i prisilnih migracija, Selimović osvetljava istorijske činjenice i podseća: - Sandžak je turska reč i znači zastava. Sandžaci su bili samo administrativne jedinice kojima su upravljali sandžak-begovi kao vojnim plenom, dobivši od sultana sandžak, odnosno zastavu kao simbol vlasti i komandovanja vojskom sandžaka. Posle donošenja Vilajetskog zakona 1865. godine, sandžaci su dobili status upravnog područja u rangu okruga, bez ikakvih političkih, verskih i etničkih posebnosti.PROČITAJTE JOŠ: Srbija zaboravila svog prvog kralja Ime Sandžak se potpuno odomaćilo u opštinama Novi Pazar, Sjenica, Tutin i Prijepolje, kao i nekoliko opština severa Crne Gore, dok se komšije u Novoj Varoši i Priboju oštro protive svojatanju, svrstavanju i crtanju karata. Ovo ime je često povod za tenzije na jugozapadu Srbije, za trvenja i zapaljujuću atmosferu u političkim i politikantskim prepucavanjima. Na stranicama knjige, u izdanju Srpske radikalne stranke, autor nizom svedočanstava tvrdi da nisu samo Turci "kumovali" nazivu Sandžak, već i Švabe. Politički pravac koji su utemeljile austrougarska diplomatija i vojska - temeljac je aktuelnih zbivanja i zahteva za specijalni status ili autonomiju Sandžaka, kao i prihvatanja ovog naziva za nekadašnje ognjište nemanjićke države. Grupa austrougarskih oficira u Dugoj Poljani kod Sjenice 1916. godine - Pošto se Novopazarski sandžak nalazio u okviru Bosanskog vilajeta, Austrougarska je 1878. zahtevala i njegovu okupaciju, da bi sprečila stvaranje zajedničke granice Srbije i Crne Gore ili eventualno njihovo ujedinjenje. Taj prostor je Beču bio potreban i kao koridor za njegovo napredovanje prema Egejskom moru. Velikom političko-diplomatskom aktivnošću to je delimično sprečeno, pa je Austrougarska sa svojom vojskom 1879. zaposela samo Pljevlja, Priboj i Prijepolje. Porta je od tog područja organizovala Pljevaljski sandžak, pa je nastao period dvovlašća - piše Selimović.SJENIČKA REZOLUCIJA U ODGOVORU na pitanje otkud i zašto Sandžak, mr Selimović ukazuje i na Sjeničku rezoluciju: - Kruna okupatorskog razornog delovanja bilo je održavanje konferencije muslimanskih prvaka iz gradova nekadašnjeg Novopazarskog sandžaka u Sjenici, 13. i 14. avgusta 1917. U Rezoluciji, koju je potpisalo 12 gradonačelnika, traženo je izdvajanje Stare Raške i pripajanje Bosni i ulazak u sastav Austrougarske monarhije. KASNIJE se ustalilo samo ime Sandžak, u smislu neke posebne teritorije u odnosu na okruženje. To se činilo u diplomatskim krugovima Austrougarske, Turske i Nemačke, jer je ovo područje bilo veoma pogodno za političke i diplomatske manipulacije, posebno sa njegovim muslimanskim stanovništvom, stvarajući mu iluziju o nekom povratku "na staro", predstavljajući se kao oslobodioci od "omražene srpske i crnogorske okupacije". - Najstarije i, po mom ubeđenju, najadekvatnije ime ovog prostora jeste Stara Raška, koja je bila embrion srpske srednjovekovne nemanjićke države i duhovnosti, koju su Turci Osmanlije definitivno uključili u svoju državnu teritoriju polovinom 15. veka - tvrdi Selimović. - To ime Regnum Rasciae bilo je prisutno u izvorima zapadne provenijencije sve do početka 20. veka. Doduše, Stara Raška je širi pojam od Raške oblasti i Novopazarskog sandžaka, ali je istorijski utemeljen i ne bi trebalo da to ikome smeta. Srbi u Raškoj oblasti su lakomisleno, kako to mnogi priznaju, i sami počeli da prihvataju naziv Sandžak za istorijsko jezgro svoje najstarije države, pogotovo posle zasedanja ZAVNOS-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka), 20. novembra 1943. godine u Pljevljima. Poslednjih godina upućuju oštre zamerke čelnicima Srbije, pa i nekim naučnim radnicima, što u javnim istupima koriste naziv Sandžak.

Nastavak na Večernje novosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.