Izvor: B92, 16.Sep.2009, 19:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tužilac: Optuženi da se osude
Beograd -- Tužilaštvo je zatražilo da se optuženi za pomoć izvršiocima ubistva braće Bitići jula 1999. godine oglase odgovornim i krivim za zločin i da se osude po zakonu.
Bivši pripadnici Posebnih jedinica policije (PJP) Sreten Popović i Miloš Stojanović optuženi su da su nezakonito uhapsili braću Ilija, Mehmeta i Agrona Bitićija 8. avgusta 1999. godine, posle izdržavanja prekršajne kazne u Prokuplju >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << i predali ih nepoznatim maskirnim licima, pripadnicima MUP-a.
Zamenik tužioca za ratne zločine Dragoljub Stanković je u svojoj završnoj reči kazao da je utvrđeno da su braću Bitići od čuvara zatvora iz Okružnog zatvora u Prokuplju preuzeli pripadnici PJP-a i odvezli ih u vežbovni kamp u Petrovom Selu, gde su ih zatvorili u jedan priručni magacin.
Tužilac je kazao da braću Bitići "po nalogu rukovodne strukture MUP-a Srbije, načelnika OUP Prokuplje i upravnika zatvora u Prokuplju, radnici zatvora - rukovodilac smene i dvojica stražara zadržavaju do dolaska "ekipe" - pripadnika PJP-a".
On je dodao da su, umesto da braću Bitići otpuste iz Okružnog zatvora u Prokuplju i deportuju van granica tadašnje SRJ, a po presudi suda iz Kuršumlije, radnici zatvora u Prokuplju predali pripadnicima PJP.
Kako je kazao tužilac, po nalogu Popovića pripadnici PJP-a su braću Bitići prevezli u kamp u Petrovo Selo, da je sve to urađeno po nalogu generala policije Vlastimira Đorđevića, tadašnjeg načelnika resora Javne bezbednosti u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Tužilac je naveo da je Stojanović kao vođa tima, po naredbi svog komandira Popovića, odredio dvojicu pripadnika njegove jedinice da mu pomognu u izvršenju tog zadatka, što su oni i prihvatili.
Stanković je rekao da, prema stanju u spisima sudskog predmeta, Popović je izvršio primopredaju braće Bitići, za sada neidentifikovanim pripadnicima policije, koji su ih zatim odvezli van kampa u pravcu mesta gde se nalaze masovne grobnice udaljene svega 300-500 metara od kampa.
Nekoliko godina kasnije, jula 2001. godine, pronađeni su posmrtni ostaci braće Bitići na vrhu masovne grobnice u neposrednoj blizini vežbovnog centra, naveo je Stanković i dodao da je tom prilikom sudski veštak utvrdio da su posmrtni ostaci braće Bitići položeni u grobnicu sa rukama vezanim izolir žicom, svaki sa prostrelnom ranom u potiljačnom delu glave.
Detaljno analizirajući iskaze svedoka koji su saslušani na glavnom pretresu, tužilac je istakao da je tačno da je za postupanje optuženih postojala usmena naredba sa najvišeg vrha.
"Međutim, naredba nadređenog lica ili organa javne vlasti, u ovom slučaju generala Vlastimira Đorđevića, ne može poslužiti kao opravdanje za ovakve postupke koje ocenjujem kao nezakonite, niti opravdanje za kasniju torturu oštećenih", kazao je Stanković.
Stanković je ukazao da je "kroz sudnicu prošlo sto svedoka", da su to bili pripadnici specijalnih jedinica policije ili pripadnici redovnih snaga MUP-a kao polaznici obuke, pripadnici tadašnje Jedinice za specijalne operacije, kao instruktori obuke, ili pomoćno osoblje kampa.
Kako je rekao tužilac, od ovih svedoka se očekivalo da kažu svoja relevantna saznanja, kako bi se u potpunosti rasvetlila likvidacija braće Bitići, a počinioci kaznili.
Međutim, "njihove iskaze karakteriše nedostatak sećanja i prećutkivanje bilo kakvog relevantnog podatka".
"Definitivno, radi se o zločinu koji je izvršen od strane pripadnika MUP-a Srbije po nalogu tadašnjih rukovodećih ljudi iz tog istog MUP-a - rukovodećih ljudi iz vlasti", naglasio je tužilac Stanković.
Tri brata Bitići su se tokom sukoba na Kosovu borili u sastavu Atlantske brigade tzv. Oslobodilačke vojske Kosova.
Bili su američki državljani, rođeni u Ilinoisu, u Čikagu. U tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, na teritoriju Kosova, ušli su iz Albanije, bez evidencije kod državnih organa.
.jpg)
